Oda Hrvatima u Bosni i Hercegovini

U četvrtak 3. listopada otvorena je u Sveučilišnoj galeriji Sveučilišta u Splitu izložba Hrvati u Bosni i Hercegovini – život i povijest u susretu Istoka i Zapada, autora Zvonka Martića, etnologa i kulturnog antropologa te teologa i katoličkog svećenika karmelićanina. Organizatori izložbe su Hrvatska matica iseljenika – Podružnica Split i Udruga za očuvanje i promicanje tradicijske kulture u Bosni i Hercegovini Stećak u suradnji sa Sveučilištem u Splitu i Splitsko-dalmatinskom županijom. O važnosti izložbe govori i pokroviteljstvo Dragana Čovića, predsjednika Hrvatskog narodnog sabora i predsjedatelja Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, kao i otvaranje izložbe od strane ministrice kulture i športa Federacije BiH Sanje Vlaisavljević.

Netradicionalno o tradicionalnome

Na izložbi je prikazano osamnaest fotografija tiskanih u velikim formatima, serija digitalnih fotografija, jedan videorad, tri lutke u narodnim nošnjama i četiri škrinje s nakitom iz različitih dijelova zemlje. Nošnje i nakit potječu iz Etnografske zbirke samostana i duhovnog centra „Karmel sv. Ilije“ na Buškom jezeru u okolici Tomislavgrada, koju je također formirao autor ove izložbe. Fotografije prikazuju uprizorenja genre scena i situacija prilikom posebnih običaja karakterističnih za Hrvate u Bosni i Hercegovini. Tematski se prikazane fotografije može podijeliti u nekoliko kategorija koje prikazuju različite specifičnosti. To su kultura odijevanja, tkanje i pletenje; glazba (pjevanje) i ples; poljoprivredni radovi; predaje o povijesti Hrvata; vjerski običaji te drugi običaji. Autor fotografija je sarajevski fotograf Jasmin Fazlagić.

Svečana zimska
nošnja iz okolice
Posušja

Nošnje iz Uništa, u okolici Bosanskog Grahova

Fotografije su tehnički vrlo zanimljive. Scene su kadrirane in medias res, često s perspektivom koja je otklonjena iz centra te se čini da je prizor viđen očima sudionika. Ta osobina naglašava činjenicu da su snimane u suradnji s kulturnim antropologom s bogatim iskustvom terenskog rada i promatranja sa sudjelovanjem. Fotografije nadilaze razinu turističke produkcije i one nesumnjivo imaju umjetničku vrijednost. Tome doprinosi i tisak fotografija u velikim formatima na platnu s drvenim okvirima, a ne na pločama od pjenastog PVC-a što je najčešća metoda kod turističke fotografije, a nerijetko i kod etnografskih i antropoloških projekata. Osim toga, fotografija koja prikazuje krunidbu kralja Tomislava tiskana je na aluminiju, kako bi se dodatno istaknula važnost teme koju prikazuje, naročito u aktualnom povijesnom trenutku, ususret 1100. obljetnici same krunidbe.

Umjetnički biljeg izložbe možda se najviše očituje u fotografiji bošnjačke čipke na hrvatskom oglavlju, gdje fotografija i model podsjećaju na Vermeerovu Djevojku s bisernom naušnicom. Tu fotografiju autor objašnjava u katalogu izložbe: „Hrvatice iz sela Debeljaci, u okolici Banja Luke, ukrašavale su svoja oglavlja, bijele marame figret čipkom izrađenom tehnikom pletenja uz pomoć žice u obliku ukosnice. Same su krojile svoje marame i potom ih nosile Bošnjakinjama u naselje Vrbanja, danas predgrađe Banja Luke. Bošnjakinje su izrađivale čipku figrete kere i prišivale ih na marame.“ Ova fotografija na jednostavan način prikazuje međuetničku komunikaciju i razmjenu o kojoj izložba kroz različite primjere i slojeve govori.

Proslava sv. Ante 13. lipnja na Pidrišu, u okolici Uskoplja / Autor fotografija Jasmin Fazlagić

Etnografski specifikum

Specifičnost identiteta hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini i komunikacija s drugim narodima i pripadnicima vjerskih zajednica temeljne su poruke koje možda nisu očite na prvi pogled, ali unatoč tome nose glavna značenja ove izložbe. Posebno snažno o komunikaciji govori primjerice fotografija s uprizorenjem muslimana i Roma na hodočašću u katoličko svetište sv. Ive u Podmilačju ili fotografija koja prikazuje vjernike u nošnjama koji pale svijeće i mole pored takozvanog crnog kamena u katoličkom Gospinu svetištu u Olovu, koje muslimani također smatraju svojim dovištem. Nadalje, jedna fotografija na izložbi prikazuje pomoć katolika Hrvata u gradnji srpske pravoslavne crkve u Livnu. Autor to obrazlaže konceptom milosrđa sadake „koji podrazumijeva i pomoć u gradnji vjerskih objekata pripadnika različitih religijskih zajednica“ i prema kojem je „dobro djelo pomoći graditi bogomolju čija god bila“. Uz to, blisku interakciju i povezanost među pripadnicima različitih naroda i religijskih zajednica pokazuje i priča o takozvanom šišanom kumstvu, kojim su se osnaživali postojeći odnosi i stvarali novi te su sa sobom nosili ozbiljna prava i dužnosti. Šišano kumstvo je, prema predaji, osiguralo u 17. stoljeću osvetu za ubojstvo mučenice Dive Grabovčeve. 

