Stogodišnjica prvog nacionalnog baleta

Prije nešto više od stotinu godina, točnije 17. lipnja 1924, u Narodnome kazalištu u Zagrebu praizveden je balet Licitarsko srce, ujedno jedno od prvih djela iz kategorije tzv. nacionalnih baleta, koji su izgrađeni na folklornim elementima, kako u glazbi i plesu tako i na motivima priče koju prenose publici. Pa iako je od hrvatskih nacionalnih baleta najpoznatiji (i najizvođeniji) Đavo u selu, prvi je bio Licitarsko srce, za koji je libreto i glazbu napisao Krešimir Baranović, a koreografirala ga znamenita Margarita Froman, primabalerina moskovskog Boljšoja i trupe Ballets Russes koja je 1921. došla u Zagreb.

Praizvedba baleta Licitarsko srce 17. lipnja 1924. u Narodnome kazalištu u Zagrebu / Izvor HNK u Zagrebu

Stota obljetnica Licitarskog srca obilježena je dvodnevnim simpozijem (12. i 13. listopada) u zagrebačkom HNK pod nazivom Licitari za Labana / Stoljeće kazališnog plesa: 1924. – 2024., a organizirali su ga Hrvatski centar ITI u suradnji s HNK u Zagrebu, Odsjekom za povijest hrvatskog kazališta Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Institutom za etnologiju i folkloristiku.

Iako se Dan hrvatskog baleta obilježava 4. studenoga, kao spomen na taj dan 1876. kada su prvi put imena plesača tiskana na programu izvedbe opere Nikola Šubić Zrinjski, povijest hrvatskoga baleta zapravo počinje 1921. s dolaskom Margarite Froman koja je osim koreografije za Licitarsko srce 1935. godine svoj pečat ostavila i na popularnoj operi Ero s onoga svijeta osmislivši završno kolo.

Priča Licitarskog srca utkana je u našu tradiciju, u život hrvatskog sela na početku 20. stoljeća. Počinje sajmom na proštenju. Ljudi izlaze s mise, a jedan se zaljubljeni momak, glavni lik baleta, obraća djevojci u koju je zaljubljen. Ona ga odbija, ali mu u pomoć priskače Licitar koji mu daje začarano licitarsko srce, koje njegovu odabranicu odvede ravno u san i u njegovo naručje, a sve završava općenarodnim veseljem.

Moderatorice skupa Sto godina baletnih licitara Mihaela Devald Roksandić i Maja Đurinović upoznale su nazočne s važnim značajkama ovog baleta, koji se osim u Zagrebu plesao i u Osijeku, Rijeci i Splitu, ali i s kojim je Balet zagrebačkog HNK 1936. godine gostovao u Berlinu na Olimpijadi umjetnosti, gdje je oduševio publiku i osvojio drugu nagradu. U prvoj verziji Licitarskog srca, jedna od uloga Malog srca pripala je tada osmogodišnjoj djevojčici Miji Čorak, koja je kasnije postala prva hrvatska primabalerina priznata u svijetu.

Na simpoziju se problematizirala uloga nacionalnog baleta i njegova sudbina u moderno doba u kojem se baletna umjetnost snažno internacionalizira te se repertoarom odmiče od baleta koji su utemeljeni na folklornom izrazu. Maestro Mladen Tarbuk u svome je izlaganju  tematizirao balete Igora Stravinskog koji su, kako je naglasio, naglavce okrenuli glazbu 20. stoljeća i snažno utjecali na glazbu Krešimira Baranovića, dok je Mihaela Devald Roksandić govorila o promjeni odnosa prema nacionalnom baletnom repertoaru koji je do kraja prošlog stoljeća bio zastupljen na scenama nacionalnih kazališta da bi danas u potpunosti nestao. Maja Đuranović govorila je o baletu, folkloru i modernom plesu kao svojevrsnom tropletu. O 100 godina baletnih licitara izlagali su i Martina Petranović, Mladen Mordej Vučković, Davor Schopf, Sanja Petrovski, Vuk Ognjenović, Vera Obradović Ljubinković, Tvrtko Zebec, Daniel Rafaelić i Svebor Sečak.

Oduševljenje nazočnih na simpoziju izazvalo je prikazivanje Licitarskog srca iz sezone 1974/1975. koji je snimila tadašnja Televizija Zagreb. To Licitarsko srce koreografirao je gost iz Beograda Branko Marković, a predstava je bila iznimna i zbog scenografije Ivana Rabuzina, prvaka hrvatske naive, te kostima Ingrid Begović koji su suptilna interpretacija narodnih nošnji. Glavne uloge plesali su Astrid Turina i Guy Perkov, ulogu Licitara Juraj Mofčan, dok je Srce momka plesao tada mladi Dinko Bogdanić koji je nazočio simpoziju.

Na simpoziju se govorilo i o problemu s autorskim pravima jer nasljednici traže da se baleti plešu prema izvornim koreografijama te je u tom kontekstu spomenut slučaj iz 2015. kada je Balet HNK Split postavio Đavla u selu i odmah ga morao maknuti s repertoara jer su nasljednici koreografa Pije i Pina Mlakara koji su ga 1935. postavili u Gradskom kazalištu u Zürichu tražili da se pleše prema toj prvoj koreografiji u kojoj Đavo nosi opanke.

Intendantica zagrebačkog HNK Iva Hraste Sočo istaknula je da su se u slavlje stotog rođendana Licitarskog srca uključili jer je to dio njihove strategije jačanja nacionalnog baletnog korpusa. Stalni posao lani je dobilo deset hrvatskih plesača, a sad pokrećemo i Baletni studio koji će voditi nacionalni prvak zagrebačkog Baleta Tomislav Petranović, što je dodatna skrb za hrvatske plesače, istaknula je Iva Hraste Sočo.