Fotografija kao egzistencijalni simbol i znamen

U podrumima Klovićevih dvora otvorena je izložba pod jednostavnim nazivom Fotografije poznate fotografkinje Mare Bratoš, kojom umjetnica obilježava 30 godina stvaralačkog rada. Kustosica izložbe je Ana Medić.

Rođena u Dubrovniku 1974, Mara Bratoš diplomirala je na Odsjeku za filmsko i televizijsko snimanje na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Radi kao profesionalni fotograf za HNK Zagreb, magazine Elle, Domosfera, Banka te druge revije i časopise. Poznata je i po dokumentiranju kazališnih predstava, čemu je također posvećen manji dio ove izložbe, djelatnosti kojom je zaslužila prepoznatljivost. Nakon brojnih monografskih izložbi koje je ova autorica ostvarila u protekla tri desetljeća rada, ova je retrospektivna izložba, kako to obično biva s retrospektivama, svojevrstan presjek njezina opusa. Kustosica Ana Medić odabrala je fotografije nastajale od 1994. godine, preko onih iz 1998, 2005, 2015, 2016 i 2017. do danas, probravši dobar materijal koji solidno i korektno predstavlja umjetnicu. Izložba nije velika, ali je pomno probrana, komorna, odlično i pregledno postavljena i osvijetljena. Ovoga je puta Mara Bratoš fokusirana na introspekciju, na preispitivanje vlastitoga tijela, odnose s bliskim ljudima i mjestima poput njezina Dubrovnika. Ima i potpuno novih motiva, poput portreta s kćerkom Pavlom.

Otvaranje izložbe u Klovićevim dvorima / Izvor Klovićevi dvori

Ambijenti proživljenog vremena

Prva fotografija koju sam primijetio pri ulasku jest ona golog tijela koje je uronjeno u more do trtične kosti. Fotografija je u boji, a plava boja mora i pomalo narančasto tijelo koje je fotografirano u doba dana kada je sunce nisko na obzoru stavljaju naglasak na komplementarne boje koje tvore predivan sklad. Posebno su dojmljive fotografije na kojima je fotografirala vlastiti carski rez od poroda kćeri. U šetnji mimo fotografija kroz prostorije podruma Klovićevih dvora osjećaj koji se najviše nameće autoričina je potreba da se poveže s događajima, mjestima i ljudima koji su joj obilježili različita životna razdoblja. Mara Bratoš fokusirana je na fotografsko uobličavanje motiva koji su joj emocionalno važni. Bilo da se radi o introspektivnom prodiranju u vlastitu nutrinu ili preispitivanju vlastite tjelesnosti, ili pak o odnosima s bliskim ljudima i mjestima, njezin opus obilježit će rad u ciklusima, serijama fotografija, približavajući se na taj način filmskoj poetici. Svi radovi odreda su intimistički. Snima mnogobrojne autoaktove. Serija autoaktova je u boji, žuti su, jakoga svjetla te ističu konture njezina vitkog tijela, boju puti i dugu plavu kosu. Autoaktovi su u različitim položajima, snimani s leđa u moru, na nekima od njih dodiruje leđa ili stišće kožu. Drugi je prikazuju u sjedećem položaju, dok se presavija ili dodiruje noge. Snimila je i seriju crno-bijelih autoaktova u prirodi, u šumi, pod nazivom Skrivena mjesta.

Ljubav i život žene te
Lopudski portreti

S autoaktovima paralelno su izložene i crno-bijele fotografije na kojima snima svoju trudnoću, odnosno trudnički trbuh, a seriju imenuje Ljubav i život žene – iščekivanje (2017). Crno-bijele su i fotografije s kćerkicom Pavlom. Autorica snima svoje lice i kćerkine noge te niz fotografija s njezinim malim prijateljima. Na Lopudu snima seriju Lopudski portreti na kojima prikazuje bliske ljude, znance, prijatelje i, bit će, rođake, Dubrovčane. Tu su portreti Slavena Tolja, dubrovačkog konceptualnog umjetnika, osnivača i dugogodišnjeg voditelja Lazareta, u kojima je organizirao mnogobrojne izložbe domaćih i inozemnih umjetnika, dubrovačkih glumaca Jelene Perčin i Nikše Krušelja. Tu je i intimistička fotografija Nona i Pavla. Naslovi fotografija imena su portretiranih pa tako vidimo da se radi o autorici bliskim i važnim osobama, gotovo odreda mladima u vrijeme kada ih je portretirala. Rekao bih da u svojim fotodokumentarističkim radovima života umjetnica crno-bijelim snimkama govori o prošlosti, one su sjećanja i lijepe uspomene, dok fotografijama u boji bilježi sadašnjost. Fotografirala je Dubrovkinja, privatno i profesionalno smještena u Zagrebu, svoj Dubrovnik, ali nikada direktno s poznatim zidinama i utvrdama, jer ne želi snimati razglednice toga slavnoga, opjevanog i najljepšeg grada u Hrvatskoj. Mara Bratoš radije fotografira pejzaž u zaleđu Grada te luku, a te su fotografije manjega formata i na izložbi postavljene u staklene vitrine.

Umjetnička forografkinja Mara Bratoš / Izvor Klovićevi dvori

Slika kao performativni čin

Kroz naglašenu procesualnost i temporalnost na njezinim portretima, figurama autoaktova, mjestima u prirodi ili društvenim događajima, fotografski iskazi Mare Bratoš zadobivaju svoja značenja. Pomno režirajući snimljene prizore i dokumentirajući u širem smislu prirodne i društvene aspekte stvarnosti – prirodu i društvo, svakodnevnicu, kulturne događaje i njihove protagoniste – ona stvara intertekstualne fotografske nizove vizualno-tekstualnih prikaza, kao reference, čije značenje ovisi o kontekstu na koji se referiraju. Ambijenti proživljenog vremena, grad i ljudi, Dubrovnik, Lopud, Zagreb, prijatelji i bliski intimni prizori, bez obzira na to je li i autorica na njima ili je nevidljiva – sve te slike pokrenute su prije svega unutarnjim afektivnim impulsom, snagom introspekcije i odabira trenutka koji će postati kadar u nizu sličnih, analognih, fotografskih slika, uspostavljajući slojevitost značenja i interpretativnu otvorenost.

Uz njezino formalno obrazovanje na Akademiji dramske umjetnosti, senzibilitet odnjegovan na poetici crno-bijelog filma i modernističkog filmskog kadra osnova je na kojoj je autorica stvorila okvir unutar kojega će nastati serije fotografija u analognoj crno-bijeloj tehnici, analognoj tehnici u koloru i u digitalnoj tehnici. U vremenskom rasponu od ranih 1990-ih do najnovijih radova nastalih 2024, izložba nastoji ukazati na važnost njezina opusa za hrvatsku fotografsku scenu (posebno žensku fotografiju), njegovu strukturnu i značenjsku matricu, koja je refleksija evolucije autoričine svijesti. Ona je svoj opus izgradila u rasponu od medija fotografske slike kao reprezentacije i njezine dekonstrukcije do medija fotografske slike kao performativnog čina. Uz svoje sugrađanke Dubrovkinje Anu Opalić i Maru Milin te fotografkinje Sandru Vitaljić i Jelenu Blagojević Pavičić, Mara Bratoš na suvremenoj fotografskoj umjetničkoj sceni Hrvatske čini ženski dream team. Članica je ULUPUH-a, Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU), Hrvatskog društva filmskih djelatnika (HDFD) i HDLU-a u Dubrovniku.