Svaka sličnost slučajna

U svom drugom cjelovečernjem igranom filmu, (erotskoj) napetici strave Smrtonosni susret (Strange Darling) američki redatelj, scenarist i glumac JT Mollner domišljato i umješno rabi ustaljene žanrovske motive i obrasce, preslagujući ih, premećući i izvrćući u neočekivane i neuobičajene položaje, omjere i odnose te tako oblikuje ostvarenje čvrsto ukotvljeno u maticu (i matricu) – jer poklonici žanra i žele uživati u poznatome – no koje zrači nemalom svježinom, stvaralačkim zanosom i elanom novaka koji tek, prvi put, nešto otkrivaju. I ukupnim dojmom cjelina skladno sljubljuje suvremeno filmotvorstvo s retropozivanjima na klasike, miljenike ili kultne filmove žanra, osobito one ubodno-sjekačkoga podžanra i u nas zvanoga i znanoga pod engleskim nazivom slasher (slash znači zasjeći, posjeći, razrezati…), onih u kojima se najviše i najradije ubija i ranjava nožem i drugim oštrim predmetima, bilo (više)ubodno, bilo sječimice.

Willa Fitzgerald tumači ulogu Dame (The Lady) / Izvor Imdb

Mollner u svom djelu, koje će putem itekako iznenaditi, ne časi ni časa, već na početku, u prvim minutama, baca nekoliko različitih, sadržajno, značenjski i vizualno izazovnih udica sa znakovima koji će pobuditi mnoge pretpostavke i pitanja te navesti na trag koji (možda) ne vodi u pravom smjeru, a mada će nas tijekom filma višekratno zavesti i namamiti na stranputicu predmnijevanja, nikad nas neće uistinu prevariti, iznevjeriti ili nam podvaliti. Prikaza i privida iz iskošenih pripovjedačkih i vizualnih kutova neće manjkati, a filmaš će se s publikom igrati mačke i miša, baš kao što to, međusobno, čine i glavni likovi njegova filma. Jer promišljanje o predrasudama, unaprijed određenim, ustaljenim uvjerenjima da je ovo ovakvo, a ono onakvo, i jest jedna od vodećih tema tog filma, iako je u nj ušivena gotovo kradom. No vodeći gledateljevu pozornost, autor neće lagati.      

U odnosu dvoje protagonista, uvodnim natpisima predstavljenih kao Dama (The Lady, igra je Willa Fitzgerald) i Demon (The Demon, igra ga Kyle Garner), jedno od njih takve je naravi, odnosno psihološkog profila, da neprestano laže i manipulira, a posljedice po naivnog dobrodušnika koji u te riječi povjeruje, gotovo će redovito biti kobne. Krenuvši nakon početnih mamaca u radnju, film počinje prizorom nemilosrdne potjere odlučnog, mrkog, kratko ošišanog, brkatog muškarca s velikom puškom, u gruboj crno-crvenoj kariranoj košulji (kakva se često povezuje s drvosječama), u robusnom crnom kamionetu, za krhkom, usplahirenom, očajnom, okrvavljenom mladom ženom što od njega bježi provincijskom cestom u starom modelu majušnog crvenog gradskog sportskog automobila (Ford Pinto Runabout, prestao se proizvoditi 1980), po svoj prilici nedoraslog progoniteljevu barem dvostruko većem i moćnijem suvremenom vozilu. Kalupna postavka jednostavna je i posve jasna, a Mollner je režira spretno i dinamično, ostvarujući primjerenu razinu napetosti i neizvjesnosti. Među namah primjetnim čimbenicima privlačnosti je i filmska fotografija – snimljeno na 35 mm filmskoj vrpci, velikim je slovima napisano na početku – bogata zasićenim i jarkim bojama, za što pohvale zavređuje direktor filmske fotografije Giovanni Ribisi, u tom poslu debitant u cjelovečernjem filmu, inače nimalo nepoznat glumac koji se, eto, ovdje iznimno uspješno okušao u novoj profesiji.

Podnaslovljen Napetica u 6 poglavlja, Smrtonosni susret rečena poglavlja, označena brojevima i naslovima, ne iznosi kronološki, pa tako počinje trećim, nakon kojega slijedi peto, pa prvo… Ta struktura – tako zamišljena odmah, a ne osmišljena naknadno, recimo u montaži – ne samo da uvelike doprinosi zanimljivosti, nego je i organska sastavnica pripovijedanja, doziranja informacija, otkrića i obrata koji nam mijenjaju prvotno usvojeno stajalište. O čemu je točno riječ, uistinu ne bi bilo pošteno otkrivati, jer po svemu sudeći, Smrtonosni susret najviše nudi onomu tko o njemu zna što manje. No kao ogledni primjer antipoditeta navedimo da je na početku filma razmjerno opširno ispisano, uz to i izgovoreno, kako je posrijedi dramatizacija krvavog pohoda jednog od najpoznatijih serijskih ubojica u SAD-u 21. st., dok je na kraju odjavnice otisnuta standardna rečenica o tomu da su opisani likovi i događaji plod mašte te da je svaka sličnost sa stvarnim osobama, živima ili mrtvima, posve slučajna.