Novi obzori djela Vitomira Belaja

Narodna mudrost nalaže kako čovjek nije umro onda kad više ne živi, nego kad ga se više nitko ne sjeća. Ako je suditi po tome, hrvatski etnolog svjetskoga glasa, profesor emeritus Vitomir Belaj zauvijek će živjeti kako u svijesti svojih suvremenika, kolega i studenata tako i u kulturnoj memoriji naše znanstvene historiografije. Upravo na 87. obljetnicu njegova rođenja zagrebački se Filozofski fakultet u okviru jednodnevnog simpozija prisjetio lika i djela tog erudita, predavača i prijatelja. Izlagači su predstavili recentna istraživanja te osvrte iz područja povijesti discipline, teorije etnološke misli i slavenske mitologije, analizirajući Belajeve pristupe, dosege i značenje kojima je obilježio hrvatsku i slovensku etnologiju te kulturnu antropologiju.

Pozdravnim slovom skup je otvorila Tihana Petrović Leš s Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju, koja je zahvalila Organizacijskom odboru na svim zalaganjima ne bi li se simpozij, koji je najavljen još prošle godine, uspješno realizirao u godini u kojoj se obilježava 150 ljeta Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Prisutne je u svoje i u ime dekana Domagoja Tončinića pozdravio prodekan Hrvoje Stančić, dok je u ime Organizacijskog odbora to učinila Tihana Rubić, podsjetivši kako je upravo profesor Belaj začetnik i jedan od glavnih urednika znanstvenog časopisa Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Studia ethnologica Croatica, u kojem će izlaganja sa skupa biti publicirana krajem 2025. godine i to na hrvatskom, slovenskom i/li engleskom jeziku.

Znanstveni simpozij u čast Vitomira Belaja predstavio je njegov rad iz interdisciplinarnog kuta / Snimio Željko Livnjak / Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Povezivanje običaja sa slavenskom usmenom književnošću

Programski blok otvorio je profesor emeritus, filozof, indolog, lingvist i klasični filolog, akademik Mislav Ježić zanimljivim i informativnim predavanjem u kojem je Belajevo djelo Hod kroz godinu (2007) sagledao u korelaciji spram naslova Godinu dana hrvatskih narodnih običaja etnologa Milovana Gavazzija (1895–1992). Dok je Gavazzi u svojem radu običaje kalendarski poredao te im pridao pozitivistički etnološki opis, Belaj ih je povezao s tekstovima slavenske usmene književnosti, čime je učinio golem obrat u etnologiji. Osim toga, upotrijebio je i hipotezu Andreja Pleterskog o prostornoj organizaciji slavenskih svetišta triju vrhovnih božanstava u svete trokute, razradivši primjere takve slavenske organizacije prostora na širokom hrvatskom teritoriju.

Legendarna knjiga Vitomira Belaja

Jurij Fikfak s ljubljanskog  Inštituta za slovensko narodopisje ZRC SAZU govorio je o devetnaestostoljetnim etnografima u kontekstu imperijalnih, nacionalnih i nadnacionalnih silnica. Naime, na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće na potezu Alpe – Jadran oblikovale su se dvije ključne kulturološke struje, od kojih se prva bavila empirijskim podacima o višenacionalnim zajednicama u svrhu kontrole nad carstvom, dok je druga pak bila inspirirana Herderovom idejom o kulturnoj posebnosti slavenskog naroda. U skladu s tim, svaka od njih imala je svoje poklonike i nastavljače koji su obilježili različita razdoblja u povijesti Monarhije. Umirovljeni znanstveni savjetnik ljubljanskog Naučno-istraživačkog centra SAZU i sveučilišni profesor Andrej Pleterski slušatelje je uputio u vjeru, način života i u kulturu prastanovnika slovenskog prostora. Naime, sagledavajući ostatke prošlosti i simbole mitskog krajolika, otvaraju se novi obzori razumijevanja kršćanskog života, što je autor istražio u kontekstu Austrije, Slovenije i Hrvatske. O narativima o „uznemiravanju pokojnika“, što na primjeru automobilskih nesreća koje se događaju na dionici ceste nastale na mjestu nekadašnjeg groblja u središnjoj Bosni poprimaju etnonacionalistički okvir, govorila je folkloristica s Odelka za etnologijo in kulturno antropologiju Filozofske fakultete Univerze v Ljubljani Mirjam Mencej.

