Je li vrijeme časopisa prošlo?

Od 2003, kada je uvijek agilan i svojski angažiran predsjednik Istarskoga ogranka Društva hrvatskih književnika (IO DHK) Boris Domagoj Biletić pokrenuo i samim tim činom utemeljio danas već tradicionalne Pulske dane eseja (PDE) i otkad je Pula postala grad esej (tema 2. PDE 2004), međunarodna kulturno-književna, pomodarski istarski rečeno, destinacija Hrvatske, puljska dvodnevna manifestacija krajem listopada iz godine u godinu kritičko-esejistički pogađa i sadržajno plijeni pozornost svojim tematskim odabirom (primjerice: identitet i globalizacija, ljubav i mržnja, provincija, autoritet, dokolica, politika i političari, optimizam, patnja, manipulacija, demokratska cenzura, hrvatski književni regionalizam, književnost i filozofija...). Tako je i ovogodišnja tema 22. PDE „pogodila u sridu“ tražeći nimalo lagan(e) odgovor(e), u digitalno-virtualnom (tehno)svijetu i skorašnjem umjetne inteligencije, na intrigantno i izazovno pitanje: „Je li vrijeme časopisa prošlo?“.

Predsjednik Istarskoga ogranka DHK Boris Domagoj Biletić, nagrađeni filozof Žarko Paić
i članica Povjerenstva, pjesnikinja Nada Galant / Snimio Goran Galić

Nagrada Zvane Črnja Žarku Paiću

Prije negoli se lapidarno osvrnemo na svakojaku časopisnu problematiku (tiskanu i digitalnu) u izlaganjima sudionika 22. PDE (u ovovremenom neizbježnom internetskom dobu), svakako valja istaknuti ovogodišnjeg dobitnika Nagrade Zvane Črnja za ponajbolju godišnju hrvatsku knjigu eseja, nagrade u sklopu puljske manifestacije koju dodjeljuje DHK i IO DHK ustanovljenu 2007. na 5. PDE. Osamnaestu po redu Nagradu Zvane Črnja za 2024. godinu povjerenstvo u sastavu Vinko Brešić, Ivan Bošković i Nada Galant dodijelilo je Žarku Paiću za Knjigu lutanja (Litteris, Zagreb 2024). Filozofa, sociologa, politologa, semiotičara, teoretičara vizualnih umjetnosti i mode, suvremenosti i tehnosfere, književnosti i kulture, urednika časopisa i zbornika, na koncu pjesnika i esejista, autora pedesetak knjiga (prevedenih na više jezika, napose engleski) Žarka Paića nema potrebe posebno predstavljati. Knjiga lutanja, kako sam autor proslovno besjedi, „knjiga je o ‘mojim knjigama’ i njihovim znakovima novoga u vremenu u kojem slika i broj prethode čaroliji jezika. Što je uopće smisao lutanja kroz neizmjernu pustoš bitka doli traganje za otvorenošću događaja autentične slobode u tekstu kao životu? Pisma, razgovori i zapisi svjedoče koliko je kazivajuće mišljenje istovjetnost govora i pisanja u svim mogućnostima vlastite egzistencijalne drame.“

Uime povjerenstva književnik, književni kritičar, povjesničar hrvatske književnosti i umirovljeni redoviti sveučilišni profesor Ivan Bošković u obrazloženju nagrade jasno navodi: „Žarko Paić pripada rijetkim, pa utoliko i značajnim piscima i intelektualcima našeg vremena koji sudbinu našega svijeta drži svojom intelektualnom i moralnom odgovornošću. I prvorazrednom spisateljskom obvezom. Jedan je od onih koji ne bježi govoriti o njegovim izazovima niti traži pribježište u krupnim riječima i floskulama koje zamagljuju pravu sliku. I pravu istinu.“

