Konačno je došlo vrijeme za muzej hrvatskog iseljeništva

Neke ideje gotovo preko noći nađu svoj put do ostvarenja, dok druge sazrijevaju desetljećima i s teškom se mukom probijaju na svjetlo dana. Jedna od takvih ideja je i ona o muzeju hrvatskog iseljeništva. Iako je već sredinom 1930-ih bilo ljudi koji su prepoznali potrebu za prikupljanjem i čuvanjem iseljeničke ostavštine te su organizirali muzej iseljeništva u Zagrebu s podružnicom u Splitu (1936/7‒1941), čiji je vijek na kraju bio kratak jer su se ugasili već nakon nekoliko godina, trebalo je proći osam desetljeća da se ponovno počne ozbiljnije razmišljati o tome, kako u političkim krugovima u vrhu vlasti tako i među znanstvenicima i stručnjacima koji se bave pitanjima migracija i iseljeništva.

Prošlo je gotovo 30 godina otkako je u jednom intervjua u tadašnjem Vjesniku Tuga Tarle zastupala potrebu o osnivanju muzeja hrvatskog iseljeništva, ali tada to nikoga nije zanimalo. Na prijelazu milenija sastavila je i vlastiti elaborat pod nazivom SIGMa u kojemu je detaljno opisala kakav bi muzej iseljeništva trebala Hrvatska, ističući da bi ga trebalo otvoriti u Rijeci i to je potkrijepila čvrstim argumentima. Za tu se ideju zagrijao i tadašnji gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel, ali je s vremenom odustao uloživši veliki novac u obnovu i rekonstrukciju broda Galeb pa je i opet plan o muzeju propao. Tuga Tarle do danas nastavlja lobirati za nacionalni muzej hrvatskog iseljeništva šaljući pisma državnoj administraciji i bivšim predsjednicima RH, pokrećući peticije i lobirajući za muzej u javnom prostoru i u hrvatskoj dijaspori.

U međuvremenu se pojavilo nekoliko pokušaja osnivanja muzeja hrvatskog iseljeništva. Do danas je ostvaren jedino Muzej otoka Brača u Škripu (2023) i virtualni muzej iseljeništva Visoke škole Aspira (17. svibnja 2022). Oba projekta dokaz su razumijevanja neumornih pojedinaca i lokalne zajednice o potrebi takve institucije, dok na nacionalnoj razini još uvijek nije zaživjela svijest o tome od kakve je važnosti očuvanje bogate hrvatske iseljeničke ostavštine. Hrvatska ima obavezu spram svoje dijaspore jer je proizvela jedan od najvećih egzodusa današnjice. Jedna polovica njezina bića već je odavno s druge strane granice gdje stvara materijalna i kulturna dobra doprinoseći svojim novim domovinama. Svi ti bogati plodovi i postignuća hrvatskih iseljenika također su dio naše zajedničke baštine pa bi muzej hrvatskog iseljeništva bio spomenik toj neraskidivoj vezi.

Zahvaljujući razumijevanju članova predsjedništva Matice hrvatske, Odjel za međunarodnu suradnju i iseljeništvo MH na čelu s pročelnicom Tugom Tarle organizirao je okrugli stol kao inicijalnu raspravu o potrebi osnivanja muzeja hrvatskog iseljeništva. U raspravu su se uz samu pročelnicu uključili i znanstvenici Božo Skoko, redoviti profesor strateškog komuniciranja na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu; Marina Perić Kaselj, ravnateljica IMIN-a; Anita Ruso Brečić, povjesničarka umjetnosti; Ljiljana Dobrovšak, pomoćnica ravnatelja u Institutu Ivo Pilar; Tomislav Markić, nacionalni ravnatelj dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu; Vlatka Lemić, rukovoditeljica Središnjeg ureda za arhivsku građu Sveučilišta u Zagrebu; Ivan Tepeš, zamjenik ravnatelja Hrvatske matice iseljenika; Zdravka Bušić, saborska zastupnica, predsjednica Odbora za Hrvate izvan RH; Croatiana Gregurić, savjetnica s posebnim položajem za pitanja hrvatskog iseljeništva u Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan RH; Mirjana Piskulić, načelnica Sektora za međunarodnu kulturnu suradnju i europske poslove u Ministarstvu kulture i medija; Mislav Rubić iz Ministarstva demografije i useljeništva, novinarka Ivana Perkovac za Glas Hrvatske, HRT; zamjenica pročelnice Odjela za međunarodnu suradnju i iseljeništvo Darija Hofgräff Marić, arhivska savjetnica, Mirko Cvjetko, tajnik za odjele Matice hrvatske i Tuga Tarle.

Sudionicima okruglog stola predočeni su razlozi za okupljanje inicijalne grupe podupiratelja muzeja hrvatskog iseljeništva čija bi zadaća bila lobiranje i promoviranje potrebe osnivanja muzeja. Rasprava koja je potom uslijedila i u kojoj su sudjelovali svi prisutni pokazala je da postoji potpuno suglasje o značenju jedne takve nacionalne ustanove. Složili su se da bi muzej hrvatskog iseljeništva u Republici Hrvatskoj trebalo što prije osnovati jer bi pridonio čuvanju, izučavanju, vrednovanju i predstavljanju suvremenicima i budućim naraštajima iskustava hrvatskih iseljenika te duhovnih i materijalnih plodova hrvatske dijaspore, nacionalnih manjina i migracija, ali i jačanju povjerenja između hrvatskog iseljeništva i domovine kao i kulturnom, turističkom i gospodarskom sektoru na lokalnoj i nacionalnoj razini. Članovi grupe istaknuli su da će za planiranje, dizajniranje, sadržajno ekipiranje i konstruiranje jednog takvog zahtjevnog projekta kao što je muzej hrvatskog iseljeništva biti potrebno oformiti specijalni tim muzealaca i drugih stručnjaka koji se bave osmišljavanjem muzejskih sadržaja.

Osnovna zadaća inicijalne grupe jest promoviranje i motiviranje hrvatske vlasti, javnosti i iseljeništva za osnivanje muzeja hrvatskog iseljeništva, a budući da je grupa otvorenoga karaktera, s vremenom će se sastav proširiti. Sudionici okrugloga stola izrazili su namjeru daljnje suradnje na razvoju projekta muzeja sukladno svojim kvalifikacijama i iskustvu, kao članovi inicijalne grupe, te će lobirati i promovirati muzej hrvatskog iseljeništva u javnom prostoru Republike Hrvatske i među hrvatskim iseljenicima. Dogovoreno je da se s ovom inicijativom i zaključcima okruglog stola upozna predsjednika Vlade RH radi pridobivanja formalne potpore Vlade i poduzimanja daljnjih koraka u promidžbi muzeja kao zajedničkog nacionalnog projekta hrvatskog naroda u domovini i iseljeništvu.