UZ NOVI PRIJEVOD KLASIKA
THOMASA MANNA, BUDDENBROOKOVI
Književnost je tu da postavlja pitanja. Nije čudo da je jedan od najpoznatijih književnih citata uopće onaj s vječnim, neodgovorivim pitanjem, Hamletovim „Biti ili ne biti?“. Prava pitanja su sve. Jednim takvim počinje i megaroman europske književnosti, Buddenbrookovi njemačkog nobelovca Thomasa Manna: „Što je ovo? Što je to…?“ koje postavlja osmogodišnja Antoine, u haljinici od lake svile, lijepe plavokose glavice. Pitanja treba postavljati iz takve anđeoske naivne vizure jer su onda najčišća. U Shakespeareovoj tragediji također pitanje postavlja rastrzani nesretni kraljević, jedan antijunak ustvari, jer oni „pravi“ junaci misle da uvijek sve znaju i baš zbog tog stava posve su nezanimljivi.
Izd. Matica hrvatska, 2023.
S njemačkoga preveo Andy Jelčić
Što je roman Buddenbrookovi o kojem nam se čini da puno toga znamo, a kad ga ponovno čitamo (ili pročitamo uopće) vidimo koliko ništa ne znamo? To je ta vječna igra s klasicima, ta neiscrpivost njihova značenja, te zamke koje nam podmeću, mnoštvo pitanja za uvijek nove interpretacije.
Pred nama je novi prijevod Mannova romana na hrvatski jezik koji potpisuje germanist Andy Jelčić, u Biblioteci Posebna izdanja Matice hrvatske, 73 godine nakon prvoga prijevoda na hrvatski Ive Adum iz 1950. Kultni je roman Jelčić popratio zanimljivim pogovorom kakvi su ustvari nužni u novim izdanjima klasika, na što često zaboravljaju naši nakladnici. Jelčić ističe kako autor Buddenbrookovih nije samosvjesni, strogi, etablirani dobitnik Nobelove nagrade 1929, kakvim ga pamtimo. Roman je objavio 1901, pisao ga je kao mladić, od svoje 21. do 26. godine. Nama danas, u vremenu brze površnosti, čini se gotovo nemogućim da takav roman sa svojim jezikom, širinom vokabulara, načinom gradnje rečenice, snagom slika i misaonošću nije djelo iskusnog pisca. Mladi starac, rekli bismo, to je takav roman.
Mann je roman podnaslovio Propast jedne obitelji. Radnja počinje 1835. godine kad Buddenbrookovi s prijateljima slave useljenje novu kuću, a završava 1877. godine njihovom propašću. No, već na početku, u tijeku slavlja, punog otmjenih oprava i bogata namještaja, slutimo nagovještaje poroznosti i prolaznosti obiteljske sreće, odnosno početka raspada sustava.
Suvremene interpretacije Buddenbrookovih otkrivaju da je taj roman puno više od puke obiteljske drame, jer nam nudi dublje razumijevanje društvenih promjena i mnogih filozofskih i psiholoških pitanja. Putem preciznih realističkih opisa, Mann prikazuje društvene i psihološke napetosti buržoazijskog života u Njemačkoj 19. stoljeća. Mann povezuje vanjsko i unutarnje propadanje, pomno bilježi kako dok propada kuća, propadaju i njezini stanari – dok pratimo polagani pad njihova bogatstva i statusa, njih mori zubobolja i opsjednuti su vanjskim izgledom. Prikaz filozofije propadanja važan je za Mannovu estetiku. Nadahnut Nietzscheovom idejom o dekadenciji, Mann promišlja kako materijalni i duhovni usponi i padovi dolaze u ciklusima. Propadanje je prikazao gotovo kao estetsku kategoriju, postupno nestajanje obitelji Buddenbrook praćeno je osjećajem plemenita gubitka, pri čemu sami članovi obitelji prihvaćaju propast kao neminovan proces.
Roman propituje i kako nasljeđe oblikuje pojedinca. Thomas i njegova sestra Tony stalno su rastrgani između individualnih želja i dužnosti prema obitelji, što ih vodi u emocionalne sukobe i razočaranja. Na taj način postavlja se pitanje slobode: koliko smo zaista slobodni birati vlastiti put kada su društvene i obiteljske norme već postavljene? Hanno, posljednji član obitelji, fascinantan je kao simbol prijelaza od materijalnog prema duhovnom. On potpuno odbacuje buržoazijske vrijednosti i okreće se umjetnosti. Njegova strast prema glazbi prikazuje se kao „posljednji izdisaj“ obitelji koja ne može opstati u modernome društvu. Kad sam prvi put došla u dodir s tim romanom, činilo mi se čudnim, pomalo naivnim i romantičarskim, da obitelj propada kada se njezini članovi okreću umjetnosti. Postavljala sam si tad pitanja je li obitelj na vrhuncu kada je materijalno najjača ili je obitelj jača kada njezini članovi traže vlastite, nove putove, one u umjetnosti, i postaju individue vlastitih sudbina, nevezani obiteljsko-ekonomskim ugovorima?
No, tu je i možda najvažnije pitanje koje moramo istaknuti kada gledamo pred sobom novo izdanje nekog klasika. Zašto danas čitati ovaj više od 600 stranica dug roman i kako on rezonira s našim vremenom? Priča o prijenosu obiteljskih vrijednosti, sve do trenutka kada mladi nasljednici žele krenuti vlastitim putem, univerzalna je. S obzirom na današnji naglasak na individualizmu i važnosti pronalaženja vlastitog puta, roman može pomoći čitateljima da razmisle o svojim izborima i pritiscima s kojima se suočavaju. Mann u romanu kritički promišlja kapitalizam i materijalizam, nudeći zanimljiv pogled na prolaznost materijalnog bogatstva, kao i na to kako društveno-ekonomske promjene utječu na pojedinca i obitelji. Roman odražava i univerzalnu istinu o prolaznosti.
Nagovor na čitanje u ovom slučaju podupire i prijevod. Duboka književna ljepota i stil koje nam je u ovome novom prijevodu prenio Andy Jelčić pokazuju kako je Mann pisao s nevjerojatnom preciznošću i elegancijom. Njegov stil bogat je detaljima, ironijom i simbolikom. Danas, u brzom tempu digitalne komunikacije i vladavine (da ne kažem tiranije) kratkih formi, djelo je to koje nas podsjeća na snagu pripovijedanja, jezične ljepote i bogatstva opisa koji omogućuju duboko uranjanje u svijet priče.
I na kraju, vratimo se opet pitanjima. Čitajmo ovaj roman, čitajmo klasike koji nam postavljaju važna pitanja da bismo sebi znali postaviti prava pitanja.
800 - 7. studenoga 2024. | Arhiva
Klikni za povratak