90. obljetnica atentata u Marseilleu
U dvorani Družbe „Braća Hrvatskog Zmaja“ iznad Kamenitih vrata u Zagrebu 9. listopada održano je predavanje na temu 90. obljetnica atentata u Marseilleu, hrvatskog povjesničara i pročelnika povijesne sekcije u Družbi Marija Jareba. Sadržaj predavanja temeljito je predstavljen publici, koja je ispunila cijelu dvoranu. Uvodne pozdrave uputio je meštar obredničar Željko Heimer, iskoristivši priliku da šalom „mi ćemo morati početi naplaćivati ovo“ iskaže radost zbog pune dvorane.
Trenutak atentata na kralja Aleksandra
Jareb je izložio spoznaje o jednom od najpoznatijih atentata u povijesti, ali i pretpostavke o okolnostima planiranja atentata na vladara Kraljevine Jugoslavije Aleksandra Karađorđevića 1934. godine, nakon čega su uslijedila pitanja prisutnih. Događaj iz Marseillea široko je popularan i zbog medijske prisutnosti – atentat je snimljen te se na njemu može razaznati što se dogodilo, unatoč francuskim tajnim službama koje su iz svih snimki izrezale ključne sekunde.
Predavanje je otpočelo pregledom snimke, a zatim je izlagač dao iscrpan pregled o atmosferi koja je prethodila kraljevu posjetu Francuskoj. Kralj Aleksandar 1929. uveo je diktaturu u Kraljevini SHS, nadajući se rješenju državne krize. Tim je činom jačao antagonizam tzv. separatista prema režimu, a glavni problem (p)ostalo je hrvatsko pitanje, koje izlagač najjasnije definira kao „težnje Hrvata za svojom slobodom i samostalnošću“.
Mario Jareb priprema prvu monografiju na hrvatskom o atentatu u Marseilleu / Snimio Boris Scitar / Večernji list / PIXSELL
Među tadašnjim hrvatskim oporbenim političarima bilo je onih koji su zagovarali sporazumno rješenje hrvatskog pitanja, poput Hrvatske seljačke stranke predvođene Vladkom Mačekom, ali i zagovaratelja oružanog rješenja iz tadašnje Hrvatske stranke prava, koji su poticali nasilje kao odgovor na režimsko i posebice četničko nasilje prema, „neprijateljima narodnog ujedinjenja“. Poznati primjer takvog nasilja dogodio se 18. veljače 1931. godine, kada su napali pravaša, povjesničara i albanologa Milana Šufflaya koji je dan kasnije preminuo od posljedica napada, a događaj je međunarodno odjeknuo kao državni terorizam. Iz redova HSP-a iznikli su pristaše ustaške organizacije začete u Italiji gdje je ustaški vođa Ante Pavelić tada boravio. Kulminacija nezadovoljstva ustaške organizacije tadašnjim režimom očituje se u bombaškim napadima na prostore državnih ustanova, na vlakove i naposljetku, organiziranim pokušajem atentata na kralja Aleksandra 16. prosinca 1933. godine u Zagrebu, koji je trebao izvesti Korčulanin Petar Oreb.
Kada se u lipnju 1934. saznalo za kraljev posjet Francuskoj, započela je organizacija novog pokušaja atentata na kralja, no ovog su se puta pri odabiru atentatora odlučili za iskusnog Velička Kerina iz redova makedonskog VMRO-a, koji je surađivao s Pavelićem. Atentator se iz mase probio s buketom u kojemu je skrio pištolj čiju su repliku prisutni imali priliku vidjeti na licu mjesta, popeo se na papučicu nenatkrivenog auta te zapucao na kralja. Ubrzo, no prekasno, sabljom koju su prisutni također imali priliku vidjeti, oborio ga je francuski oružnički pukovnik koji je bio u pratnji automobila. Jareb je komentirao francuske propuste koji su „olakšali“ posao atentatoru, poput lošeg izbora automobila te loše organiziranog osiguranja.
Predavač je iznio i pretpostavke o upletenosti Italije u ustašku organizaciju atentata zbog činjenice da se dogovor za atentat u Marseilleu odvijao u jednom rimskom hotelu. Sve ovo i mnogo više, šira publika moći će pročitati u knjizi čiju je objavu predavač najavio – prvoj monografiji na hrvatskom jeziku o atentatu u Marseilleu.
800 - 7. studenoga 2024. | Arhiva
Klikni za povratak