Proslava sv. Ivana Krstitelja 24. lipnja, patrona župe u Kraljevoj Sutjesci

Svi navedeni primjeri ne uklapaju se u opća mjesta o odnosima triju konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini kroz povijest i danas. Izložba nipošto nije nekakav patvoreni konstrukt koji pokušava poslati poruku da Hrvati i njihova prava u Bosni i Hercegovini nisu ugroženi. Međutim, i u ovoj neizvjesnoj političkoj situaciji za hrvatski narod autor pronalazi primjere u kojima pripadnici različitih etničkih i vjerskih zajednica unatoč pitanjima i okolnostima neriješenima na višoj razini uspijevaju u svakodnevnom životu u lokalnoj zajednici ostvariti interakciju, pa čak i suradnju u različitim situacijama. Iako autor ne pokušava uljepšati stvarnost, odabrane primjere na fotografijama može se nazvati svijetlim primjerima, možda čak i iznimkama kada se uzme u obzir šira slika.

Jedno od temeljnih pitanja ove izložbe jest koliko ona prikazuje stvarni današnji život, a koliko život od prije stotinjak godina ili ranije. Iz današnje postindustrijske i urbanizirane perspektive pastoralni motivi mogu se činiti romantiziranima, međutim, iako su narodne nošnje u likovnom smislu zaista u prvom planu, ono što se nameće u podtekstu izložbe zaista jest specifičnost samih običaja, komunikacija i kulturna razmjena. Stoga neovisno o odijelu u datom povijesnom trenutku, ključ održivosti nalazi se upravo u toj nematerijalnoj kulturnoj baštini i umijećima koja se na fotografijama prikazuju. Jedna potvrda kvalitete tih umijeća jest i činjenica da je model naušnica kakav je izložen na izložbi darovan i jednoj od najpoznatijih holivudskih glumica, Angelini Jolie. Osim toga, potencijal širenja teme iz jednog tradicionalnog okvira u širi društveni diskurs pokazuje i činjenica da je kraljicu Bugu za fotografiju izloženu na ovoj izložbi glumila Tomislava Dukić, aktualna miss Hrvatske.

Povijesni biser hrvatskoga naroda

Iako bi se po svojoj temi i eksponatima izložba skladno uklopila i u Etnografski muzej i Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, znakovito je što je postavljena u Sveučilišnoj galeriji Sveučilišta u Splitu. Ta galerija posljednjih godina priprema sve kvalitetnije projekte od značenja na znanstvenoj i nacionalnoj razini. Osim ove izložbe dobar je primjer nedavno održana izložba slikara Zvonimira Mihanovića. Svjetski uspjeh toga slikara potvrđuje činjenica da je u mandatu Baracka Obame jedna njegova slika bila izložena pred Ovalnim uredom u Bijeloj kući. Uspjeh je Sveučilišne galerije što je Mihanović po prvi put nakon gotovo četrdest godina u Hrvatskoj upravo na tom mjestu izložio svoje radove. U tom je kontekstu također dobro što se sama galerija nalazi u srcu sveučilišnog kampusa. Stoga uz dobar marketing postoji velika mogućnost da i trenutnu izložbu vidi velik broj studenata, jer bio bi to poraz za splitsku kulturnu i intelektualnu javnost kada ne bi bila prikladno posjećena. S obzirom na njezinu važnost i kvalitetu, šteta je što izložbu ne prate dodatni diskurzivni programi, što ne traje duže od gotovo uobičajena tri tjedna i što nije postavljena i na katu galerije, a ne samo u prizemlju, ali to je rezultat opće boljetice gotovo svih institucija u Hrvatskoj – brzog projektnog ritma zbog kojeg se izložbe smjenjuju kao na traci.

Gledajući eksponate može se zaključiti da je izložba rezultat dugogodišnjeg znanstvenog rada i iscrpnih terenskih istraživanja, a potom i zapanjujućeg kreativnog procesa. Važna je jer prikazuje pojedine kulturne i povijesne isječke jedinstvenosti Hrvata u Bosni i Hercegovini koji se ne mogu vidjeti na drugim mjestima, i to u odnosu na druge narode u BiH, ali i na Hrvate u Hrvatskoj i dijaspori, te prikazuje njihov izniman doprinos kulturi Bosne i Hercegovine.

Bez sumnje, ova je izložba multimedijalni događaj koji pokazuje da su Hrvati u Bosni i Hercegovini kulturni i povijesni biser hrvatskoga naroda, kako Hrvatske tako i Bosne i Hercegovine.