Vijenac svih generacija

Ljudevit Gaj napunio je dvadeset i jednu kad je 1830. tiskao Kratku osnovu horvatsko-slavenskoga pravopisaňa, a Đuro Deželić 1869. postao je prvi glavni urednik Vienca kao tridesetjednogodišnjak. Hrvatski narodni preporod mahom su iznijele mlade snage, dakako uz snažnu potporu starih i iskusnih. Posebno ističem grofa Janka Draškovića, prvog predsjednika Matice ilirske. Njegova slika u mom uredu u redakciji Vijenca svakodnevno me podsjeća na obvezu prema tradiciji i slavnoj prošlosti Matice, a suvremena platna mladih autora na zidovima zovu na promišljanje o današnjem trenutku. Na tom tragu, u ovom jubilarnom 800. broju nove serije Vijenca, duplericu smo odlučili dati našim mladim suradnicima. Pozvali smo ih da vam se predstave, da s vama podijele svoja razmišljanja o ­Vijencu, o našem društvu i kulturi, o smjeru kojim idemo. Mladi su 1995. pokrenuli i podlistak Vijenca Homo volans. Danas su tadašnji mladi protagonisti književnoga, izdavačkog i kulturnog života i zanimljivo je pročitati njihove ondašnje uvide. O Homo volansu za jubilarni broj pišu članovi ekipe koja ga je pokrenula, od kojih je jedan i danas stalni suradnik ­Vijenca. Nismo zaboravili ni iskusnije, stoga je naš novi stari Boris Beck u glavnom razgovoru evocirao redakcijska sjećanja s uglednom hrvatskom kritičarkom i novinarkom, pjesnikinjom i esejisticom Grozdanom Cvitan, koja je bila u prvoj redakciji Vijenca od samoga početka 1993.

Iako je Šenoin Vienac stradao u sukobu starih i mladih, danas takvoga generacijskog sukoba nema. Naprotiv, kolektiv današnjeg Vijenca čine i mladi i stari, i tek stasali kritičari i autori koje ovdje predstavljamo, i legende poput Nives Opačić, Ljerke Carice, Joška Marušića i Stjepana Damjanovića. Svi smo zajedno s jednakim žarom plesali s Prljavcima prošle godine na proslavi 30 godina Vijenca u dvorištu MH. To je zlatna formula koja naš Vijenac i danas čini čitanim i relevantnim.

U redakciji Vijenca danas su zaposleni uglavnom mladi, a mnogo je mladih i u redovima Matičinih djelatnika. No naše članstvo i čitatelje mahom čine ljudi u zlatnoj dobi. Slično je i u Društvu hrvatskih književnika i u HAZU. Sazrelo je vrijeme da i u uprave naših institucija uđu mlađi ljudi. A svi zajedno, i mladi i stari, moramo raditi na pomlađivanju našeg članstva i publike, ako želimo da mladi koje predstavljamo u ovom broju, jednako kao i stari, u budućnosti imaju za koga pisati. A o onome što su naši mladi i stari za vas napisali u ovom obljetničkom broju prosudite sami i pridružite nam se na promociji 800. broja na Interliberu, u utorak 12. studenoga u 18 sati na galeriji 5. paviljona Zagrebačkog velesajma. Radujemo se susretu!