Gorica i gorice

Velika Gorica najveći je grad u Zagrebačkoj županiji. Dok je još bila mnogo manja, zvali smo je samo Gorica, a tako je razgovorno i danas. O njoj sam čula mnogo prije nego što sam do nje dospjela. Naime, u moju gimnaziju (IV. gimnazija na Rooseveltovu trgu) došla je nekolicina učenika upravo iz Gorice. Možda su došli zato što 1959. ondje takve škole još nije bilo, pa su kao đaci putnici svaki dan putovali u Zagreb. Bili su marljivi, ozbiljni, učili su uglavnom u vožnji i bili dobri đaci. Sjećanje na njih obavilo mi je Veliku Goricu onim miljem, dragošću i sjetom kakvu osjećam prema dragim osobama kojih više nema, a mnogi su moji suučenici već doista umrli.

Velikoj Gorici pristupit ću onako kako najviše volim: lingvistički. Nalazi se u Turopolju, koje je tako nazvano po izumrlom govedu turu. No zanimljivija mi je etimologija imena same Gorice, koja se kao sjedište župe spominje još 1228, a status grada dobila je 1995. godine. Za goru svi znamo, pa i za njezinu umanjenicu, goricu. No iznenadit ćete se što gora sve može značiti. Osnovno: planina, brdo, ali i šuma, šumovit predio, „Gora vrvi hajducima“ (Matoš), a stihovi „Pokrijte me gorom listopadnom“ (Hrvatske narodne pjesme, ur. dr. Nikola Andrić, Zagreb, 1909‒1942) pokazuje da to u ovom slučaju znači granje i bjelogorično lišće. Ono što danas tek rijetki znaju jest da u narodnoj medicini gora znači i epilepsiju, padavicu: „Jedno mu dijete pada s gore“ (Stjepan Mitrov Ljubiša). Gorica je česta umanjenica od gore, ali kad se i ne shvaća kao umanjenica, znači vinograd, osobito ako je u množini (popularne Vukomeričke gorice učiniše svoje u promidžbi). Ipak, turopoljski zet August Šenoa ima primjer s jedninom: „Al’ ne rađa nam gorica naša grožđa kiseloga“ (Sabrane pripoviesti, I‒VIII, Zagreb, 1883‒1900).

Panorama Velike Gorice / Snimio Boris Ščitar

Ni vinograd nema samo jedno značenje. Kao riječ potvrđen je u hrvatskom od 12. st., možda prema gotskom weingards (njem. Weingarten). Drugi dio grad mogao je značiti ograđeno mjesto, ali i vrt, povrtnjak. „Brala Jana kapini, po popovi gradini“ ne znači da se uzdrla  na ruševine staroga grada, nego da bere kupine po popovskom vrtu. Vinograd u raznim jezicima ima i razna značenja. Tako u lat. vinea, vinetum znači vinograd, ali vinea znači i trs, čokot te zaštitni krov kolibe u kojoj su se prilikom zasjedanja branili ljudi od neprijateljskih strijela; tal. vigna, vigneto odgovara vinogradu, no u množini, vigne, znači vinovu lozu; fr. vigne znači i vinograd i vinovu lozu; češ. vinohrad samo je vinograd, a rus. vinográd znači samo vinovu lozu, grožđe, dok vinograd Rusi zovu vinográdnik. Leksikograf Ivan Belostenec u svojem Gazofilaciju (latinsko-hrvatski rječnik, objavljen dugo nakon autorove smrti, tek 1740) ima za lat. vinea ova značenja: trsje, vinograd, gorica (opet jednina, pa je taj singularni oblik jamačno stariji od pluralnoga). Vinogorje, njem. Weingebirge, brežuljkast je kraj pogodan za uzgoj vinove loze (odatle ime i Vinagori i Vinodolu).

Do zemlje za sadnju ratarskih kultura ljudi su dolazili svakojako: krčenjem, paljenjem, gorenjem, trijebljenjem, pa su se ti nazivi utkali i u toponime oko Gorice. Neki misle da je i Gorica nastala tako (gorenjem), dok Krče nedvosmisleno govore o svojem postanku, krčenju. Trebarjevo (rodno selo Antuna i Stjepana Radića), kao i Trebovec, upućuju na najstariji slavenski način obradbe šumskih područja, trijebljenje, tj. čišćenje, krčenje i paljenje.

Uvijek kada putujemo avionom, vozimo se prema Velikoj Gorici. Od 1962. ondje je u Plesu bila Zračna luka Zagreb (danas je malo dalje). No sam lokalitet Pleso, kao i Mlake (Velike i Male), pokazuje da cijeli ovaj kraj leži na vodi, jer pleso u starijem jeziku znači jezero (o čemu govori i Štrbské Pleso, omiljeno slovačko skijalište i lječilište u Visokim Tatrama na istoimenome jezeru). To potvrđuje i Lekenik, jer češ. leknen znači lokvanj, a zna se da za njegov rast treba mnogo vode. Mlakama nemam što dodati, no o Rugvici, mjestu dokle je Sava danas plovna, valja ipak nešto reći. Nekoć su na tom području bile močvare, a zagrebački Kaptol imao je tu svoje ribnjake od Rugvice do Trebarjeva. Plovidba po tim močvarama morala se nekako regulirati, pa su otočići kao pristaništa bili označeni zastavicom, starije: horugvicom, koja i danas služi u nautičkoj signalizaciji. Riječ horugva (od mongolskog orongo, zastava, preko prasl. horogy) ostala je u tom obliku valjda još jedino u pjesmi Tina Ujevića Oproštaj, u kojoj se Tin poslužio starim jezikom, a nama je horugvica ostala kao Rugvica.

Nestanak zanimanja osiromašuje leksički fond. Dok su se vinogradi još obrađivali ručno i bili uglavnom u vlastelinskim rukama, trebalo je ljudi koji su s vinogradom znali da ga mogu sačuvati do berbe. To su radili vinciliri i pudari. Vinciliri i njihove družice vincilirke bijahu u vinogradu nadglednici i često su živjeli u kurijama u samim vinogradima. Pudari su sa svojim pudaricama živjeli mnogo skromnije u neuglednim kolibama, pudarnicama, a naradili su se više od vincilira (od mađ. vinczellér, a ovo od njem. Winzer s istim značenjem). Dobrano bi se rastrčali po velikoj površini, jer su osim vinograda nerijetko čuvali i polja, kada su se zvali poljari. Glagoli puditi, pudati i imenica puda iz hrvatskog su leksika uglavnom nestali, a značili su tjerati, plašiti. U Slavoniji je puda bio zadnji kosac koji pred sobom tjera ostale. A kako i policajci, čuvari javnog reda i mira, tjeraju i gone kriminalce svih fela, Mađari su našega pudara promaknuli u pandura. I tako danas panduri jure za kriminalcima diljem svijeta, a pudari, kao već zaboravljeni likovi iz starije hrvatske književnosti, tek kadšto prohuje glavom kojega jezičnog znalca.