Kritički glas hrvatske kulture

„Nastojimo da naš list i danas bude vijenac različitog bilja i cvijeća, kako je to u pjesmi na naslovnici prvog broja Vienca 1869. odredio Ivan Trnski, koji je Viencu dao ime.“ Ta je poruka aktualnog uredništva bila lajtmotiv dvostrukog obilježavanja 800. broja Vijenca. Najprije je u srijedu 6. studenoga, dan uoči izlaska na kioscima, tek otisnuti jubilarni Vijenac na prigodnome susretu u Matici hrvatskoj podijeljen suradnicima i urednicima koji su se okupili u velikom broju. Javna promocija održana je 12. studenoga u sklopu Interlibera na Zagrebačkom velesajmu.

Susret suradnika svih generacija

Na susretu u Matici okupili su se današnji autori, ali i suradnici iz brojnih ranijih uredništava, prijašnji glavni urednici Luka Šeput, Andrija Tunjić i Mate Maras, nekadašnji predsjednici Matice hrvatske Igor Zidić i Stipe Botica, kao i brojni mladi autori koji su bili u fokusu u obljetničkom broju.

Proslavi 800. broja Vijenca prisustovali su mnogi današnji i prijašnji urednici i suradnici / Snimila Jelena Gazivoda / MH

Vijenac od raznovrsnog bilja i cvijeća došao je i u jestivom obliku / Snimio Mirko Cvjetko / MH

Okupljene je uvodno pozdravio glavni urednik Vijenca Goran Galić, zahvalivši svima na predanom radu i brizi da grane u našem Vijencu i dalje budu svježe. Predsjednik Matice hrvatske Miro Gavran kazao je da vodstvo Matice hrvatske čvrsto stoji iza ovoga uredništva i izrazio zadovoljstvo dosezima koje autori u Vijencu postižu. Prisutnima su se potom obratili urednica za glazbu Tamara Jurkić Sviben, urednik za književnost Matija Štahan, urednik za kazalište Leon Žganec-Brajša i urednik likovne rubrike Dino Milinović, u prisustvu izvršne urednice Vijenca Ide Hitrec, urednice deska Jelene Šporčić Prtorić, tehničkog urednika Marija Rogića i lektorice Vijenca Martine Perić. Preneseni su i pozdravi urednika društvene rubrike Vedrana Obućine koji je bio na službenome putu u Londonu. Bila je to prilika za upoznavanje s novim suradnicima, razmjenu iskustava i dogovor novih ideja i suradnji.

Dugogodišnja kolumnistica Vijenca Nives Opačić

Glavni urednik Vijenca Goran Galić daje izjavu medijima

Promocija na Interliberu

Javno predstavljanje 800. broja Vijenca na Interliberu otvorila je izvršna urednica ­Vijenca Ida Hitrec, moderatorica večeri, koja je naglasila da su svijest o povezanosti suvremenosti i tradicije u temeljima Vijenca. O tome što je Vijenac Matici hrvatskoj danas govorio je predsjednik Matice hrvatske Miro Gavran. Na to pitanje odgovor je: „Znak da se Matica obnavlja. Stoga je posve prirodno da je 800. broj posvećen mladima: urednicima, kritičarima, novinarima“, rekao je Gavran i podsjetio na obnovu Matice prije 31 godinu, pod predsjedanjem Vlade Gotovca, i pokretanje Vijenca čiji je glavni urednik bio Slobodan Prosperov Novak. Prva promocija prvog broja Vijenca izvan Zagreba bila je u Vinkovcima. Bila je to prigoda da Gavran pozdravi u publici nazočnog Dražena Švagelja, dugogodišnjeg predsjednika Matičina ogranka u tom gradu. Kako tada tako i danas i uvijek, Vijenac se obraća širokoj čitateljskoj publici i ostavlja svjedočanstvo o našoj sadašnjosti, kazao je Gavran istaknuvši važnu ulogu Vijenca kao jedinih novina za kulturu i umjetnost u Hrvatskoj.

Glavni urednik Goran Galić podsjetio je da je Vijenac susretište svih generacija, o čemu je pisao u jubilarnom broju u kojem su predstavljeni mladi urednici i suradnici. Pozvani su da s čitateljima podijele razmišljanja o budućnosti Vijenca, o našem društvu i kulturi. Galić posebno naglašava sjajan spoj iskustva i mudrosti starijih suradnika i polet mladosti novih mladih autora. To je idealan balans, oduvijek prisutan u Vijencu. Prisjetio se najstarijeg dugogodišnjeg suradnika, akademika Viktora Žmegača, koji je pisao do posljednjeg daha, i nazvao ga darom za sve nas. Pozdravio je njegova sina Andreja koji je bio u publici uz brojne autore, goste i ljubitelje pisane riječi. Među njima je bio i Vijenčev dizajner naslovnica još od 2009. Osječanin Marin Balaić koji je napravio atraktivnu naslovnicu obljetničkog broja u kreativnoj suradnji s izvršnom urednicom Idom Hitrec.

