Jedna hrvatska sudbina

Benjaminov zbornik. U čast eruditu i domoljubu, sadržava radove sa simpozija o životu i djelu Benjamina Tolića koji je 10. kolovoza 2023. održan u Posušju. S obzirom na njegov opseg –gotovo petsto stranica – i na različite vidove pod kojima osamnaest autora obrađuje život i razne sastavnice djelovanja Benjamina Tolića, riječ je knjizi koja vrlo ekstenzivno sabire s jedne strane sve ono što su sudionici simpozija o Toliću iznijeli, a s druge ono što je sam Benjamin Tolić svojim djelom ostavio iza sebe u obliku odabranih razgovora, pisama i prosvjeda, pripovijetke, eseja i dojmova. U predgovoru Zbornika to je vrlo točno i pregledno prikazao Damir Pešorda, dajući Zborniku ocjenu u cjelini i u svim njegovim dijelovima, ističući kako prvi zbornik o Benjaminu Toliću rasvjetljuje njegov lik i djelo te ga smješta u kontekst suvremene hrvatske publicistike i literature kao jednoga od utemeljitelja političke opcije suverenizma u hrvatskoj publicistici i politologiji na početku 21. stoljeća.

Izd. Alfa, Ogranak Matice hrvatske u Posušju, Zagreb, Posušje, 2024.

Od privatnog do političkog

Zbornik sadržava četiri cjeline i četiri različita diskursa pisanja. U prvoj cjelini Sjećanja na Benjamina Tolića autori oživljavaju svoje uspomene na prijatelja Benjamina Tolića, Bendžu, toplim, prisnim i prijateljskim riječima koje izviru iz njihovih dubokih osjećaja poštovanja prema čovjeku čiji ih je život posebno blagoslovio i čiji su život u vlastitu životu doživjeli kao poseban dar. Stoga neće i ne može iznenaditi njihov subjektivni pristup, ali se povrh te subjektivnosti i kadšto velikih osjećaja mogu pročitati i različita politička, društvena i kulturna zbivanja kroz koja se zrcalilo njihovo prijateljstvo s Bendžom, te dozivaju sjećanja na razna zbivanja kroz koja su zajedno prošli, a koja nas i danas izvješćuju o određenim nepoznatim ili manje poznatim činjenicama iz života i djelovanja Benjamina Tolića. Osim toga, Zbornik otvara životni program i put jedne iznimno uspješne i vrijedne obitelji izrečen sonetnim akrostihom Dubravka i Bendžo pjesnikinje Irene Stanić Rašin, koja je je uspjela u četrnaest stihova opjevati njihovo bračno zajedništvo i istaknuti sve što su oboje iz vlastite ljubavi i ljubavi prema zemlji koja ih je hrvatskom narodu i hrvatskoj kulturi darovala zajednički ili pojedinačno stvorili. Memoarske tekstove napisali su Ferdo Šarić, Dinko Čutura, Marijan Brajinović, Nenad Ivanković, Vinko Sabljo, Smiljana Škugor-Hrnčević i Hrvoje Hitrec.

Druga cjelina Politička misao Benjamina Tolića približava se metodološki stručnim i znanstvenim radovima, te obrađuje i raščlanjuje, kako to i njezin naslov kazuje, Tolićev politički eros. U prvom redu to se odnosi na izvore Tolićeve političke misli ili političke filozofije, koji, ako se pomnije sagledaju stvari, potječu iz grčko-rimske filozofije i kršćanske etike, a napose iz učenja i nacionalne ideologije Ante Starčevića i Eugena Kvaternika. Tolić se zaista postavljao kao suvremeni starčevićanac, sklon i Starčevićevu načinu pisanja, koji je, svjestan da će ga to skupo koštati, nepokolebljivo razmrsivao političke, društvene i kulturne pojave bez dlake na jeziku, imajući uvijek pred sobom hrvatske državne nacionalne probitke i probitke hrvatskoga naroda. Uvijek su ga, u svakom političkom trenutku, zanimale temeljne političke vrijednosti sloboda, samostalnost i suverenost, dakle one vrijednosti koje su kao osnovni cilj bile ugrađene u tvorca hrvatske državnopravne ideje. Svoju političku filozofiju izložio je u knjizi Tko smo mi? Ogled o naciji i državi koju je vrlo razvidno razradio Mate Kovačević i na koju se zapravo oslanjaju sve Tolićeve knjige. Priloge za drugu cjelinu napisali su, uz Kovačevića, Tomislav Jonjić, Davor Dijanović, Božo Skoko, Ivan Bošković i Božidar Petrač.

