Zajednički Let Gavrana i njegove Nove Gradiške

Jubilarni 10. put održana je književno-kazališna manifestacija… klasičan je, no nipošto zanemariv početak vijesti. Kad se nešto uzastopno događa čitavo desetljeće, a i dalje izaziva gromoglasan pljesak publike – velika je stvar. Kad se nešto događa u malome gradu mahom sve pustije Slavonije – još je veća. Upravo zato važno je reći da je grad Nova Gradiška 10. put bio domaćinom književno-kazališne manifestacije Let s Gavranom. Let je još jednom, jubilarno, okupio ljubitelje umjetnosti, suradnike i poznavatelje opusa autora kojega je prepoznao i zavolio svijet. No, kako Miro Gavran kaže, veze s Novom Gradiškom nikada nije prekinuo, a Nova Gradiška uvijek ga rado dočekuje.

Gavran sa sudionicima Leta ispred učionice iz koje je „zakoračio u svijet književnosti“ u Gimnaziji Nova Gradiška

Ove je godine Let s Gavranom započeo 7. studenoga, otvorenjem prigodne retrospektivne izložbe prethodnih Letova te najnovijom predstavom Teatra Gavran Agencija za sreću. Mladena Gavran, Mirel Huskić i Nevena Vukes pozdravljeni su gromoglasnim pljeskom. Uz Miru Gavrana, okupljene su pozdravili i župan brodsko-posavski Danijel Marušić te gradonačelnik Nove Gradiške Vinko Grgić, zajedno istaknuvši važnost i značenje Leta s Gavranom za ovdašnju kulturnu scenu, kao i ponos činjenicom da stvaralaštvo našega zavičajnika već godinama obilazi svjetske pozornice i ugniježđeno je u brojna svjetska izdanja i korice.

Drugi je dan započeo međunarodnim znanstveno-stručnim skupom Miro Gavran – kazališni i prozni pisac koji je ugostio poznavatelje Gavranova djela iz nekoliko zemalja i još jednom pokazao bogatstvo njegova opusa. Profesorica Vesna Muhoberac govorila je o romanu Portret duše, novinarka Branka Džebić povezala je spomenuti roman i Priče o samoći, redatelj Robert Raponja ukazao je na povezanost Gavrana i njegove kazališne publike, a mađarski prevoditelj Ivan Varga govorio je o bračnom paru Gavran na duhovit i neposredan način. Povjesničarka umjetnosti Snježana Kauzlarić ukazala je na simboliku naslovnice najnovijega Gavranova romana, a teatrologinja Sanja Nikčević još je jednom objasnila zašto je kazalište koje stvara Gavran afirmativno. Ljiljana Ptačnik, ravnateljica Gimnazije Nova Gradiška u kojoj je Miro stasao, objasnila je zašto je bi Gavran trebao biti kandidatom za Nobelovu nagradu. Skup je prigodno zatvorila moja malenkost, pojasnivši sve veze i krugove između Gavrana i rodnoga mu kraja.

U zborniku radova, koji je u pripremi, svoje će mjesto pronaći i Igor Žic koji je roman Portret duše povezao s Hrvatskom, Anna Tuszyńska koja piše o recepciji Gavranovih predstava u Poljskoj, Mirko Ćurić koji se osvrnuo na povezanost Gavranovih djela s učenicima te Tihomir Glowatzky koji piše o prevođenju autora na njemački jezik. Doista je na skupu bila riječ o šarolikome i iscrpnome presjeku kako Gavranova lika tako i djela. Dan je završen predstavljanjem knjige Kazališni monolozi razgovorom autora i Sanje Nikčević, a novogradiška je publika pozdravila pljeskom i kratkometražni film U zagrljaju rijeke, nastao prema istoimenoj Gavranovoj pripovijetki. Redatelj Bobby Grubić najavio je i novi zajednički projekt – dugometražni igrani film Urotnici, nadahnut istoimenom Gavranovom jednočinkom o Zrinskome i Frankopanu.

Publika je uživala u spoju književnosti, kazališta i filma, a manifestacija je završena 9. studenoga prigodnim posjetom mjestu Trnava i školi, ujedno i rodnoj kući Mire Gavrana koji je zaključio: „Drago mi je kada na ovakvim susretima vidim da Nova Gradiška ima sjajnu kazališnu i čitateljsku publiku. Neki od mladih ljudi koji su ujedno i redovito pratili ovu manifestaciju i prate moj rad sada su krenuli putevima ili literature ili kazališta ili poslova, koji su vezani uz rad s mladim ljudima.“ Objasnio je da je njegov zadatak vratiti dug prema gradu koji ga je formirao, gdje je prve korake učinio i kao pisac i kao čovjek te da se otkad je Leta s Gavranom, i on i dragi mu ljudi mogu se prisjetiti onoga kako je nekada bilo, ali i razgovarati o onome kako jest sada, kao i o budućnosti. Uz zahvale idejnoj začetnici Leta Biljani Dakić i Gradskoj knjižnici Nova Gradiška, organizatorici Danijeli Juranović i Domu kulture te ravnateljici Ljiljani Ptačnik jer čuvaju Gavranovo značenje, županiji, gradskim i obrazovnim institucijama, ali i svim ljubiteljima pisane riječi i umjetnosti te mladim ljudima koji pomno prate Gavranov opus, i sami uz njega stasajući (a jedna od njih sam i ja), za zaključiti je da će Miro Gavran i njegov rodni kraj zajedno letjeti još desetljećima! A uoči zaključenja ovog broja Gavran je već odletio u München na 15. Gavran fest.