Knjige koje povezuju Hrvate

U okviru svog ukupnog knjižnog fonda Narodna knjižnica u Sutivanu na otoku Braču čuva i knjige koje po svom sadržaju, a dijelom i po načinu na koji su tamo prispjele, tvore poseban i osobit dio te knjižnice. Posrijedi su naslovi i izdanja nastali u hrvatskoj dijaspori ili u Hrvatskoj, ali govore o dijaspori. Te su knjige skupljene u posebnu zbirku koja nosi dvojezični, hrvatski i španjolski naziv: Druga domovina / Dos patrias. Dijaspora je, dakle, tema i opravdanje utemeljenja zbirke, a španjolski dio naziva nametnuo se kao posljedica okolnosti što je najveći broj naslova koji nisu na hrvatskom, upravo na španjolskom jeziku. Naime, najveći broj dosadašnjih donacija za zbirku posredno ili neposredno je došao iz hispanskog svijeta, navlastito iz Čilea. Poznato je da je upravo s otoka Brača, iseljeničkog otoka par excellence, daleko najveći broj iseljenika našao novi dom u Čileu. Njihovo napuštanje doma i domovine prije više od stoljeća gotovo da se može nazvati egzodusom. Danas je propulzivna čileanska zajednica hrvatskoga podrijetla, unuci tih iseljenika, spona između Čilea i Hrvatske čiji se pozitivni učinak osjeća u mnoštvu uspješnih bilateralnih projekata, od poslovnog svijeta do umjetnosti. On je bio i poticaj za osnivanje ove zbirke.

Zbirka Druga domovina / Dos patrias u Narodnoj knjižnici u Sutivanu na Braču

Zbirka, koja je nastala u tijeku 10 godina, ne sastoji se samo od knjiga „naših“ Čileanaca, premda one brojčano pretežu. Kad je 2013. godine dao ideju za stvaranje zbirke, poznavatelj i prevoditelj te pripovjedne proze Jerko Ljubetić (1933– 2021) imao je na umu prvenstveno djela čileanskih autora hrvatskoga podrijetla. Međutim, Narodna je knjižnica zajedno s Ljubetićem i nekolicinom entuzijasta razradila tu početnu zamisao i proširila budući sadržaj fonda zbirke na djela svih pisaca hrvatskoga podrijetla koji pišu o našem iseljeništvu na bilo kojem stranom ili na hrvatskom jeziku.

Pomoć u prikupljanju knjiga pružile su ustanove od nacionalnog značenja (Hrvatska matica iseljenika, Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Državni ured za Hrvate izvan Hrvatske, Veleposlanstvo Čilea u Hrvatskoj i Veleposlanstvo Hrvatske u Čileu, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova), te mnogi pojedinci, autori ili vlasnici knjiga koji su ih darovali zbirci. Dugogodišnja voditeljica ogranka HMI u Splitu Branka Bezić Filipović zasad je najveći donator zbirke.

Tijekom 10 godina u zbirci je prikupljeno preko 780 jedinica veoma raznorodne i zanimljive knjižne građe na šest jezika: hrvatskom (oko 200), španjolskom (170), engleskom (70), a slijede u znatno manjem broju portugalski, njemački, francuski i talijanski. Ukupni je fond teško razvrstati po naravi diskursa pa i po strukama ili disciplinama u koje pripadaju ili su im bliske. Naime, nailazimo na naslove iz pera profesionalaca i priznatih stručnjaka u određenim područjima, književnika koji su stekli (doslovce) svjetsku slavu, ali i laika i entuzijasta u područjima u kojima su vršili istraživanja (najčešće o sudbini svojih predaka) kao i književnih tekstova autora nepoznatih široj sredini u kojoj žive, pa i Hrvatskoj. Spomenut ću neke od naslova i autora iz pojedinih zemalja.

Južnoameričko hrvatsko bogatstvo

Južnoamerički dio zbirke vrlo je raznolik, ali u njemu ipak pretežu književni naslovi čileanskih autora: tu se nalazi najveći broj djela Antonija Skármete u Hrvatskoj, a vjerojatno i šire, naslovi afirmiranih autora (Ramón Díaz Eterovich, Patricia Štambuk Mayorga, Eugenio Mimica Barassi, Vesna Zeta Mimica, Sergio Vodanovich), značajan broj autora tzv. regionalne književnosti (Nicolás Mihovilovich Rajcevich, Juan Mihovilovich Hernández i dr.), ali i studije priznatih stručnjaka (estetičar Ernesto Livacic, povjesničar Mateo Martinic), monografije s prikazima umjetnika hrvatskog podrijetla (Lily Garafulich), monografije o hrvatskim udrugama (Sokol, vatrogasna društva itd.). Argentinskih je knjiga znatno manje: među svega 23 naslova su i naslovi afirmiranih autorica, književni tekstovi, esejistika o raznim temama i stručne monografije: tu su Gloria Lenardón Pavlinovic, Victoria Verlichak, Carmen Verlichak, María Luisa Bolkovich, Laura Radetich, Cristina Solián Posinkovich; sociološko-politološke studije (Domingo Valentín Budic).

