Marulić – renesansni homo universalis

Matica hrvatska, kao i mnoge druge kulturne institucije, obilježava 500. godišnjicu smrti Marka Marulića. Odjel za književnost MH pod vodstvom Cvijete Pavlović povjerio je Dubravki Brezak Stamać da u povodu Mjeseca hrvatske knjige održi predavanje o ocu hrvatske književnosti.

Dubravka Brezak Stamać govorila je o Marulićevu snažnom individualizmu i genijalnosti, o povijesnom kontekstu Marulićeva vremena, piščevu životopisu, o njegovim djelima koja su ga učinila poznatim, o Maruliću kao slikaru, o piscu u memoriji hrvatske kulture i u nastavi hrvatskoga jezika.

Renesansni pisci teže biti individualci i genijalci i neovisni, tako i Marulić, naglasila je. Rođen je 1450. i živi u vrijeme Erazma Roterdamskog, Martina Luthera, Matije Vlačića Ilirika, dubrovačkih pjesnika Šiška Menčetića i Džore Držića. To je vrijeme u kojem se cijeni kreativnost i obrazovanje, osobito klasično. Mada je bio plemićkog podrijetla, Marulić je, kao i drugi umjetnici tog doba, imao posao kojim je zarađivao za život. O fizičkom liku Marka Marulića ne zna se gotovo ništa, pretpostavlja se da je u Padovi naukovao pravnička znanja i da se u Splitu bavio pravničkim poslovima. Pouzdano se, pak, zna da je u rodnom gradu bio središnja osoba humanističkog kruga. Kružoci su se održavali u Papalićevoj palači, a u taj krug pripadali su Jeronim Papalić, Nikola Alberti (kojem je Marulić slao pjesme na ogled), Kristofor Nigris, Frane Božičević i drugi. Ti su se prijatelji okupljali i na Šolti, na imanju kuma don Dujma Balistrilića, kamo se Marulić povukao da bi na miru prevodio De imitatione Christi Tome Kempenca, što je prvi prijevod u slavenskom svijetu.

Veći je dio Marulićeva opusa na latinskome, a najpoznatije mu je djelo De institutione vivendi per exempla sanctorum (Pouke za čestit život po primjerima svetaca). Dosad je otkriveno 60 izdanja. Prvi primjerci objavljeni su u Veneciji 1506. Knjiga je tiskana diljem Europe, u Baselu 3 puta, u Kölnu 8 puta, a talijanski prijevod objavljen je čak 12 puta. Kaže se da je, uz Bibliju, na misijski put u Aziju tu knjigu nosio i sveti Franjo. Veliku popularnost doživjela su i druga Marulićeva djela, primjerice Evangelistarum, sa čak 20 izdanja. Čitao ju je i ispisivao svoje bilješke i engleski kralj Henrik VIII.

Naravno, nama je osobito zanimljiva Judita, u versih harvacki složena, tiskana 1521. u Veneciji, na stiliziranoj čakavici. Dubravka Brezak Stamać smatra da to što spjev nije tiskan 20 godina nakon što je rukopis dovršen (22. travnja 1501) ima veze s provalom Turaka. Marulić je bio i slikar, a akademik Cvito Fisković ustvrdio je da je osobno ilustrirao u drvorezu prva dva izdanja Judite. Marulić je pisao poslanice, epigrame, stihove, a posebno su zanimljivi Glasgowski stihovi koje je 1995. otkrio hrvatski znanstvenik Darko Novaković.

Marulićev je opus konstituirao Ivan Kukuljević Sakcinski u JAZU 1869. Zanimljivo je da je ep Davidijada s latinskog na hrvatski preveden prvi put tek 1956. godine.

Danas bi za Marulićev opus bilo najvažnije da bude dovoljno zastupljen u školama. No, Dubravka Brezak Stamać u svom poticajnom predavanju kaže da su tekstovi bitno skraćeni. Nepopravljiva šteta!