JEDINSTVENI TEMATSKI MUZEJ ČIJI AUTORSKI KONCEPT POTPISUJE PRIZNATI TRANSMEDIJSKI UMJETNIK ZDENKO BAŠIĆ
Krenete li ovih dana u smjeru zagrebačke Ilice, možda vas put tajanstveno nanese do broja 26. Ovakav pomalo enigmatičan slijed događaja sasvim je očekivan imamo li na umu da na navedenoj adresi obitava čitava plejada tajanstvenih stvorenja nadnaravna djelovanja iz živopisne starohrvatske narodne i mitološke predaje. Dakako, riječ je o novootvorenom Muzeju zaboravljenih priča – jedinstvenom tematskom muzeju čiji autorski koncept potpisuje priznati transmedijski umjetnik Zdenko Bašić. Njegovu otvorenju obradovali su se svi, i stariji i mlađi, jer Zdenko Bašić na sebi svojstven način interpretira hrvatsku mitsku baštinu oko koje je izgradio svoj već nadaleko prepoznatljiv umjetnički izričaj i opus.
Zdenko Bašić, nalik staroslavenskom žrecu, upotpunjuje čarobni Muzej zaboravljenih priča / Izvor Muzej zaboravljenih priča
Nadahnut legendama i čudnovatim pričama svojih baka iz predjela samoborskog i podsusedskog kraja koje je kao dječak nerijetko potajice slušao, a u zrelijoj dobi kroz samostalna istraživanja i kazivanja pripovjedača, ponajviše s Velebita i Žumberka, postepeno nadograđivao, Bašić je stvorio čarobnu mitološku riznicu u kojoj se osobna sjećanja isprepleću s narodnim predajama, običajima i simbolima. Iste vizije utkane su i u njegove dvije prekrasno ilustrirane i čitalačkoj publici omiljene slikovnice Sjeverozapadni vjetar (2012) i Mjesečeve sjene (2013) za koje je u kategoriji Knjiga godine za djecu i mladež nagrađen nagradom Kiklop, a potaknule su ga i na osnivanje Perunfesta – popularnog festivala kojim kao njegov umjetnički direktor, u suradnji s Muzejom Turopolja, već šestu godinu zaredom oživljava stare narodne predaje i njihove glavne aktere kroz niz radionica, izlagača i performera.
Zagrebački muzej na neki je način kruna autorova izrazito osebujnog dvadesetogodišnjeg rada. U prostoru od preko dvjesto kvadratnih metara, kroz šest zasebnih prostorija koje su zamišljene kao tematske cjeline, koračamo oblikovanim prizorima i maketama postajući sudionicima zaboravljenih priča Hrvatske. U obličju gracioznih lutki izražajnih očiju i mističnog pogleda, u mračnim šumskim zakutcima vrebaju strašni Mraki, Strahe, Mure i Nevidinčići, dok se iza zagonetnih vratašaca kriju čudesne vile suđenice, magični tkalački stanovi i drevno blago koje čuvaju zmajevi. Susrećemo se potom i s raznolikim vodenim bićima ili vodenjacima, ali i coprnicama, alkemičarima i čarobnjacima. Posebno je zanimljivo slikovito uprizorenje staroslavenske predodžbe postanka svijeta iz kozmičkog jajeta i boga Roda unutar njega koji je, odvojivši Nav (san) od Jave (stvarnost), utemeljio Svemir i cjelokupno postojanje na Zemlji, te ono stabla svijeta – Arbor Mundi – i „svete“ trijade vrhovnih božanstava koju čine Perun, Veles i Mokoš. Na jednom od maštovito ukrašenih zidova ističe se interaktivna mapa s naznačenim lokacijama koja svjedoči o neizmjerno bogatom korpusu toponima, legendi i mitoloških predaja u svim regijama Hrvatske.
U tu fantazmagoričnu scenografiju na razmeđu snoviđenja i budnosti Zdenko Bašić uklapa se kao ravnopravni dionik. Štoviše, karizmom i potpunom predanošću svojoj misiji, nalik kakvom staroslavenskom žrecu, upotpunjuje cjelovitu auru ovog doista čarobnog mjesta. Nastavljajući koracima velikog barda hrvatske književnosti Ivane Brlić-Mažuranić, napajajući se ostavštinom Vitomira Belaja i Radoslava Katičića koji su postavili temelje hrvatskog bajoslovlja, Bašić nam ukazuje na važnost očuvanja naše drevne prošlosti i običaja. Kako navodi, usmena predaja u tom pogledu ima ključnu ulogu budući da su se u prošlim vremenima, ali i u njegovu djetinjstvu takve priče prepričavale i prenosile u nasljeđe uz kućno ognjište. Jednom iskrom zagolicana dječja mašta tako je nerijetko prerastala u vatru znatiželje, baš kao u slučaju Zdenka Bašića.
Bašić ističe i važnost mitova u shvaćanju prirodnog poretka, zrcaljenja prirode i čovjeka te arhetipskih odnosa koji, premda smo ih većinom nesvjesni, oblikuju i našu stvarnost. I dok se rimska i grčka mitologija naveliko podučavaju u školama, naša drevna povijest i mitologija istovremeno se prepuštaju zaboravu. Čeznutljivo se divimo knjigama i filmovima o Harryju Potteru nesvjesni da gotovo identične male čarobnjake i sami baštinimo u likovima Grabancijaša i Petrice Kerempuha. Kao što drvo ne može rasti bez korijenja, tako ni mi ne možemo u potpunosti razumjeti vlastitu sadašnjost kao rezultate prošlosti bez svijesti o ishodištu iz kojeg smo potekli.
Odmaknuvši se od krutih akademskih okvira, Zdenko Bašić neposrednim je umjetničkim pristupom uspio približiti vrlo kompleksnu tematiku svima, ali napose dječjoj publici koja mu je, kako kaže, najveća motivacija. Od ovog vrsnog ilustratora, redatelja i autora animiranih filmova te nadasve pasioniranog sakupljača zaboravljenih priča i čuvara mitske baštine u budućnosti zasigurno možemo očekivati još mnoga vrijedna ostvarenja, a nama, u maniri Ujevićeve misli „velik sam bio, dok sam bio dijete“ preostaje prizvati djetinji zanos i ljubav prema istini koji kao plamen tinja u svakom pojedincu. Neka Muzej zaboravljenih priča bude prvi korak na tom putu.
800 - 7. studenoga 2024. | Arhiva
Klikni za povratak