Vijenac 800

Aktualno

50. OBLJETNICA IZDANJA ARHIPELAGA GULAG ALEKSANDRA SOLŽENJICINA

Novo disidentstvo na Zapadu

Piše Jure Vujić

Dominantna lijevo-liberalna ideologija i vokistička politička korektnost nastoji diskvalificirati i odstraniti iz javnosti sve glasove koji različito misle i govore

Pedeseta obljetnica poznatog djela Arhipelag Gulag (1973) Aleksandra Solženjicina, koji je proveo osam godina u gulagu zbog kritike staljinizma, ponovno stavlja u fokus javnosti pitanja stečevine i aktualnog stanja slobode izražavanja i mišljenja u svijetu. Progon disidenata i kršenje ljudskih prava i slobode izražavanje još uvijek su na djelu u Putinovoj Rusiji u kojoj je nedavno umro poznati disident Aleksej Navalni koji je služio 19-godišnju zatvorsku kaznu zbog navodnog ekstremizma u kaznenoj koloniji u regiji Vladimir.

Ta se obljetnica ujedno podudara s obilježavanjem Solženjicinova govora Pad hrabrosti iz 1978,  koji je održao na Sveučilištu Harvard, i u kojem poziva na budnost i hrabrost glede već prisutnih prijetnji slobodi govora i izražavanja na Zapadu. Po Solženjicinu koliko god je Sovjetski Savez bio totalitarna država, Zapad je danas juridicizam bez duše, a tisak je postao najvažnija snaga u zapadnjačkim državama, nadmašujući po snazi izvršnu, zakonodavnu i sudsku vlast. Solženjicin time nadopunjuje provokativnu kritiku disidenta Vladimira Bukovskog o Europskoj uniji koja zbog goleme birokracije sliči na Sovjetski Savez.


Aleksandar Solženjicin 1974. nakon deportacije iz SSSR-a ispred kuće Heinricha Bölla u Njemačkoj razgovara s novinarima / Izvor Wikimedia commons

Filozofkinja Chantal Delsol, oslanjajući se uglavnom na disidente s Istoka (uključujući Solženjicina), pokazala je u djelu Mržnja svijeta da zapadna postmodernost teži istim ciljevima kao i totalitarizam: preobrazba svijeta i izgradnja novog čovjeka. U tom smislu, dominantna ideologija progresističke ljevice oslanja se na snažni medijski i politički aparat cenzure i autocenzure. Na istome tragu, francuski esejist Mathieu Bock-Côté govori o totalitarizmu bez gulaga, pozivajući se na Solženjicina, i pokazuje moć službene dominantne lijevo-liberalne ideologije i vokističke političke korektnosti na Zapadu, koja nastoji diskvalificirati i odstraniti iz javnosti sve glasove koje različito misle i govore putem zabrana i cenzura bilo kojeg oblika neslaganja s navedenom dominantnom ideologijom. Gdje je postavljanje jednakih i pravednih kriterija u odnosu na suzbijanje govora mržnje s bilo koje ideološke strane? Međutim, zapadni model represivne tolerancije najviše se primjenjuje protiv onih koji otvaraju tabuizirane teme poput povezivanja masovne imigracije s kriminalitetom i porastom nesigurnosti, napada na zapadnoeuropski i kršćanski identitet,  kulturne hegemonije novih manjina.


Arhipelag Gulag
Aleksandara Solženjicina objavljen je 1973.

Afere Snowden i Assange pokazuju koliko je tanka granica između slobode izražavanja i imperativa zaštite nacionalne sigurnosti i interesa države. Pitanje slobode izražavanja i mišljenja suprotstavlja one koji drže da takva sloboda mora biti neograničena i nedjeljiva i one koji smatraju da se takvo pravo treba regulirati u ime zaštite demokracije, pogotovo na internetu i društvenim mrežama.

U prošlosti su ruski disidenti simbolično korišteni za slabljenje SSSR-a, i to je dobro funkcioniralo, a poneki analitičari smatraju da je uhićenje Pavela Durova, vlasnika mreže Telegram simbol gubitka slobode izražavanja na Zapadu. Durov je iz Rusije u Francusku otišao 2014. godine odbivši udovoljiti zahtjevima vlade da onemogući komunikaciju oporbenim zajednicama na svojoj platformi VKontakte. Iako disident, Durov je u Francuskoj uhićen zbog činjenice da njegova mreža Telegram strogo štiti anonimnost svojih korisnika, što navodno pogoduje kriminalu svih vrsta, trgovcima drogom, kibernetičkim uhodama, zagovornicima terorizma i prijevarama. No, Telegram je konkurencija američkoj megastrukturi grupe GAFAM.

Legitimna nužnost reguliranja govora mržnje na društvenim mrežama opravdava inflaciju zakona na europskoj, ali i nacionalnoj razini, ali ne nudi više nikakvo jamstvo apsolutnog poštovanja slobode izražavanja, slobode kritiziranja političkih i društvenih odluka koje donose političkih čelnici. Početkom rujna 2024. sudac Saveznog vrhovnog suda Brazila Alexandre de Moraes, koji je optužio Elona Muska i njegovu platformu X da dopušta širenje lažnih informacija i govora mržnje, zabranio je njegovu društvenu mrežu u Brazilu. U ime borbe protiv dezinformacija, navedeni je sudac posljednjih godina naredio blokiranje računa utjecajnih osoba u brazilskim ultrakonzervativnim pokretima bliskima bivšem predsjedniku Jairu Bolsonaru. Međutim isti sudac nije se okomio na govor mržnje ljevičarskih radikalnih skupina.

Već u 19. stoljeću politički teoretičar Benjamin Constant upozoravao je kako je lako jednoj političkoj sili ograničiti slobode u ime sigurnosti. Iako se u zapadnim demokracijama ograničavanje slobode izražavanja ne provodi brutalnih progonom i represijom, medijska i politička mašinerija službene politike otkazivanja koja se koristi za ostracizam nepoželjnih osoba ili disidentskih skupina, odstranjujući ih iz javnog života i društva, nažalost nalikuje na meki totalitarizam bez gulaga.

Vijenac 800

800 - 7. studenoga 2024. | Arhiva

Klikni za povratak