Vijenac 802

Glazba

Promocija albuma Quasi ritorno i koncert Trija Elogio, Lisinski da camera, Mala dvorana Vatroslava Lisinskog, 16. studenoga

Elogio znači pohvala

Piše Borko Špoljarić

Unatoč raznolikim stilovima i vrstama izražajnosti, golema je moć kojom Elogio usisava slušatelja u svirku

Elogio znači pohvala. Kad govorimo o Triju Elogio radi se o pohvali gitari. Naziv ansambla, naime, izveden je iz naslova skladbe Elogio de la guitarra španjolskoga skladatelja Joaquína Rodriga. Prema njemu, djelo „u pohvalu gitari“ moralo je biti izazov tehnici gitarista, a istodobno poticaj najistančanijim razinama njegove izražajnosti. Članovi Trija Elogio dobro su odabrali naziv ansamblu. U njihovoj filozofiji uvelike se radi o tome. O posvećenosti gitari.


Tomislav Vukšić, Pedro Ribeiro Rodrigues, Petrit Çeku i Ivana Srbljan / Snimio Tomislav Jager

Subota 16. studenoga nosila je više mogućnosti pohvale tome ansamblu. Za Cantus su objavili album predstavljen u predvorju Male dvorane Lisinski. Naslov albuma preuzeli su iz naslova skladbe Quasi ritorno portugalskog skladatelja Huga Vasca Reisa. Reis je jedan od četvorice čije su skladbe snimili na albumu. Izdanje, ipak, preteže glazbom hrvatskih autora. To su Bruno Vlahek (Acumal), Krešimir Seletković (PerPeTuum mobile) i Zoran Juranić (Trijalog). Seletković je ujedno glazbeni producent izdanja. Quasi ritorno ove će godine ući u nominacije za nagradu Porin. S obzirom na mnoge kvalitete, album je u više kategorija ozbiljan pretendent na nagradu.

Pozornost se potom prebacila u Malu dvoranu, u kojoj je Trio Elogio priredio svoj prvi koncert ciklusa Lisinski da camera. Program koncerta predstavio je širok repertoar koji karakterizira djelovanje ansambla. On se s jedne strane temelji na novoskladanoj glazbi (Ries, Vlahek, Dodgson), dok se s druge strane, u obliku obrada, vrlo ekstenzivno širi na razne stilske periode (npr. W. A. Mozart u obradi P. Çekua).

Završeci oba dijela programa bili su rezervirani za glas: Četiri pjesme Enriquea Granadosa, a potom i Poema en forma de canciones Joaquína Turine, u obradama Darka Petrinjaka.

Članovima Trija tada se pridružila mezzosopranistica Ivana Srbljan.

Unatoč raznolikim stilovima i vrstama izražajnosti, golema je moć kojom Elogio usisava slušatelja u svirku. Uvlači ga u raznolike glazbene svjetove. Privlači ga gitari. Posrijedi je prvorazredno umijeće komornog glazbovanja. Vrijedno elogija. Nakon koncerta, u zapozorju, dok su stizali čestitari, moglo se osjetiti uzbuđenje članova ansambla izazvano početkom prve zagrebačke sezone. Ćutilo se koliko im je to važno. Među publikom koja je dijelila uzbuđenje osjećala se neskrivena naklonost glazbenicima i ansamblu. Ako je koncert nalikovao obredu, onda su Petrit Çeku, Pedro Ribeiro Rodrigues i Tomislav Vukšić bili veliki svećenici te večeri.

Çeku kaže kako sve što Elogio radi čini zbog jednog, vrlo ozbiljnog cilja. Onog da ih se shvati kao ozbiljan komorni ansambl. Onako kako danas s podrazumijevanjem shvaćamo klavirski trio ili gudački kvartet. Trio Elogio na tome radi već petnaest godina. Eto još jednog razloga za pohvalu!

Za koncerte, kao i za snimanje albuma, trojac se spaja s triju strana svijeta. Nemaju privilegiju redovitih proba. No zato kad se sretnu, održavaju ono što nazivaju „bunkerom“, višesatnim seansama na kojima pripremaju programe. Da se Elogio, stoga, umjesto Elogio nazvao Susretom, ne bi ni to bilo tako loše. Jer, riječ je o „susretu“ – njihovom međusobnom, kao i susretu s publikom, publike s gitarom, gitare sa skladateljima i tako dalje. Na različite načine, svaki koncert Trija Elogio jest i susretanje.

Još za promocije Çeku je izgovorio i poruku o tome kako svako glazbalo, želi li steći priznanje, mora stalno projicirati sliku o tome da je nešto drugo. Kao što pijanisti, primjerice, u zvuku klavira vječno tragaju za orguljama, orkestrom ili zborom. To je put kojim se proširuje polje izražajnosti. To je put do elogija. Ponovno u dvorani, mogli smo se samo pitati potvrđuje li se takva misao i u praksi. A odgovor je, nekako prirodno, došao sam od sebe. Paleta nijansi i kolora, izražajnosti i dinamika, glazbenih karaktera i atmosfera Trija Elogio toliko je velika, da se može učiniti beskonačnom. A Trio se uistinu činio kao punokrvni komorni ansambl.

Nakon subotnjeg koncerta Elogio je bez sumnje zaslužio elogij. Do sljedeće prigode 15. ožujka. Ako dođete do karte. Jer dvorana je bila puna.

Pohvala trojcu. Hvale su vrijedni. Elogio!

Vijenac 802

802 - 5. prosinca 2024. | Arhiva

Klikni za povratak