Predstavljanje 800. broja Vijenca na Interliberu

Predstavljanje obljetničkog broja Vijenca privuklo je brojnu publiku

Galić je istaknuo da će umjetnička kritika i kronika i dalje biti baza Vijenca, no da se danas pokreću i nove rubrike, a list donosi reportaže iz različitih dijelova svijeta, pri čemu se posebna pozornost posvećuje Hrvatima izvan domovine. Vijenac je nedavno dobio i službenu preporuku za uvrštenje u školske knjižnice i zbornice tako da će se u budućnosti veća pozornost posvećivati književnosti za djecu i mlade, školskim listovima i sl. „Naša je želja i nastojanje biti kritički glas hrvatske kulture i odvajati žito od kukolja u hrvatskom kulturno-umjetničkom vrtu“, poručio je Galić.

Dvadeset godina Homo volansa

U obljetničkom broju istaknuto je da su mladi u Vijencu prije dva desetljeća pokrenuli podlistak Homo volans, koji je uz kritičko promišljanje i imaginaciju poticao i na stvaranje novih svjetova. „Samo je Vijenac“, pisao je glavni urednik, nažalost, danas pokojni Valerij Jurešić, „pristao na rizik koji nitko drugi te 1995. nije želio u svojim rukama: petinu prostora dao je na slobodno raspolaganje mladim ljudima bez prijašnjeg uređivačkog iskustva, kao i onima koji su svoje pisanje brusili na njegovim stranicama.“ O tome u jubilarnom broju Vijenca pišu članovi ekipe koja je pokrenula Homo volans.

U 800. Vijencu objavljen je i veliki razgovor s književnicom, nakladnicom i novinarkom Grozdanom Cvitan koja je bila članica prve redakcije Vijenca iz 1993. S njom je razgovarao današnji kolumnist Vijenca Boris Beck, koji je u Vijencu radio sredinom 1990-ih.

Goran Galić, Matija Štahan, Leon Žganec-Brajša, Ida Hitrec, Anamarija Mrkonjić i Robert Kurbaša

Urednik rubrike Književnost, književni komparatist i društveni komentator Matija Štahan, naglašava kako Vijenac uspješno izvršava ulogu povezivanja aktualnosti i tradicije, otvara se autorima svih idejnih polazišta, ali je ukorijenjen u ishodišnim vrijednostima Matice hrvatske. U tom je smislu Štahan citirao A. G. Matoša koji kaže kako je „najbolji nacionalista onaj, koji je dobar Evropejac“.

Da Vijenac promišlja i prostor i vrijeme u kojem živi, svjedoči i u obljetničkom broju objavljen ulomak prvoga hrvatskog prijevoda kultnog djela Arhipelag Gulag Aleksandra Solženjicina koji je upravo objavljen u izdanju Verbuma.

Ida Hitrec, Martina Perić, Jelena Šporčić Prtorić i Tamara Kvas

Mjesto na kojem imena s korica knjiga dobivaju lica

Urednik rubrike Kazalište i kazališni kritičar Leon Žganec-Brajša drži da je Vijenac mjesto najvećih kulturnih dosega i kritike. Kazalištu, kaže, Vijenac daje tri perspektive, ponajprije otvaranje nezavisnoj kazališnoj sceni koja nema pristupa etabliranim kazalištima i medijima. Smatra kako je važnost kazališne kritike u tome što je trajni zapis umjetničkog djela koje je nestalo u trenutku. To se odnosi i na glazbu. Treća, a možda i najvažnija perspektiva jest ona koja otvara prostor za kritičare iza kojih stoji autorski integritet. Podsjeća na sjajna imena u (nedavnoj) prošlosti, poput Borisa Hrovata, Mire Muhoberac, Dalibora Foretića, koji su bili redoviti suradnici Vijenca. U 800. broju to se posebno vidi, naglašava Žganec-Brajša.

Rubrika za kazalište donosi tekst o splitskoj cirkuskoj sceni, o premijeri Kralja Gordogana u režiji Renea Medvešeka u zagrebačkom HNK-u, o autorskom projektu u Teatru &TD, razgovor sa Željkom Turčinović, dugogodišnjom predsjednicom Hrvatskog centra međunarodnog teatarskog instituta (HC ITI) o nakladničkoj djelatnosti ITI-ja, hrvatskim dramatičarima, kazališnim časopisima. U svemu je najvažniji kritički pogled i autorski integritet.

Prigodu da predstavi i svoj odnos prema Vijencu, u kojem je odnedavna suradnica, dobila je i studentica kroatistike Anamarija Mrkonjić. Iznimno cijeni to što je mogla pratiti, primjerice, pjesničku karavanu Goranova proljeća te pisati o akademiku Zvonimiru Mrkonjiću s kojim dijeli prezime iako nisu u srodstvu. „Vijenac je za mene“, kaže Anamarija, „mjesto susreta književnosti, jezika i kulture, mjesto na kojem imena s korica knjiga dobivaju lica; mjesto novih prijateljstava i odmak od akademskog diskursa.“

Cjelovitosti i šarmu predstavljanja mladih urednika i suradnika Vijenca znatno je pridonio dramski umjetnik Robert Kurbaša koji je izveo programatsku pjesmu mladog i nagrađivanog pjesnika Vida Bešlića Da bismo živjeli, objavljenu u 800. broju Vijenca. Za kraj je Kurbaša pročitao pjesmu Budi svoj Augusta Šenoe, najuspješnijega urednika Vienca. Objavljena je u Viencu 1874, prije 150 godina, a nimalo nije izgubila na aktualnosti i snazi.