Vijenac 800

Film

UZ DRAMU NOĆNO SVJETLO REDATELJA KELLY O’SULLIVAN I ALEXA THOMPSONA

Sredovječni Romeo

Piše Janko Heidl

Prema romantičnoj tragediji Romeo i Julija Williama Shakespearea snimljeni su deseci kino i televizijskih filmova, a među najupečatljivijima (bio) je Romeo i Julija (Romeo + Juliet) Australca Baza Luhrmanna, smješten u stiliziranu današnjicu (tadašnjicu) Verona Beacha u američkom Miamiju na Floridi (snimalo se uglavnom u Meksiku). Bio je to jedan od najuzbudljivijih i najgledanijih filmova 1996, nagrađen, među inim, četirima BAFTA-ma (režija, scenarij prema postojećem djelu, izvorna glazba, produkcijski dizajn) i berlinskim Srebrnim medvjedom za mušku ulogu (Leonardo DiCaprio). Luhrmannov raskošno-eksplozivan videospotovski stil bio je tada nešto najmodernije u svijetu kinematografije, a cjelina ni do danas nije izgubila na vibrantnosti, dinamičnosti i dojmljivosti.


Spletom okolnosti cestar, kojega tumači Keith Kupferer, postaje članom privremene amaterske kazališne skupine koja postavlja Romea i Juliju /

Protagonist Noćnog svjetla (Ghostlight, 2024), sredovječni američki građevinski radnik i stanovnik velegrada Chicaga, cestar Dan Mueller (Keith Kupferer), predstavljen kao miran obiteljski čovjek koji se stoički i neambiciozno nosi sa skromnim životom, za Romea i Juliju – Shakespeareovu ili bilo koju drugu verziju – jedva da je čuo, a o radnji djela ne zna ni bijele. Kad svoju petnaestogodišnju kćer Daisy (Katherine Mallen Kupferer) upita o čemu je u drami riječ, ona će ga u djelo uputiti upravo uz pomoć Luhrmannova slikopisa koji će mu prikazati na laptopu, uz uvodnu napomenu: „Film je star, ali je klasik“. Iz današnjeg gledišta mlade osobe rođene u 21. st. doista je tako, no naraštajima koji se sjećaju premijernog prikazivanja i njegove tadašnje inovativne svježine replika će zazvučati gotovo bolno crnohumorno, što je pretpostavljeno i bila namjera autora, redateljskog para Alexa Thompsona i Kelly O’Sullivan, koja je i scenaristica filma. Ta će nakana biti prisnažena i komentarom oca i kćeri o tome kako Leonardo DiCaprio, tad tek zakoračivši u svoje dvadesete godine, naoko sitan i vrlo intenzivan, općim dojmom uistinu šesnaestogodišnjak kao i bardov Romeo, više uopće ne izgleda tako.

Zašto, dakle, cestar koji je do ozbiljnih godina dokročio netaknut svijetom teatra, izvedbenog i pisanog, odjednom za nj iskazuje zanimanje? Spletom okolnosti, malne mimo svoje volje, našao se, eto, članom privremene amaterske kazališne skupine koja u besparici, pogonjena entuzijazmom i željom za druženjem, postavlja upravo Romea i Juliju. Budući da se zatekao na neznanom mu terenu, zbog čega se osjeća neugodno, ali ćuti i da taj iskorak na njega djeluje blagotvorno, svoju novu zanimaciju krije od obitelji. Brak Dana i školske učiteljice Sharon (Tara Mallen) brodi naizgled stabilno, no ipak uz nemalo razilaženja i neistomišljeništva, a supružnicima, čini se, ponajviše glavobolje zadaje osobito drska kći Daisy, s čijim se neprestanim izljevima tinejdžerske neukrotivosti ne znaju nositi.

Noćno svjetlo tiha je drama o jednoj razmjerno običnoj američkoj obitelji nižega statusa što se bez većih pretenzija, ali inteligentno i zanimljivo zagleda u dinamiku odnosa te bez velikih poteza, dramaturških i filmskih, uz ponešto prigušenog humora, nastoji uvjerljivo oslikati odsječak njihova svagdana, pomislit ćemo. Tako i jest, no drama se postupno obogaćuje, što kradomičnim što otvorenijim dodacima, i nakon nekog vremena, dobro odmjereno, težištem postaje dotad nam neotkrivena obiteljska tragedija.

Naime, otprilike godinu dana prije, mlađani sin Muellerovih počinio je samoubojstvo, s čime se obitelj ne zna suočiti, a upravo to mučno breme izaziva i potpiruje iskre koje među njima frcaju češće no što je poželjno. U predstavu Romeo i Julija uključit će se sva tri člana obitelji, a ostvarenje koje uvelike zrcali njihovu konkretnu nevolju, kao i sudjelovanje u stvaralaštvu te svojevrstan bijeg od rutine privremenim preuzimanjem identiteta Shakespeareovih likova, poslužit će im kao iznimno korisna terapija, čak neka vrsta pročišćenja. 

Vezeno na maloj skali, bez snažnih gesta i grimasa, s određenim duhom dokumentarizma i prepleteno podigranim humorom, Noćno svjetlo ne razmeće se svojim adutima, već ih otkriva i slaže u odmjerenom tempu, u odgovarajućim, dobro procijenjenim trenucima. Toplo djelo koje ozbiljno uvažava nedaće svakodnevlja i nenametljivo, ali osjetno navija za zajedništvo i razumijevanje – ovdje očitovano ponajprije u drugarskom kazališnom radu – suzdržano domeće do ganutljivosti. Tkogod će, moguće, i zasuziti.

Podsjetimo još da su Kelly O’Sullivan i Alex Thompson, par u stvarnom životu, prethodno potpisali dražesnu humornu dramu Sveta Frances (Saint Frances, 2019) koja se zgodnim i nezgodnim sitnicama koje čine život malog čovjeka bavila podjednako pozorno i perceptivno, no u razmjerno lepršavijem tonu, a u tom je filmu O’Sullivan ostvarila i odličnu glavnu ulogu.

Vijenac 800

800 - 7. studenoga 2024. | Arhiva

Klikni za povratak