Urugvajska dionica također je zasad skromna u usporedbi s brojnošću tamošnje dijaspore, ali uključuje barem tri prvorazredna naslova: poemu Los tres gauchos orientales (Tri urugvajska gauča) Antonija Lussicha (1848‒1928), urugvajski nacionalni ep iz pera „sina austrijskog mornara“ kako to obično stoji u natuknicama o njemu, od istog autora Naufragios célebres (Slavni brodolomi), knjigu glasovitu na prijelazu stoljeća, te studiju o političkoj povijesti hrvatskog iseljeništva u toj zemlji Croacia y los croatas en Uruguay Eduarda Antonicha. Zasad je jednako mali broj naslova iz brojne i jake peruanske hrvatske zajednice, kao i iz Bolivije, Kolumbije, Venezuele, Ekvadora i Paname. Jedan je razlog tomu dosadašnji manjak veza knjižnice sa zajednicama u tim zemljama, drugi je nedostatak posebnog fonda kojim bi knjižnica mogla u razumnom ritmu nabavljati nove naslove, a treći je nedostatak sustavno vođenih bibliografija s publikacijama našega iseljeništva na koje bi se mogla osloniti za pouzdanu informaciju. Zbog svega toga ona se zasad oslanja uglavnom na donacije.

Prekomorska zbirka

Sutivanska je zbirka eminentno prekomorska. Autori knjiga skupljenih u Sutivanu uglavnom su potomci ljudi koji su u svoje nove domovine otplovili brodom iz europskih luka prije manje ili više sto godina. Njihove sudbine, prikazane na tim tisućama stranica, paradigmatične su za masovnu pojavu selidbe Europljana u Novi svijet. Na temelju fotografija, snimljenih obično pri dolasku u neku prekomorsku luku, blizak nam je njihov fizički izgled: neudobna odjeća, rupci i šeširi na glavama, zavežljaji i kovčezi u kojima su donosili ono najnužnije, a možda i jedino što su imali. Ali, vrijeme i optimizam pamćenja izbrisali su specifičnosti tretmana kojima su državljani pojedinih europskih država u tim novim domovinama bili izloženi te njihovi intimni i kolektivni odgovori na njih. Glede toga osobito je rječit i pouzdan jedan broj zanimljivih i vrijednih studija i svjedočanstava prikupljenih u ovoj zbirci, a nastalih u prekomorskim zemljama engleskog govornog područja.    

Iz Novog Zelanda, jedne od najstarijih zemalja odselidbe, u Sutivanu je svega 16 naslova, ali neki od njih spadaju u najzanimljivije i, koliko sam uspjela provjeriti, u Hrvatskoj ih je (osim možda u privatnim bibliotekama) jedino moguće naći u zbirci Dvije domovine. To su dvije globalno izvrsno prihvaćene povijesti Novoga Zelanda iz pera Jamesa Belicha koje analiziraju naše isljeništvo u sklopu sveukupnog procesa useljavanja; zbirka životopisa i obiteljskih povijesti naših ljudi Stephena A. Jelicicha; dva popisa useljenika iz Dalmacije (ovdje se pod Dalmacijom misli na cijelu hrvatsku jadransku obalu i Boku kotorsku) P. D. Matage te povijest hrvatske katoličke župe. Ta četiri autora zajedno daju najcjelovitiju „široku sliku“ povijesti hrvatskoga useljeništva u jednu prekomorsku zemlju u sutivanskoj zbirci. Nju nadopunjuju osobne povijesti (npr. Slavka Žarnića, Amelije Batistich i dr.)

Hrvati u dvije Amerike

Iz Sjedinjenih Američkih Država, zemlje s najvećom hrvatskom iseljeničkom zajednicom, tek je pedesetak naslova. Među njima se ističu knjige osobne ili obiteljske povijesti (Katarina Tepesh, Joe Talaich, Maria Carmelita Zibilich); Adam Eterovich je u Ragusan Press (San Pedro, California) objavio čak 11 publikacija o hrvatskoj prisutnosti u Kaliforniji, Louisiani i nekim drugim dijelovima SAD-a s popisima imena i osnovnih podataka svakoga pojedinca kojega se u različitim regristrima moglo identificirati. Tu je i monografija M. Dugandžić-Pašić Croatians in Chicagoland. Zadnje izdanje knjige Jure Prpića Hrvati u Americi, najsveobuhvatniji i najanalitičniji prikaz hrvatskoga iseljeništva u SAD, kombinacija je političke, ekonomske i društvene povijesti. Među 24 naslova pristigla iz Australije, četiri (Mate Tkalčevića, Denisa Ilije Šutala, Stjepana Asića i Borisa Škvorca) rezultat su sustavnih istraživanja što točnijeg broja naših useljenika od druge polovice 19. stoljeća i njihovih života te borbe za prepoznavanje i priznavanje svoje nacionalne pripadnosti prije osamostaljenja Republike Hrvatske.

Sutivanska zbirka Dvije domovine / Dos patrias izvrsna je ideja koja je u dosadašnjoj provedbi, bez obzira na praktički nepostojeća sredstva namijenjena joj, pokazala kako mali koraci – u ovom slučaju dobra inicijativa i individualne donacije – mogu dovesti do izvrsnog rezultata koji se stalno dograđuje. Ona samoj Narodnoj knjižnici u kojoj je smještena daje poseban pečat prepoznatljiv i izvan sredine u kojoj se nalazi. Već sad je relevantno mjesto za istraživanje pojedinih aspekata života hrvatskoga iseljeništva iz mnogih očišta, ali i za upoznavanje s pojedinim aspektima društava i zemalja useljenja. Trenutno se priprema izdavanje kataloga zbirke s uvodnom studijom na tri jezika: hrvatskom, španjolskom i engleskom. Nadajmo se da će svrha kataloga, upoznavanje šire (i ne samo domaće) javnosti s fondom zbirke doista dovesti do češćeg posezanja za njegovim naslovima. On će ponuditi mnogo potpuniju sliku ove jedinstvene zbirke od ovoga kratkoga prikaza, kojim prvenstveno želimo upoznati širu javnost s njezinim postojanjem.