Vjera i jezik ujedinili su i očuvali gradišćanske Hrvate

Gradišćanski Hrvati svojstvena su manjinska zajednica u Hrvatskoj zemljopisno, političko i kulturno bliskim državama s kojima je u prošlosti Republika Hrvatska bila i u državno-pravnim svezama. Bliskost je razvidna i jezično (bliskosrodni slovački i moravski idiomi, genetski blizak njemački) s iznimkom mađarskoga jezika. Kao posebna zajednica u Mađarskoj, Austriji, Slovačkoj i Češkoj imaju i poseban sociolingvistički status. Međunarodne (europske) integracije u 20. i 21. stoljeću ponovno su dodatno usmjerile države i narode jedne na druge. Još od 16. stoljeća gradišćanski Hrvati bore se za svoju vjeru i brane svoj jezik. Iseljavali su se zbog osmanske opasnosti s područja Like, Krbave, zapadne Bosne, Korduna, Banovine, Gorskog kotara i Slavonije i useljavali se u zapadne županije Ugarske te u Kranjsku, Korušku, Štajersku, Slovačku i Moravsku, a manji dio u dolinu Kupe kraj Čabra i Broda ili u primorske utvrde od Senja do Rijeke.

Projektni tim: Katarina Aladrović Slovaček, Stela Letica Krevelj, Zrinka Jelaska, Igor Marko Gligorić i Andrija Handler s ravnateljem Zbirke sakralne umjetnosti Hrvata u Mađarskoj

Nova terenska istraživanja

Najprije je toj temi posvećen znanstveni kolokvij u srpnju Perspektive istraživanja gradišćanskohrvatskoga jezika, u okviru istraživačkoga projekta Jezično nasljeđe gradišćanskih Hrvata pod vodstvom docenta na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu Igora Marka Gligorića. Suradnice su projekta redovita profesorica u trajnom izboru Zrinka Jelaska, docentica na Odsjeku za anglistiku u Zagrebu Stela Letica Krevelj, izvanredna profesorica na Odsjeku za germanistiku u Zagrebu Aleksandra Ščukanec, a vanjske su suradnice izvanredna profesorica na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu Katarina Aladrović Slovaček i docentica na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu Anja Matić Škorić. Dio projektnog tima išao je na terenska istraživanja u Eisenstadtu, Schachendorfu i Trausdorfu u Austriji te u mađarska naselja Peresznye i Narda. U istraživanjima su sudjelovali punoljetni govornici gradišćanskohrvatskih idioma.

Projekt se bavi gradišćanskohrvatskim nacionalnim korpusom u gradskim i seoskim sredinama. U žarištu je znanstvenog interesa ponajprije značenje pojma „hrvatski jezik“ za različite skupine gradišćanskih Hrvata. Iz neposrednih se razgovora (a nešto rjeđe u literaturi) pokazalo da u njihovoj složenoj jezičnoj biografiji – bar dvojezičnoj, i to prototipnoj ili vodoravnoj te okomitoj, a nerijetko višejezičnoj – gradišćanskohrvatski govornici imaju različit odnos prema „hrvatskome“. Govornici njime barem donekle vladaju kao materinskim, i to obiteljskim idiomom koji je nerijetko komunikacijski vrlo ograničen. Njihov se jezični opis usložnjuje ulaskom u sustav obrazovanja gdje je (istraživačko) pitanje koji se ili kakav „hrvatski“ jezik govori i piše.

Gradišćanski Hrvati zapravo razlikuju jezik kojim se služe u svakodnevnoj komunikaciji, jezik tiskovina i liturgije – gradišćanski standard – te hrvatski standardni jezik (izuzetno važan obrazovanome stanovništvu, služi im kao identitetska odrednica). Stoga je pri usložnjavanju gradišćanskohrvatske višejezičnosti važno izlaganje govornika hrvatskom standardnom jeziku ili barem kojemu od njegovih funkcionalnih stilova ili situolekata. Pokazalo se da bitan utjecaj ima okolinski jezik, ali i službeni jezik države gdje žive govornici te dijalektna raslojenost toga jezika. Iz navedenoga proizlazi da su istraživači usmjereni na proučavanje hrvatskoga standardnog jezika, hrvatskoga kao materinskoga i kao inoga jezika (drugog, stranog, nasljednog, predačkog), dvojezičnosti i višejezičnosti u svim njezinim pojavnim oblicima.