Tiskanje časopisa potisnuto, ali ne i posve istisnuto

U dva dana i četiri sesije, petnaest izlagača pokušalo je (posvema u skladu posljednje riječi naziva skupa, franc. essai: ogled, pokušaj), svatko iz svoga očišta, ponuditi donekle izravan, naslutiti mogući ili posredan odgovor na tematski zadano izazovno pitanje: Je li vrijeme časopisa prošlo? Budući da su PDE zamišljeni i dosad realizirani prije svega oslanjajući se na književnost, kulturu (u užem smislu) i umjetnost, dotičući se filozofije i sociologije, u fokusu naznačene teme bili su i takovrsni časopisi, dakle općenito časopisi, kako su se svojedobno najčešće nazivali, za književnost (ili književnu kritiku), umjetnost, kulturu i društvene teme (i sličnih naziva), a ne mnogobrojni raznovrsni znanstveni i stručni časopisi u kojima se objavljuju (izvorni) znanstveni, stručni i pregledni radovi (u digitalnom pogledu portal hrvatskih znanstvenih i stručnih časopisa Hrčak neizmjerno je vrelo otvorena pristupa takvim radovima koji danas nudi 548 časopisa, od toga broja četrdesetak je časopisa za teoriju i povijest hrvatske i svjetske književnosti i jezikoslovlje, 23.106 sveščića s 299.360 cjelovitih radova).

Zbornik u čast akademiku Josipu Bratuliću predstavili su Valnea Delbianco, Jelena Lužina i Josip Šiklić / Snimio IO DHK

U svakom slučaju, nakon odslušanih izlaganja, koji će kasnije biti, kao što je to navada i prethodnih PDE, opsežnije i cjelovitije objelodanjeni u časopisu Nova Istra, izlagači su gotovo suglasni da je društvena, kulturološka, književna, umjetnička i ina uloga tradicionalnih časopisa u novonastalim internetskim vremenima umanjena i vrijednosno nepovoljno promijenjena (naspram dobrih i kvalitetnih e-časopisa, postoje brojne svakovrsne društvene mreže i beznačajni portali koji obezvređuju pisano stvaralaštvo bilo koje vrste, poglavito književno i publicističko, s nerijetkim nepismenim prilozima i šarlatanskim pristupom). Glede tiskanja časopisa može se zaključiti kako sve više časopisa pored tiskane ima i digitalnu inačicu (uvijek dobrodošao PDF), ili pak posve prelazi samo u digitalno, jeftinije e-izdanje (izbjegnuti su nemali troškovi tiskanja), sve u svemu, zasada, tiskanje časopisa značajno je potisnuto (uz smanjenu nakladu), ali još uvijek nije posve istisnuto.

Časopisi povijesti i sadašnjosti

Izlaganja, ponajviše sadašnjih i bivših urednika časopisa, na 22. PDE mogu se podijeliti u dvije potencijalne kategorije, jednu koja problematizira općenito časopise u povijesti i novonastaloj virtualnoj suvremenosti i drugu koja se bavi problemima konkretnih časopisa. Općenitoj kategoriji pripadaju eseji: Žarko Paić, Pisanje i čitanje kao eksperiment slobode; Albino Crnobori, Časopisi naše mladosti – što nam poručuju?; Boris Beck, Urednik u svijetu bez kanona; Sibila Petlevski, Digitalni zamor i mali čitateljski užici; Dubravka Brezak Stamać, Školski časopisi – esencija buduće čitateljske publike; i Jelena Lužina, Portret časopisa u mladosti. Kategoriji konkretnih časopisa pripadaju eseji: Corinna Gerbaz-Giuliano, Izazovi digitalne ere – šezdeset godina tiskanoga izdanja časopisa La battana; Goran Galić, Vijenac – jučer, danas, sutra; Dragutin Lučić Luce, Moderna vremena; Davor Grgurić, Urednikovo iskustvo: obnovljiva radost stvaranja časopisa (časopis Književna Rijeka); Katja Klopčič Lavrenčič, Uloga i utjecaj književnoga časopisa Sodobnost; Ervin Jahić, O Poeziji, časopisu pjesničke prakse, iznutra i izvana; Davor Šalat, Časopis Poezija, jedno od najvažnijih poprišta poetičke i naraštajne pluralizacije hrvatskoga pjesništva nultih godina; Boris Domagoj Biletić, Od Ibora preko Istre do Nove Istre i e-Stava – sličnosti i razlike; i Siniša Matasović, Čitaju li časopise danas u Hrvatskoj samo oni koji ih stvaraju? (časopis Altenator).

Zacijelo su časopisi društveno i kulturno (kulturološki) potrebni, bilo tiskani bilo digitalni, svejedno, osnovni je problem samo jedan – kvaliteta.