KAZALIŠTE IZDVAJA

GRCI U LONDONU

Sasvim je uobičajeno da londonska kazališna scena bude dom za više različitih produkcija Shakespeareovih predstava u isto vrijeme. Bardova djela, za koja vlada veliki interes, stalno se izvode u kazalištu Globe, kao i uz suradnju Royal Shakespeare Company s centrom Barbican, a dodatno se postavljaju drame u glavnim kazalištima West Enda. Međutim, ono što je rjeđe jest da se na West Endu u isto vrijeme prikazuje više klasičnih djela starogrčkih dramatičara. Pa, evo, trojanski konj uspješno je ušao na gradska vrata, a kreativci su izašli i pustili na Londončane svoje interpretacije.

Dvije verzije Kralja Edipa na londonskim scenama

Drugo Mjesto (The Other Place), adaptacija Sofoklove Antigone, upravo je završilo dvomjesečno prikazivanje u Nacionalnom kazalištu. Dvije različite verzije Kralja Edipa igraju sljedećih nekoliko mjeseci: Mark Strong i Leslie Manville trenutno nastupaju u Wyndham’s Theatreu do početka siječnja kada u Old Vicu počinje sasvim druga produkcija s oskarovcem Ramijem Malekom i Indirom Varma. Konačno, početkom sljedeće godine priprema se i nova produkcija Sofoklove Elektre, u kojoj će naslovnu ulogu tumačiti još jedna oskarovka, Brie Larson.

Iz predstave Drugo mjesto londonskog
Nacionalnog kazališta / Snimila Sarah Lee

Iz jedne od produkcija Kralja Edipa koja trenutno
igra na londonskim scenama / Snimio Manuel Harlan

Osim adaptacija grčkih klasika, tu su i tumačenja tih epskih mitova i priča. Hadestown, adaptacija mita o Orfeju i Euridiki, iznimno uspješan mjuzikl koji koristi jazz zvuk New Orleansa, izvodi se u rasprodanom kazalištu 8 puta tjedno, a na rasporedu je premijera glazbene verzije Disneyeva filma Hercules u golemom Theatre Royal Drury Lane iduće ljeto.

Grčko obilje

Što bi mogao biti razlog ovom grčkom obilju? S jedne strane, tu je upoznatost publike s pričama i likovima, uz dovoljno odmaka od originala da redatelji i kreativni tim daju svoj pečat na djelo. Postoje veze sa školama i prisutnost tekstova u nastavnom planu i programu koja će donijeti određeni interes. Međutim, mora postojati još nešto u ovim pričama starima 2500 godina što još uvijek govori važnu istinu i postiže katarzu koju su namjeravali izvorni spisatelji. Kako kaže tekst na početku Hadestowna, „stara je to pjesma, ali svejedno ćemo je otpjevati“.

Vrijedi izvoditi klasike zbog uzdaha iznenađenja i šoka gledatelja neupoznatih s radnjom prije predstave. Vrijedi izvoditi klasike zbog neizvjesnosti na koji će način doći do otkrića (u verziji Edipa Roberta Ickea na stražnjem dijelu pozornice bio je divovski sat koji je odbrojavao do trenutka otkrića i raspleta). Pričamo te priče uvijek iznova jer govore o nečemu u nama, nečemu ljudskom. To je veza kroz stoljeća koja nas čini manje usamljenima, više povezanima. I zato, mi kažemo S’ Agapo Grcima.