U okviru projektnih aktivnosti u Austriji hrvatski je projektni tim obišao brojne crkve i bio na služenjima svetih misa na hrvatskom jeziku, a Nikola Benčić održao je predavanje Fran Kurelac med zapadnougarskimi Hrvati. Kurelac je na bogatu usmenu književnost gradišćanskih Hrvata upozorio 1871. objavivši zbirku usmenih pjesama Jačke ili narodne pěsme prostoga i neprostoga puka hrvatskoga po župah šoprunskoj, mošonjskoj i želěznoj na Ugrih. Razni oblici usmenog književnog izražavanja koje Kurelac izdvaja, pjesme (jačke), pripovijetke (povidajke), šaljive priče (šalne štorice) traju i danas. Benčić ističe da gradišćanski Hrvati imaju jako izražen pozitivan odnos prema hrvatskom jeziku, no u Zagrebu se, tvrdi, ne mogu pronaći knjige na gradišćanskohrvatskom, što ih osobito žalosti, stoga se nadaju da će im ovakve suradnje u budućnosti pomoći da se njihov status u Hrvatskoj – njihovoj Staroj Domovini – poboljša.

U Nardi u Mađarskoj održan je Hrvatski dan, pritom je slavljena sveta misa na dvoru kulturnog doma na gradišćanskohrvatskom jeziku

Sačuvati hrvatski identitet

U Nardi u Mađarskoj održan je Hrvatski dan / Horvát nap, pritom je održana sveta misa na dvoru kulturnog doma pod šatorom na gradišćanskohrvatskom jeziku. Svetu je misu predslavio vlč. Branko Kornfeind, koji ističe da su gradišćanske Hrvate očuvali i ujedinili vjera i jezik. Svaki gradišćanski Hrvat, naglašava, makar i ne govorio hrvatski, zna na hrvatskom jeziku moliti i brojiti novac. Nakon mise uslijedio je kulturni program, koji su svojim nastupima obogatili KUD Mura iz Murskog Središća, pjevački zbor Lastavice iz Narde, tamburaši pod umjetničkim vodstvom i dirigentskom palicom vlč. Branka Kornfeinda, klapa Dičaki te zbor Djurdjice iz Sambotela. Zbirka sakralne umjetnosti Hrvata u Mađarskoj organizirala je izložbu Naša Marija – 120 ljet jačke „Zdrava Diva“. Posebno je zanimljivo što su izložbu vodili ljudi iz Gradišća koji su posudili svoje marijanske nabožne predmete kako bi time osigurali postav izložbe. Izložbu su otvorili vlč. Branko Kornfeind i etnolog Šandor Horvath. Za glazbeni program bio je zaslužan pjevački zbor Zviranjak iz Prisike.

Predlaganje rješenja

Projekt promatra sinkronijski kulturno-jezični status gradišćanskih Hrvata kao dijakronijski filološki nedovoljno istraženo pitanje te kao izvorište baštine i sjećanja usmjerenih na očuvanje gradišćanskohrvatskoga identiteta prepoznavanjem stvarnih problema te predlaganjem njihova rješenja. Po svemu sudeći, planirani znanstveni kolokvij u prosincu na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, ali i studije slučaja te druge predviđene aktivnosti, doprinijet će razumijevanju ovladavanja različitim jezičnim sustavima u gradišćanskohrvatskoj sredini te razumijevanju odnosa među tim sustavima. Projekt je sasvim sigurno i od nacionalne važnosti jer doprinosi nacionalnoj filologiji te brizi za Hrvate izvan Hrvatske, i to one koji pripadaju tzv. staroj dijaspori, a time se doprinosi i zaštiti hrvatskih organskih idioma, nacionalnog identiteta u Republici Hrvatskoj i izvan nje. Briga o nacionalnoj filologiji i Hrvatima izvan Hrvatske nastavit će se u prosincu na već spomenutom kolokviju, kada će projektni tim i drugi stručnjaci podijeliti svoja iskustva i nove spoznaje.