Zbor HRT-a otvorio novu sezonu ciklusa Sfumato izvedbom antologijskog ostvarenja Borisa Papandopula pod vodstvom Tomislava Fačinija
„Repertoarno djelo... To bi Papandopulova Hrvatska misa morala biti Zboru HRT-a.“ Tim riječima maestro Tomislav Fačini započeo je bilješku koja je objavljena unutar diskografskog izdanja u nakladi HRT-a, na kojemu je 2022. Zbor HRT-a pod njegovim vodstvom trajno zabilježio Hrvatsku misu Borisa Papandopula. „Nešto što se jednom probom može obnoviti i izvesti u bilo kojoj prigodi.“ Must have na repertoaru. Poput jela koje se nikad ne skida s jelovnika. Antologijsko ostvarenje oratorijske glazbe koje jedini hrvatski profesionalni vokalni ansambl, dakle Zbor HRT-a, „jednostavno mora“ imati na meniju.
Zbor HRT-a uz maestra Tomislava Fačinija i soliste u izvedbi
Papandopulove Hrvatske mise u Laubi / Simio Jasenko Rasol / HRT
A ideja se od 2021. pretvarala u stvarnost. Dubrovnik, Zadar, Osor, potom Zagreb, Sarajevo, Split, Šibenik, Rijeka, Slavonski Brod... Tijekom tri godine Hrvatska misa u izvedbi Zbora HRT-a, u dvanaestak prigoda, proputovala je ne samo Hrvatskom, nego je prešla i granice naše domovine. Dvanaest izvedbi možda ne izgleda puno. No kulturološki gledano, za nas je to itekako velika stvar. Reprezentativno diskografsko izdanje, pak, odnijelo je za 2022. najprestižniju nagradu Porin u kategoriji klasične glazbe, onu za najbolji album, kao i onu za najbolju produkciju (Vjekoslav Nježić). Neposredno nakon recentne zagrebačke izvedbe 15. listopada u Laubi, Hrvatska misa zaživjela je 18. listopada i u novootvorenoj Dvorani Franjo Krežma u Osijeku. Solističke dionice u obje prigode tumačili su Marija Kuhar Šoša, sopran, Martina Gojčeta Silić, mezzosopran, Roko Radovan, tenor, i Robert Kolar, bariton.
Posrijedi je, kako ističu s HRT-a, jedan od trenutačno najdugovječnijih kontinuiranih projekata njihova zbora. Imamo li u vidu vijest da se nova izvedba Hrvatske mise u proljeće planira u Beogradu, projekt je to koji, očigledno, nije završen. Niti bi, prema Fačinijevim riječima, takav ikad trebao biti. Zaključen. Njime je otvorena nova faza u dugogodišnjem procesu revitalizacije i novoga života Papandopulove partiture, koja je počela početkom 1990-ih i u valovima se događala do današnjih dana, što Papandopulova partitura, zbog svega što nam daruje, svakako i zaslužuje.
I što se, nakon svega, zbilo? Sve su stvari, reklo bi se, sjele na svoje mjesto. Zbor HRT-a Hrvatsku misu predstavio je s razumijevanjem koje sugerira da su je članovi ansambla prihvatili kao svojinu. Dijelom repertoara. Zbor je pritom pokazao novu razinu angažmana, pokretljivosti i dijalogiziranja između dionica te komunikacije sa solistima, dinamičkog nijansiranja i vitalnosti izvedbe. A glazba? Ona se rastvorila u svoj svojoj punini, bogatstvu glazbenih misli i plastičnosti sloga, slojevitosti glazbenih struktura, dubini i snazi umjetničke poruke. Hrvatska misa partitura je koja puno traži, ali puno i daje. U odnosu na kapacitete s kojima trenutačno raspolažemo, izvedba je potvrdila veličajnost Papandopulova remek-djela. I svoju ljepotu. A ona, ta veličajnost, pa i ta obilata ljepota potvrdile su se, pak, kroz misao kako one niti nisu toliko u broju decibela, nego su više u načinu na koji je djelo sazdano, zamahu kojim je domišljeno, uzbudljivom unutarnjem životu i bezbroju glazbenih nijansi kojima ova skladba i dalje zapanjuje.
Na kraju svega, ostaje publika. I ono nešto treperavo u prostoru nakon izvedbe. A publika? Publika je u ispunjenoj Laubi pljeskala i pozdravljala izvedbu, zahvaljujući dugo na onome što je primila.
Na pitanje što dalje s Hrvatskom misom, odgovor je: nastaviti je izvoditi. U Beogradu, kao i u Münchenu, gdje će maestro Ivan Repušić 1. veljače naredne godine predvoditi izvedbu Hrvatske mise uz dobro nam poznati Zbor Bavarskog radija. U Bavarsku će zbog toga i maestro Fačini koji će svojim iskustvom pomoći u pripremi.
Hrvatska misa na putu repertoarnosti. Zato što Hrvatska misa to zaslužuje.
800 - 7. studenoga 2024. | Arhiva
Klikni za povratak