Čistoća misli, polemičnost izraza

U trećoj cjelini pod naslovom Jezik i stil Benjamina Tolića susrećemo četiri znanstvena prinosa Damira Pešorde, Vinka Grubišića, Zdravka Gavrana i Nataše Bašić. Sva četiri rada pokazuju kakvim je jezičnim i stilskim umijećem vladao Benjamin Tolić. Savršeno vladati jezično-stilskim umijećem pretpostavlja najprije čistoću glave, čistoću misli, jer se iz nereda u glavi ne može postići čistoća jezičnog izraza. To u prvom redu znači da je Tolić u potpunosti vladao svojim mislima, a kao jezikoslovac i znalac više jezika – radio je na Osmojezičnom enciklopedijskom rječniku Leksikografskoga zavoda – mogao je svoje misli pretočiti u stilski izbrušen jezični izraz. Rekosmo, bio je sklon Starčevićevu načinu pisanja i teško je poslije Starčevića, a onda Tomislava Ladana, naći trećega takva vještoga znalca. Svoju knjigu kolumni Haaški sapun pisao je po modelu Mažuranićeve satirične proze Pisma Magjarolacah i Matoševih polemičkih tekstova.

Gotovo svi Tolićevi tekstovi nose u sebi polemički pečat jer se kritički odnose prema raznim političkim, društvenim i kulturnim pojavama od 2000, dakle od veleprevrata u hrvatskoj politici nakon smrti prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana do 2022. godine. No ne samo da se u Tolićevim tekstovima mogu prepoznati spomenuta dva velika hrvatska značaja, nego u njima kao jeka odzvanjaju velika imena grčkih i rimskih satiričara. Vinko Grubišić posebno razmatra jezično i prevoditeljsko umijeće Benjamina Tolića. U svojim prijevodima Tolić će i više nego u svojim kolumnama učiniti hrvatski jezik lepršavijim, neobičnijim, ali uvijek maksimalno dotjeranim i kultiviranim. Riječ je o djelima klasika njemačkoga govornog područja – Rilkeu, Bahru, Musilu i Bürgeru, te psihoanalitičaru Wilhelmu Reichu. U studiji Zdravka Gavrana osnovna pozornost posvećena je Tolićevoj kolumnistici koja ga, kako autor zaključuje, u misaonom, jezičnom i stilskom smislu svrstava u sam vrh hrvatske pisane izražajnosti, te analitičke i kritičko-političke misli. Posebnu vrijednost Zborniku daje studija Identitetske sastavnice u frazeologiji Benjamina Tolića Nataše Bašić koja u određenom smislu sažima sve dosadašnje rasprave o političkoj filozofiji i stilu. Sama studija mogla bi figurirati kao zasebna knjiga, a za sljedeću godinu očekujemo njezinu izradu frazeološkog rječnika kojim će još dublje osvijetliti jezičnu i stilsku riznicu Tolićeve političke misli.

U četvrtoj cjelini Iz ostavštine Benjamina Tolića donose se njegovi razgovori i eseji. Pažljivim čitanjem tih intervjua i odabranih eseja pred čitateljem će ponovno oživjeti vrijeme hrvatskih političkih bura i oluja, vrijeme s konca devedesetih i početka prvoga desetljeća 21. stoljeća. Postat će jasnijima ta prijelomna politička previranja, kako se to može zorno pratiti i kroz sve ostale Tolićeve knjige. Osim toga, tu se nalazi i jedan književno-kritički tekst posvećen Ivanu Aralici, te odaje i Tolićev književno-kritički nerv, a i dva, kako piše Damir Pešorda, briljantna eseja Što je europski identitet? i Veliki graditelj u kojem opet na svoj način, sažeto, jasno i precizno govori o političkim postignućima predsjednika Franje Tuđmana godinu dana poslije njegove smrti. Tolićeva kratka priča Koža, objavljena 1977. u sklopu nagradnog natječaja Večernjeg lista otkriva kako cjelokupno Tolićevo pisanje ima svoje duboke korijene u književnosti, a to potvrđuje i vrlo osjećajno napisana minijatura U gradu sam bacio sidro – za cijeli život iz 1999. u sklopu Vjesnikove kolumne Zašto volim Zagreb?

Vrijednost publicističke ostavštine

Vrijednosti su Benjaminova zbornika neosporno višestruke. Ne samo što Zbornik osvjetljava jedan život, jednu hrvatsku sudbinu kroz koju se prelamaju mnoge hrvatske sudbine 20. stoljeća; ne samo što nam kroz različite vidove daje dublji uvid u Tolićev život, njegovo ukupno djelovanje, njegova stručno-znanstvena upinjanja i njegove političke težnje; ne samo što nam približava njegovu političku misao; ne samo što nam neizbježno i nemilosrdno otkriva cijeli niz političkih zbivanja i pojava u stvaranju hrvatske suverene države, djelovanju hrvatskih političkih stranaka i njezinih elita, osobito poslije smrti predsjednika Tuđmana; Zbornik, kao i sve knjige Benjamina Tolića, ostaje vrijedna literatura bez koje će biti teško objektivno pisati hrvatsku političku povijest bez obzira o kojem njezinu vidu bila riječ. Svaki objektivni historiograf, bude li to želio biti, morat će se poslužiti i Tolićevom publicističkom ostavštinom jer se kroz nju zrcali i razrješuje velik dio političkih kontroverzi, tobožnjih nejasnoća i prijepora u političkom životu hrvatskoga naroda.