Istaknuti sudionik hrvatskog proljeća

Istaknuti sudionik hrvatskog proljeća, jedan od vođa studentskog pokreta, politički zatvorenik i predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora Ivan Zvonimir Čičak  umro je 6. studenoga u 78. godini života u Zagrebu. Rodio se 1947. godine u Zagrebu, kao četvrto od petero djece. Osnovnu školu završio je u Zagrebu, a već kao maturant prvi je put uhapšen i saslušavan od jugoslavenske komunističke tajne policije zbog „aktivnosti u podzemnim katoličkim krugovima“, navodi se u njegovoj biografiji na stranicama HHO-a.

Dražen Budiša, Ivan Zvonimir Čičak, Ante Paradžik i Goran Dodig u sudnici Okružnog suda na Zrinjevcu ljeti ^,72.

U nedostatku dokaza, postupak protiv njega je obustavljen, no isključen je iz gimnazije te mu je zabranjen nastavak školovanja u bilo kojoj od srednjih škola. Razlog takve kazne bila je njegova školska zadaća na temu Nad razastrtom kartom moje domovine u kojoj je kao svoju domovinu naveo Hrvatsku, a ne Jugoslaviju.

Nakon tzv. Brijunskog plenuma SKJ na kojem je osuđena frakcija Aleksandra Rankovića ipak mu je omogućen nastavak školovanja. Godine 1967. upisuje Pravni i Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i aktivno se uključuje u opozicijska studentska gibanja. U jesen 1968. okuplja i organizira jaku grupu studenata na Filozofskom fakultetu, a ubrzo dolazi u sukob sa službenom politikom Komunističke partije.

U prosincu 1969. osvaja prvu nagradu na natjecanju u govorništvu organiziranom na Sveučilištu. Zbog oratorskih sposobnosti, londonski ga The Economist naziva „zagrebačkim Ciceronom“.

U vrijeme hrvatskog proljeća na sveučilišnoj skupštini 21. studenoga 1971. izabran je za studenta prorektora. Pod optužbom da je hrvatski nacionalist, u prosincu 1971. tadašnje jugoslavenske vlasti uhitile su Čička i druge studentske vođe. U montiranom sudskom procesu osuđen je na tri godine zatvora, od čega je 18 mjeseci proveo u Đorđićevoj, a ostatak u Lepoglavi, gdje je devet mjeseci bio u samici.

Po izlasku iz zatvora, na Staru godinu 1974, poslan je na jednogodišnje odsluženje vojnog roka u Požarevac u Srbiji, a po povratku iz vojske, apsolvirao je filozofiju i književnost na zagrebačkom Filozofskom fakultetu.

Kako nije mogao naći posao, najprije radi kao akviziter i prodaje knjige, a potom pokreće vlastiti biznis i otvara radionicu za izradu kožne galanterije. U braku sa suprugom Marijom dobio je petero djece.

U studenome 1987. policija ga ponovno hapsi, zbog navodne utaje poreza, no nakon dva mjeseca zatvora pušten je na slobodu.

Radi na obnovi Hrvatske seljačke stranke (HSS). Čičak je najprije potpredsjednik, a potom i predsjednik te stranke s kojom na prve višestranačke izbore izlazi zajedno s Tuđmanovim HDZ-om. Smatrajući da politika HDZ-a nije dobra za Hrvatsku, ubrzo se sukobio s Tuđmanom te se etablirao kao njegov žestoki kritičar.

Godine 1993. postaje predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora (HHO), a na tom položaju iduća dva desetljeća ostaje vidljiv u javnosti, iako je u jednom trenutku dao ostavku.

Nakon izbora 2004. godine Čičak je izabran za člana Odbora za ljudska prava Hrvatskog sabora, bio je aktivan i u Novinarskom društvu, a za svoj je rad dobio niz nagrada i priznanja.