Povratak renesansnog majstora

U vrijeme kada je šibenskim ulicama prolazio Oracio Fortezza, grad pod zaštitom sv. Jakova – morskim putevima otvoren utjecajima s Apeninskoga poluotoka (prije svega Venecije) i poviješću povezan s kopnenim zaleđem u dubokoj sjeni osmanskoga polumjeseca – već je gotovo dva stoljeća vrio kulturnim životom u znaku humanizma. Godine 1555. (kada nastaje prvo Fortezzino dokumentirano djelo) bila je posvećena katedrala sv. Jakova, započeta u prethodnom stoljeću i obilježena stvaralačkim genijem majstorā Jurja Dalmatinca i Nikole Firentinca, a svoj doprinos hrvatskoj i europskoj književnosti, znanosti i umjetnosti već su ostvarili veliki Šibenčani poput Jurja Šižgorića, Ambroza Mihetića, Jurja Divnića i Antuna Vrančića. Fortezzin suvremenik i sugrađanin bio je pak poznati bakrorezac i kartograf Natale Bonifazio, dok se također u Šibeniku – oko sredine 16. stoljeća – rodio proslavljeni grafičar Martin Kolunić Rota, koji će po završetku svojega školovanja (provedena upravo u Fortezzinoj radionici) karijeru nastaviti u Veneciji i Rimu, svojim grafikama prenoseći djela likovnih velikana Michelangela, Tiziana i Dürera.

Prizor s izložbe u Klovićevim dvorima / Snimila Katarina Srdarev

Fortezzin Šibenik

Prostorni i vremenski kontekst Fortezzina djelovanja na izložbi je, između ostaloga, predstavljen nekolicinom kartografskih prikaza i veduta Šibenika iz druge polovice 16. stoljeća, među kojima se ističu one Fortezzina učenika Martina Kolunića Rote: karta Šibenskoga distrikta i bakrorezna veduta grada iz vremena Ciparskoga rata (1570–1573), zaštićenoga čvrstim zidinama i tvrđavom sv. Nikole, te s prikazom minijaturnih vojnika što se pod razvijenim stjegovima kreću u smjeru unutrašnjosti (označene napisom parte di terra ferma). Uz njih posjetitelja dočekuje prvo datirano majstorovo djelo, mjedeni pladanj iz Britanskoga muzeja u Londonu, na čijoj se poleđini čita napis urezan klasičnom kapitalom koji kao autora djela otkriva Oracija Fortezzu, učenika majstora zlatara Stjepana iz Šibenika, bilježeći i godinu njegova nastanka – 1555. Već su ovdje, na samom pragu umjetničke zrelosti (iste se godine u arhivskom izvoru i sam spominje kao majstor) posve jasno iskazane Fortezzina uronjenost u svijet antičkih motiva i suverenost u primjeni ikonografskih tema iz antičke (rimske) prošlosti: središnji medaljon okružuju, naime, prikazi prve dvanaestorice rimskih careva (prema Svetonijevim životopisima), popraćeni narativnim prizorima iz rane rimske povijesti.

Portret Oracija Fortezze, detalj pladnja Foscari, London, Victoria and Albert Museum / © Victoria and Albert Museum

Fortezzu je u literaturu uveo već Ivan Kukuljević Sakcinski (1858), a daljnja su saznanja o njegovu životu i djelu plod napora Vincenza Miagostovicha te nekolicine hrvatskih povjesničara umjetnosti. Temeljnu monografsku studiju o umjetniku objavio je Milan Pelc 2004, a daljnja saznanja, dopunjena osvrtima talijanskih istraživača objedinjena su u katalogu aktualne izložbe, koji urednički potpisuje Marina Lambaša iz Muzeja Grada Šibenika. Poznata Fortezzina zlatarska, tj. graverska ostvarenja, kojima su dodane i neke recentne atribucije, podijeljena su u dvije skupine: srebrene aplike – okovi korica matrikula šibenskih bratovština, te raskošno mjedeno gravirano posuđe (pladnjevi i vrčevi), koje je izvorno krasilo domove mletačkih patricija.

Šibenski i mletački naručitelji

Prva skupina djela vodi nas u neposredno Fortezzino okružje: riječ je o skupini srebrenih aplika – okova korica matrikula šibenskih bratovština Svetoga Ivana, Svetoga Duha, te Svete Barbare. Središnje mjesto na njima redovito zauzima reljefni lik titulara, dok su u kutovima raspoređeni prikazi, tj. simboli četvorice evanđelista. Sam umjetnik bio je član velike i utjecajne bratovštine Svetoga Ivana, te je na stranicama njezine matrikule ostavio i svjedočanstvo svojega sitnoslikarskoga umijeća, potpisavši se pod iluminacijom s asketskim Krstiteljevim likom. Sliku šibenske zlatarske baštine 16. stoljeća na izložbi upotpunjuju reprezentativni primjeri crkvenoga posuđa, djela venecijanskih, zadarskih i mjesnih radionica.