Vitomir Belaj

Komparativna istraživanja

Drugu sesiju otvorila je znanstvena savjetnica pri ljubljanskom Inštitutu za slovensko narodopisje ZRS SAZU Ingrid Slavec Gradišnik, predavanjem na temu tekstova koji se tiču Belajevih posredovanja između hrvatske i slovenske etnologije te na temu komparativnih istraživanja i spoznaja iz područja vjerskih obreda i mjesta, čime se zaključuje kako je Belajevo djelovanje definirano koncepcijom etnologije kao povijesnog znanja o etničkim skupinama. Hrvatski povjesničar umjetnosti i književnik, profesor emeritus Vladimir Peter Goss uputio je na Belajev Hod kroz godinu, usporedivši proces povezivanja veličine kuta, dužine stranice te položaja u prostoru s procesima kod nekog drugog starog europskog naroda, primjerice kod Grka. Tim se pitanjem bavi djelo The Earth, the Temple and the God  profesora s Yalea Vincenta T. Scullyja (1962), koje dokazuje kako tročlana slavenska formacija posjeduje vizualnu i sadržajnu bit koja se esencijalno ne mijenja te posjeduje funkciju na najvišoj vjerskoj, političkoj i društvenoj razini. Jelka Vince Pallua, umirovljena znanstvena savjetnica pri Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu i sveučilišna profesorica, osvrnula se na degradirani oblik praslavenske i sveslavenske božice Mokoš u kontekstu susreta pretkršćanskog i kršćanskog svijeta na krajnjem istoku Hrvatske. U tom se smislu fokusirala na hodočašća i oblike pučke pobožnosti u Bapskoj, ali i u obližnjoj Ilači, što je povezala s praslavenskom sakralnošću i vjerovanjima. Sveučilišna profesorica u miru Milana Černelić i Marijeta Rajković Iveta s Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju u svojem su predavanju pošle od Belajeva znanstvenog članka Tradicijsko planinarsko stočarstvo na Velebitu i bunjevačka etnogeneza (2004), ne bi li uputile na važnost različitih pogleda i tematske širine etnoloških istraživanja za lustriranje bunjevačke etnogeneze. Autorice su se osvrnule na rezultate Belajeva istraživanja te su podastrle rezultate vlastitih etnoloških i kulturnoantropoloških istraživanja.

Treća sesija započela je predavanjem Zrinke Premužić s Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju, koja je raščlanila ulogu Vitomira Belaja u studijima etnologije i antropologije Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U izlaganju se osvrnula na osnovne koncepte i pristupe temama koje je obrađivao svojim predavanjima, kao i na njegovu ulogu u osnivanju studija antropologije. Darko Polšek s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar te s Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju istražio je odnos antropologije i etnologije kod Belaja te je razmotrio veze između fizičke i kulturne antropologije u njegovoj knjizi Hod kroz godinu, iz koje je izdvojio tezu o postojanju supstrata te logične povezanosti fizičke i kulturne antropologije. Znanstvena savjetnica na Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu Suzana Marjanić iz perspektive ekofeminizma i njegove orijentacije prema ženi i duhovnosti temeljenoj na ženskoj alternativi progovorila je o aspektu henoteizma, odnosno štovanja primarnog boga uz istovremeno prihvaćanje postojanja različitih božanstava u okviru slavenske „stare vjere“, za što je potvrdu pronašala u Belajevu konceptu svetog trokuta s Mokoš, kao Perunovom suprugom i Velesovom ljubavnicom, koja pola dana, odnosno godine, provodi kod jednog a pola kod drugog, čime prema starom vjerovanju izaziva izmjenu dana i noći, odnosno godišnjih doba.

Doprinos identitetu etnološke znanosti

Četvrtu i posljednju sesiju otvorio je etnolog i povjesničar, sveučilišni profesor te potpredsjednik Matice hrvatske Damir Zorić, koji je proučio suradnju Vitomira Belaja s akademikom Radoslavom Katičićem kod istraživanja prijekršćanske vjere i svjetonazora naroda slavenskog jezika. Zaključeno je kako su plodovi te suradnje važan doprinos identitetu etnološke znanosti. Tihana Petrović Leš, sa znanstvene, ali i s pozicije Belajeve studentice sintetizirala je njegov doprinos poznavanju povijesti domaće etnologije, promatrajući razmišljanja intelektualca u određenom političkom, društvenom, kulturnom i znanstvenom okruženju. Izlagački dio zatvorio je Ivan Grkeš s Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju, izlaganjem na temu Belajeva doprinosa subdisciplinarnom statusu antropološke tradicije putem institucionalizacije i disciplinarnom (pre)oblikovanju hrvatske etnološke znanosti. U tom smislu fokusirao se na historiografiju antropologije, odnosno na pisanje o povijesti discipline u kontekstu tendencija tijekom Belajeva vremena, ali i u odnosu prema sličnim pokušajima u domaćim i u inozemnim okvirima.

Vitomir Belaj rođen je u Mariboru 8. studenoga 1937. Diplomirao je etnologiju i germanistiku 1961, dok je doktorirao 1979. iz područja etnologije na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, gdje je radio kao asistent, docent i redoviti profesor (1970–2008). Predavao je na nizu fakulteta, kako u zemlji tako i u inozemstvu. Bio je zaposlen i kao muzejski kustos u Varaždinu (1961–1964). U počasno zvanje profesora emeritusa Sveučilišta u Zagrebu izabran je 2009. Umro je u Zagrebu 19. kolovoza 2023. Istraživački se bavio poviješću i teorijom etnološke misli u Hrvata, pučkom pobožnošću i vjerovanjima te slavenskom mitologijom.