FILM IZDVAJA

18. PSSST! FESTIVAL NIJEMOG FILMA —

U zagrebačkom Centru za kulturu Trešnjevka, od 14. do 16. studenoga je održan PSSST! Festival nijemog filma. I to već osamnaesti, dakle, punoljetni. Moglo bi se reći da se čak i oni gledatelji i filmoljupci koji su već svikli na to da PSSST! postoji, da se održava redovito i postojano, svake godine iznova zapitaju – pa zar je to uistinu moguće? Festival nijemog filma u 21. stoljeću, pokrenut osamdeset godina nakon premijere Pjevača jazza (1927) Alana Croslanda, američkog ostvarenja koje se drži prvim zvučnim filmom zato što su u njemu, osim glazbe, prvi put fonografski zapisane i izjavne rečenice, nakon čega je zvučni film postao standardom, a nijemi, u općem poimanju, rečeno uz malo pretjerivanja, otišao u povijest kao priprema za zvučni, kao kakav manjkav, nedorađen prethodnik, svojevrsni prototip s greškom koji gotovo i ne treba uzimati ozbiljno.

Kadar iz filma Fantomska kočija V. Sjöstroma

Međutim… Poklonici filmske umjetnosti i danas mogu itekako uživati u onodobnom nijemom filmu, ne samo istraživački i obrazovno, nego u njegovim bezbrojnim ljepotama i vrlinama. Ne u svakome, jer i u nijemom razdoblju, kao i kasnije, ostvarivani su filmovi različitih kvalitativnih dometa, no oni izvrsni broje se u stotinama. Iako je i na najbolje među njima nalegnula patina vremena, oni se i stotinjak godina nakon nastanka doimaju živima i uzbudljivima, čak i po današnjim standardima. Ponajprije umjetnost pokretne slike, film se u nijemom razdoblju, ne imajući oslonca u zvuku, u rukama velikana dovinuo do slikovnih i ritmičkih, odnosno montažnih izražajnih visina kakve ni kasnije nisu nadmašene. 

Ima li danas uopće nijemih filmova i koliko, te što se uopće može prikazati na festivalu nijemog filma? PSSST! s tim naizglednim problemom, čini se, nema poteškoća. Koncept mu je jednostavan i učinkovit – prikazivati staro i novo. Klasike, odnosno kinotečne slikopise svjetske i hrvatske produkcije te suvremene kratke filmove sa svih strana svijeta, odakle god pristignu.

Rusko Staro i novo (1929) Sergeja Mihajloviča Ejzenštejna i Grigorija Vasiljeviča Aleksandrova jedan je od takvih nijemih dragulja „iz naftalina“ prikazanih na 18. PSSST!-u, koji je publici priuštio još četiri (više-manje) remek djela S. M. Ejzenštejna, velikana ne samo nijemog filma, nego i filma uopće – Oklopnjaču Potemkin (1925), Štrajk (1927), Oktobar (1927) i Da živi Meksiko! (1931/1978) – te omiljeni film Ingmara Bergmana, švedsku Fantomsku kočiju (1921) Victora Sjöstroma.

Iz domaće arhive ponuđen je program usmjeren na prikaz života na selu, uz kratke dokumentarne filmove Seljačka svadba u Hrvatskoj (1922) Anatolija Bazarova, Jedan dan u turopoljskoj zadruzi (1933) Drage Chloupeka, Remete kraj Zagreba (1936) Maksimilijana Paspe i isječke iz Krka, najvećeg i najnapučenijeg otoka Jadranskog mora (1938) Ive Jelenovića.

U natjecateljskom programu sudjelovalo je sedamnaest svježih nijemih filmova, među kojima i dva hrvatska – animirani Teletext (2023) Nele Gluhak i eksperimentalni svitlo o45 (2024) i.j.piNA – a svi su, stari i novi, prikazivani uz glazbenu pratnju uživo Vitomira Ivanjeka, Sunrise Session Cinematic Editiona te Lele & Joea Kaplowitza.