Za razliku od prethodnih primjera, raskošno posuđe svjetovne, mahom antičke, tematike bilo je namijenjeno reprezentativnim prostorima pripadnika mletačke aristokracije. S iznimkom prvoga, već spomenutoga pladnja iz 1555. godine (London, British Museum) u čijem se središnjem polju nalazi štit s oštećenim, ili nikad izvedenim heraldičkim simbolom, sva ostala djela unutar ove skupine jasno su obilježena grbovima slavnih venecijanskih obitelji: Tagliapietra, Gauro/Griego, Grimani, Delfini/Dolfin, Cicognara/Cicogna, Foscari. Unutar medaljona i tonda, uokvirenih raskošnom dekoracijom all’ antica, u sklopu koje se često pojavljuju i groteskni motivi poput maskerona ili hermi omiljeni manirističkom repertoaru 16. stoljeća, na ovim se posudama, uz redovite narativne prizore povijesnih bitaka, izmjenjuju portreti rimskih careva, slavnih vojskovođa, postojanih heroja i heroina, te antičkih pisaca i povjesničara. Svjedoče majstorovu poznavanju rimske povijesti, ali i suverenom snalaženju u relevantnim likovnim izvorima (suvremenim grafičkim predlošcima i antičkoj numizmatičkoj baštini), pa je svakako zanimljivo promišljati o njihovoj prisutnosti u likovnoj kulturi ranonovovjekovnoga Šibenika.

Vrč / (V&A, London)

Svojevrstan ikonografski unikum među drevnim primjerima i uzorima koji su poglede mletačkih patricija usmjeravali ka univerzalnom antičkom nasljeđu, predstavljaju pritom tri narativna prizora s tematikom Kosovske bitke (popraćena napisima), prikazana na pladnju s grbom obitelji Grimani, kao exempla kršćanskoga junaštva nasuprot osmanskom neprijatelju. Činjenicu da je potonji Fortezzin pladanj – kao jedini iz opisane skupine predmeta – danas pohranjen u Hrvatskoj upravo u Muzeju grada Šibenika, zahvaljujemo suautorici izložbe, povjesničarki umjetnosti Flori Turner-Vučetić, koja ga je još 1981. godine bila pronašla na aukciji u Zürichu, što je omogućilo njegovu kupnju i povratak u domovinu.

Portreti autora i Andrije Medulića

Uz opisane prizore Kosovske bitke, izložena djela nude još jednu ikonografsku posebnost. Na pladnju s grbom obitelji Foscari (London, Victoria and Albert Museum), ujedno posljednje atribucije šibenskom majstoru, uz dinamičan prikaz sraza Cezarove i Pompejeve konjice u bitki kod Farsala, te manje narativne prizore iz rimske povijesti, pozornost zaokupljaju tri medaljona (tonda) s poprsjima, raspoređena duž oboda. Flora Turner-Vučetić smatra da bi lik bradatoga oklopljena muškarca popraćen inicijalima GC, mogao predstavljati mletačkoga patricija Girolama Contarinija, lik slikara s paletom i inicijalima AM slavnoga Schiavonea Andriju Meldollu (Medulića), a onaj treći, lik bradatoga muškarca u elegantnoj renesansnoj odjeći i sa znakovitim inicijalima OF, samoga autora, Oracija Fortezzu. Sa zagrebačke nas izložbe tako pogledom ispraća lik šibenskoga umjetnika, siguran u privlačnu snagu svojega majstorstva.

Izložba je popraćena opsežnom publikacijom u izdanju Muzeja grada Šibenika i Galerije Klovićevi dvori, koja – uz detaljne kataloške opise, te uvodne tekstove ravnatelja Muzeja grada Šibenika Željka Krnčevića i višega kustosa Zbirke metala u Victoria and Albert Museumu Angusa Pattersona – donosi priloge četvero istraživača koji, prenoseći dosadašnje i dodajući nove spoznaje, obogaćuju naša saznanja o Oraciju Fortezzi. Marina Lambaša osobitu pozornost posvećuje šibenskom humanističkom krugu i bratovštinama za koje je radio, kao i drugim, slikarskim i kiparskim, narudžbama u kojima je posredno ili izravno sudjelovao potvrđujući umjetničku svestranost, ali i ugled koji je uživao među suvremenicima. Michele Asolati i Cristina Crisafulli svojim nam prilogom pružaju uvid u složenu mrežu tematskih i oblikovnih predložaka šibenskoga umjetnika, a Flora Turner-Vučetić (Povratak majstora Fortezze u domovinu) – uz napomenu o djelu čiji pronalazak tek predstoji (potpisanom pladnju zabilježenom na londonskoj dražbi 1936. godine) – daje vrijedan prikaz konteksta ukrasnoga posuđa u renesansnim domovima, te povijesni pregled Fortezzinih ostvarenja pohranjenih u britanskim muzejima. Tragom interpretacije portretnih medaljona na pladnju s grbom obitelji Foscari, Enrico Maria Dal Pozzolo osvrće se na sačuvane povijesne portrete Andree Schiavonea (Medulića), među kojima posebno mjesto (kao jedini suvremeni) zauzima upravo onaj graviran Fortezzinom rukom.

Iako nevelik brojem sačuvanih djela, opus Oracija Fortezze (u cijelosti predstavljen na zagrebačkoj izložbi) posjetitelja će zapanjiti bogatstvom – prije svega antičkih – tema i motiva, pa uz likovni užitak on svakako pretpostavlja i onaj intelektualni, tj. literarni. Moralne poruke drevnih bitaka, rimskih careva, vojskovođa i heroja, suvremenom se promatraču možda ne obraćaju jasnoćom kojom su to činile izobraženim Fortezzinim naručiteljima. Delikatne gravure na svjetlucavu metalu iza staklenih stijenki predstavljaju stoga i svojevrstan vizualni izazov koji bi na izložbi vjerojatno olakšali uvećani prikazi pojedinih (ključnih) detalja. No, takav bi pristup, možda i nepotrebno, narušio čar otkrivanja misterija majstora Fortezze.