IN MEMORIAM MUNIR VEJZOVIĆ (DOBOJ, 29. I. 1945–ZAGREB, 1. X. 2024)

Umjetnik Munir Vejzović – slikar, kipar i grafičar – respektabilnog i svestranog opusa preminuo je 1. listopada u Zagrebu u 79. godini života. Poznat po svojoj povezanosti s tradicijom i klasičnim tehnikama, a suvremenim temama, u gotovo pola stoljeća umjetničkog djelovanja, Vejzović je ostavio neizbrisiv trag na hrvatskoj likovnoj sceni. Ostvario je zavidnu međunarodnu karijeru – izlagao je na brojnim grupnim i samostalnim izložbama od New Yorka do Istanbula, a djela mu se nalaze u muzejima i galerijama diljem svijeta. Također, tijekom života bio je laureat brojnih nagrada.

Munir Vejzović rođen je 29. siječnja 1945. u Doboju, no većinu života proveo je u Zagrebu. Školu primijenjenih umjetnosti završio je u Sarajevu, a diplomirao je u klasi prof. Antuna Mezdjića na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje su na njega utjecali neki od najvažnijih umjetnika toga vremena, poput Ljube Ivančića i Šime Perića. Iste je godine od Akademije primio nagradu za slikarstvo. Njegov prvi značajniji izlazak na umjetničku scenu dogodio se sredinom 1970-ih, kada se već uočava njegov specifičan senzibilitet prema boji i atmosferi. Godine 1974. prvi put izlaže samostalno, i to crteže (čiju je važnost u pripremi za slikarstvo uvijek isticao), u prostorijama knjižnice Medveščak u Zagrebu. U samostalne umjetnike prelazi 1977. godine nakon što je predavao na Slikarskome odjelu Škole za primijenjenu umjetnost u Zagrebu. Prvu inozemnu izložbu ostvario je 1983. u Galeriji Martin Molinary u New Yorku, dok je naredne godine izlagao u Beču u Galeriji Prinzhorn.

Polustoljetni rad Munira Vejzovića nezaobilazna je
dionica u hrvatskoj likovnoj povijesti / Snimio Borna Filić  PIXSELL

Svoj umjetnički izraz oblikovao je neovisno o bilo kojim suvremenim trendovima. U javnom sjećanju Zagreba svakako ostaju Vejzovićeve vedute i gradski pejzaži u kojima je bojama bilježio atmosferu trenutka. „Premda se Vejzović građanski etablirao kao slikar zagrebačkih veduta, njegova ga znatiželja vuče prema istraživanju pa ponekad istražuje na rubovima“, jednom je prilikom istaknuo Tonko Maroević. Poznat po intenzivnim tonovima crvene, plave i zelene te izražajnom svjetlu, takvim dosljednim umjetničkim izrazom zadirao je u brojne teme. Ostajući vjeran bogatstvu slikarskoga jezika, razlikuje se nekoliko Vejzovićevih tematskih ciklusa, od kojih izdvajamo aktove, erotiku, mrtvu prirodu, mitološke prizore i pejzaže. Grafička dionica ovog svestranog umjetnika uključuje mapu Pastorale u tehnici monotipije, zatim pjesničko-grafičko izdanje s pjesnikom Draženom Katunarićem, uz predgovor Josipa Depola i Ranka Marinkovića, kao i pjesničko-grafičku mapu Tvoje tijelo moja kuća s Arsenom Dedićem, uz predgovor Andriane Škunca. Godine 1996. odlikovan je Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi. Javnosti poznat prvenstveno kao slikar i grafičar, Vejzović se od početka 2000-ih bavio i kiparstvom. Njegov kiparski opus izložen je 2009. u zagrebačkoj Galeriji Forum gdje su postavljena 24 Vejzovićeva rada nastala u bronci, gipsu i kombiniranim tehnikama.

Jedan je od suosnivača Galerije Josip Račić u Zagrebu, gdje je nekoliko puta samostalno i izlagao. Ipak, posebno se ističe monografska izložba Zagrljaj erotike i plastike iz 2016. u Modernoj galeriji u Zagrebu koja je dala cjelovit pregled njegova opusa pod kustoskom palicom Tonka Maroevića. Za izložbe u Galeriji Kula i Palači Milesi u Splitu 2007. godine dobio je godišnju nagradu Vladimir Nazor. Za života je izdao i nekoliko monografija – 1986. s predgovorom Josipa Depola u nakladi Prizme, a 1999. monografiju Onaj san s predgovorom Depola i Luke Paljetka, u nakladi Školske knjige.

Polustoljetni rad Munira Vejzovića nezaobilazna je dionica u hrvatskoj likovnoj povijesti. Vejzović će ostati zapamćen kao umjetnik koji je s lakoćom održavao ravnotežu između tradicionalnog i suvremenog umjetničkog izraza, uvijek ostajući vjeran svome senzibilitetu – boji i svjetlosti. Oni koji su ga poznavali, slažu se da je njegova osobnost korelirala s njegovom umjetnošću – njegova djela odišu harmonijom i smirenošću, dok istovremeno isijavaju snažnu, ekspresivnu emocionalnu energiju i poetičnost. Odlaskom Munira Vejzovića intenzitet boje hrvatske suvremene umjetnosti biva zagušen.