Može li se o Stonesima danas otkriti nešto novo, još neispričano? Postoji li dovoljno materijala da se o „bendu koji je povezao kontrakulturu 60-ih s modernim komercijalnim svijetom“ otkrije poneki detalj koji još uvijek ne znamo? Redatelji Oliver Murray i Clare Tavernor, ali i preživjeli članovi sastava misle da je odgovor potvrdan, pa je na temelju te premise nastala četverodijelna dokuserija Moj život u Rolling Stonesima (My Life as a Rolling Stone) koja njihovu fascinantnu šezdeset(plus)godišnju karijeru oslikava drugačije od svih drugih rockumentaraca – iz perspektive svakog pojedinog sudionika: Jaggera, Richardsa, Rona Wooda i preminulog Charlieja Wattsa – prema Keithovim riječima – „najboljeg bubnjara koji je Engleska ikada dala“. Kvaliteta serijala nije samo u tome što je svaka epizoda fokusirana na svakog individualnog člana, nego i u tome što, slušajući o njihovim različitim i posve suprotnim osobnostima, po tko zna koji put zaključujemo da je svaki veliki rock sastav uvijek mnogo više od pukog zbroja pojedinačnih „dijelova“.
Misli globalno, ali uvijek djeluj lokalno, načelo je kojim je inspiriran Centar za kulturno-društveni razvoj Novi prostori kulture, osnovan s ciljem koordiniranja kulturnih programa u svim zagrebačkim kvartovima. Cilj je jasan: poboljšati kulturnu ponudu glavnoga grada, pa tako i glazbenu. U tom smislu predstavljen je program 5 do 12 koji se od 16. studenoga odvija u samome srcu metropole, s različitim glazbenicima i serijom „koncerata iznenađenja“, dakako s početkom u pet do podne. Imena izvođača otkrivaju se tek dan ranije kako bi se interes doveo do vrhunca, a kako pojašnjava Hrvoje Laurenta, privremeni ravnatelj centra Novi prostori kulture, namjera je organizatora potaknuti autorsku glazbenu scenu i oživjeti javne urbane prostore „čineći ih mjestima okupljanja i zabave, a ne samo prolaznim točkama. Vjerujemo da će ovakva događanja motivirati lokalne glazbenike, organizatore, ljubitelje kulture i građane u stvaranju novih kulturnih sadržaja“.
Kreativno znatiželjni Toni Starešinić na čelu kolektiva Chui i dalje zvuči kao da se ne može odlučiti želi li izvoditi slobodno strukturirani jazz, prog-rock, fusion ili plesnu elektroniku – ali to je privid. Ta svjesno izazvana i samoobnavljajuća kriza identiteta zapravo im je glavni adut. Raznorodne stilske fragmente, uz dodatak vokala u obradi Coltraneove A Love Supreme (s doprinosom zbora Izvor), utkali su u živo, pulsirajuće tkivo novog albuma Do zvijezda koji se, što je očito i bio cilj, doima poput soundtracka za imaginarni izlet u budućnost, u neistražene predjele svemira. Bon voyage.
802 - 5. prosinca 2024. | Arhiva
Klikni za povratak