Intenzivni doživljaj zvuka

Koncert u mraku, deveti put održan u Varaždinu, tradicionalno je povezan s obilježavanjem godišnjice smrti varaždinskog gitarista, skladatelja i učitelja Ivana Padovca (17. srpnja 1800– 4. studenoga 1873). Zbog gubitka vida u tridesetim godinama života, Padovec je morao prekinuti koncertnu karijeru gitarističkog virtuoza. Poznato je da je nastupao po najznačajnijim kulturnim središtima Europe prve polovice 19. stoljeća, no slijedom okolnosti 1848. godine nastanio se u rodnom gradu u kojem je, unatoč teškoćama prouzrokovanim potpunim sljepilom, djelovao kao učitelj gitare. Osmišljeni koncept programa Padovčevim skladbama pridružio je djela skladatelja koji su također za vrijeme života oslijepili: ove su godine odabrani Georg Friedrich Händel i Josip Hatze. Posebna zanimljivost je što su svi glazbenici koji su nastupili na koncertu, baš poput Padovca, pedagoški i umjetnički povezani s gradom Varaždinom: pijanistica Ivana Godec Vinceković nastavnica je klavira i donedavno dugogodišnja pročelnica klavirskog odjela Glazbene škole u Varaždinu, ujedno i naslovna predavačica na Odsjeku za glazbu i medije Sveučilišta Sjever, mezzosopranistica Sofija Cingula izvanredna je profesorica na istom tom odsjeku, sopranistica Jelena Štefanić djeluje kao samostalna umjetnica u Varaždinu, a Darko Rušec nastavnik je gitare, također u varaždinskoj Glazbenoj školi. Koncertna izvođačka djelatnost trebala bi biti sastavni dio pedagoške djelatnosti, stoga je vrlo značajna ova inicijativa umjetnika koja je na koncert privukla značajan broj varaždinskih studenata i učenika glazbe.

Publika je glazbu doživjela isključivo slušanjem / Izvor Koncertni ured Varaždin

Koncert je započeo recitativima i arijama Georga Friedricha Händela iz opera Rinaldo, Julije Cezar u Egiptu, Kserkso i Ljubavni delirij, koje su umjetnice započele daleko od pozornice s ruba gledališta. Hodajući postepeno kroz mrak koncertne dvorane, susretale su se s izazovom orijentacije, ujedno usmjeravajući pozornost slušatelja na razlike u projekciji zvuka s obzirom na položaj pjevača. Udaljenost pjevačica od pijanistice, kao i nemogućnost bilo kakvog vizualnog kontakta s njom nimalo nisu naštetile cjelini glazbenog tijeka, premda je takav rizik zahtijevao visoku koncentraciju na detalje o kojima se u uobičajenoj koncertnoj praksi ne vodi računa. Vrhunac večeri bila je izvedba Hatzeove Serenade Sofije Cingula i Ivane Godec Vinceković u kojoj su umjetnice ostvarile optimalnu ravnotežu snažne ekspresije i liričnosti ugođaja. Ivana Godec Vinceković pažljivo je i pouzdano pružala podršku solisticama tijekom cijelog koncerta logično vođenom harmonijskom bazom na kojoj su solistice, bez obzira na spomenute svjesno nametnute prepreke, imale priliku graditi uvjerljive interpretacije.

Intimni prostor Kluba Europa media u varaždinskom Hrvatskom narodnom kazalištu pokazao se idealnim za uvjete kojima su izvođači željeli izložiti publiku: da doživi glazbu isključivo slušanjem, bez vizualnog kontakta. Značajan doprinos ugođaju dao je Vojin Perić, glumac Kazališta slijepih i slabovidnih osoba „Novi život“ koji je između glazbenih točaka deklamirao stihove pjesama Huga Badalića (Majka), Rikarda Katalinića Jeretova (Ljuven sanak) i Petra Preradovića (Lahku noć).

Sve tri skladbe poznate su u uglazbljenim verzijama Josipa Hatzea i Ivana Padovca za koje smo ovom prilikom ostali uskraćeni, što je osnažilo dojam muzikalnosti samih stihova u izražajnoj i promišljenoj interpretaciji Vojina Perića. Na traženje publike kao dodatak je izvedena Padovčeva skladba na Preradovićeve stihove koja je zaokružila ovu jedinstvenu večer intenzivnog doživljaja zvuka.