Život založen za očuvanje hrvatskoga identiteta

Poštovana ožalošćena obitelji, cijenjeni prijatelji i znanci Ernesta Fišera!

Zaustaviše se „cajngeri živlenja“ dragoga Ernesta. Zgasio se, utrnuo je njegov zemni život. A kakav je to život bio! Kakvo je bilo to „živlenje“! Život s toliko plodova, toliko marnoga i priležnoga rada, intenzivnoga javnog djelovanja u hrvatskim kulturnim institucijama: Društvu hrvatskih književnika, Matici hrvatskoj, Hrvatskom novinarskom društvu, Družbi „Braće Hrvatskog Zmaja“, vazda na korist i probitak svoje Hrvatske i svoga hrvatskog naroda. Ugrađivao je Ernest i ugradio svoje vrijeme i svoje umne snage u život Čakovca i Varaždina, pokretao kulturna zbivanja u tim gradovima i bio je živim mostom ideja koje su iz tih dvaju središta hrvatske kulture dopirale u sve kutke hrvatskih prostora.

Foto rećko Lebinec

Moglo bi se slobodno reći: bio je čuvar duhovnoga i kulturnog pečata grada Zrinskih, Čakovca, i grada hrvatskoga baroka, Stančića i Milkovića, Varaždina. Ta što sve nije radio u tim gradovima i što sve nije svojim inicijativama započeo: od Povijesnog arhiva, književnog časopisa Gesta, ravnatelja Narodnog kazališta „August Cesarec“ i Gradske knjižnice i čitaonice „Metel Ožegović“, te do direktora i glavnog urednika županijskog tjednika Varaždinske vijesti u Varaždinu; od novinara u čakovečkom tjedniku Međimurje, prvog urednika Radiostanice Čakovec, urednika izdanja Kulturno-prosvjetnog društva Zrinski do urednika čakovečkog Tiskarsko-izdavačkog zavoda Zrinski u Čakovcu.

Sudionikom hrvatskoga proljeća, pjesnikom, živo zauzet za status i dostojanstvo hrvatskoga jezika u vremenima kada se njegovo ime dovodilo u pitanje, Ernest je podjednako njegovao kajkavski i standardni jezik i dokazivao koliko i jedan i drugi svojom vitalnošću i ljepotom mogu izraziti najistančanije misli i osjećaje, kao pjesnik čvrsto vjerujući „u prevratnu moć pjesničke riječi“. Koliko mu je bilo stalo do hrvatskoga kajkavskog pjesništva, uz njegove zbirke, dokazuje i potvrđuje njegova Antologija hrvatskog dječjeg pjesništva.

Od 2009. Ernest je bio glavni urednik časopisa Matice hrvatske Kolo. Petnaest godina vodio je brigu o Matičinu časopisu, svojim idejama i inicijativama punio je njegove stranice, odabirao teme i mudro, svojim prirođenim i prirodnim humorom i vedrinom nalazio suradnike. Tko se nije odazvao njegovu baršunastu baritonskom glasu kad bi se javio telefonom i predložio kakvu temu? Da, Ernest je zaista bio dobri duh Matice hrvatske u Varaždinu i Čakovcu, ali i otvoreni duh koji je izvan tih dvaju županijskih središta pronalazio svoje suradnike diljem Hrvatske, često i izvan njezinih granica. Takvu predanost poslu i brižnost ne samo za velike stvari, nego upravo za one male, sitne i neznatne stvari zračio je oko sebe Ernest svojom blagom pojavom, svojim sporim kajkavskim govorom, svojom duhovitošću i smijehom, i prenosio svoju blagost na druge, na svoje sugovornike i suradnike.

Opraštamo se od našega dugogodišnjeg vrsnog člana Ernesta Fišera, opraštamo se od zaslužnika Matice hrvatske za očuvanje hrvatskog identiteta,  i njegove zemne ostatke vraćamo zemlji iz koje je poniknuo, duboko svjesni baštinjene vjere: Vita non tolitur, sed mutatur – Tvojim se vjernima život mijenja, a ne oduzima. Smrt nije završetak, nego početak novoga života. Ostajemo zahvalni Ernestu na svemu što nam je dao, na svim njegovim knjigama i svim njegovim pjesmama, na osmjesima i na radostima kojima nas je tijekom svoga živlenja darivao. Njegovo ime ostat će trajno zapisano u anale Matice hrvatske i svijetlit će u riznici cjelokupne hrvatske književnosti i kulture.

Uime predsjednika Mire Gavrana, Predsjedništva i Glavnog odbora Matice hrvatske izražavam iskrenu sućut njegovoj dragoj supruzi Dragi i cijeloj njegovoj obitelji.

Neka mu je laka hrvatska zemlja!