Dominis et Deus

U povodu obilježavanja 400. obljetnice smrti Marka Antuna de Dominisa, hrvatskog humanista, teologa, znanstvenika i filozofa, jedne od najznačajnijih duhovnih pojava Europe na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće, projekt Upoznajmo hrvatsku znanstvenu baštinu, koji djeluje u sklopu Zavoda za povijest i filozofiju znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, pokrenuo je ideju izložbe Marko Antun de Dominis – pogled u novo doba (autorica izložbe Marijana Borić).  Izložba je realizirana u organizaciji Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu uz suorganizatore Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu i Družbu „Braća Hrvatskoga Zmaja“, te uz potporu Zaklade HAZU. Otvorena je 15. listopada, a trajat će do 29. listopada.

Izložba o Dominisu putovat će Hrvatskom i inozemstvom / Snimio Davorin Višnjić / PIXSELL

Markantun ili Marko Antun de Dominis bio je Rabljanin, pisac, učenjak, humanist, hrvatski heretik nakon smrti u zatvoru Anđeoske tvrđave provučen ulicama Rima gdje je javno i spaljen te bačen u Tiber; prvi Hrvat s počasnim doktoratom engleskog Cambridgea. Sve je to, i puno više, jer kako iole značajno sažeti 64 godine života u nekoliko tisuća znakova, bio Markantun.

Možda je najbolje reći koju o kontekstu koji ga je okruživao, odnosno kontekstualizirati Dominisa Rabljanina. Prošlo je tek pola stoljeća od Lutherovih 95 teza kada je Dominis bio dječarac na otoku u Venecijanskom zaljevu, ako pitate Mletke, Jadranskom moru, ako konzultirate starije moćnike. Što znači da je odrastao u svijetu punom religijskih sukoba i previranja. Ne samo kulturološko-civilizacijskih poput Sulejmanova pohoda na Beč koji je zapeo kod Sigeta u Mađarskoj (Osmanlije su vazda preko Mađarske navaljivali na Beč, što je svakome tko je prolazio gorskokotarskim, ličkim, žumberačko-slovenskim, ili pak zagorskim predjelima samo po sebi razumljivo), ili poput tzv. Dugog turskog rata koji je bjesnio između Habsburške Monarhije i Otomanskog Carstva dugih trinaest godina počevši od 1593, već i unutarkulturnih sukoba zbog izazova koje je protestantizam, rascijepljen na mnoštvo frakcija, pružio Katoličkoj crkvi i papinstvu.

Marko Antun de Dominis (Rab, 1560–Rim, 1624)

Ta`` vjerski Tridesetogodišnji rat koji je započeo slavnom Praškom defenestracijom i koji je odnio, što izravno što neizravno, barem četiri milijuna života, u kojem se čuveni „vojni poduzetnik“ Albrecht von Wallenstein služeći Habsburge uspeo do toliko visokog statusa da je skončao pod nožem tih istih Habsburgovaca, započeo je za života našeg Markantuna. To je i svijet čarobnjaštva i vještičarenja, najgori europski progoni vještica zbili su se u Bambergu tek dvije godine po Dominisovoj smrti. Da kontekstualizacija ne ostane na ovoj žeravici, to je također i svijet Tassova Oslobođena Jeruzalema i Gundulićevog Osmana, svijet Shakespearea i Don Quixotea, Rubensa i Peri–Rinuccinijeve Dafne, prve opere u povijesti. Za neke će ovo posljednje možda biti potvrda mračnosti tih vremena, te će prokomentirati kako su crkveni oci u pokušaju obasjavanja svijeta palili krive ljude.

Galileo Galilei jedan je od onih koji su tada, kao i Markantun de Dominis, stali pred inkvizicijski sud, optuženi za herezu. Sačuvano nam je dvjestotinjak zapisnika procesa koje je mletački Sveti oficij inkvizicije vodio protiv Hrvata, najviše Istrijana. Dominisu na dušu ide gorljivo podupiranje Serenissime (Venecije) u sukobu s rimskim papama, kao i njegova djela De republica ecclesiastica i Papatus Romanus u kojima se zalagao za mir među europskim narodima, decentralizaciju Rimske kurije, federalizam Crkve, čitavih 350 godina prije nego što će Crkva biti spremna na takvo što (Drugim vatikanskim koncilom). Nije stoga ni čudo što je dvadeset godina proveo pod prismotrom inkvizicije. Galileo i Dominis bili su vrlo zainteresirani za dalekozore i teleskope, Talijan više praktično, izradom instrumenata, a Hrvat teoretski, preko loma svjetlosti u lećama i kapljicama kiše. I možemo tako unedogled o dugama i pohvalama Isaaca Newtona, o mijenama mora i obliku Zemlje, o njegovoj kritici Crkve i svjetovne vlasti papinstva na gotovo 1700 stranica epohalnog djela De republica ecclesiastica, o tome kako je bio biskup, nadbiskup, primas Dalmacije i Hrvatske, iz plemićke obitelji kao i mnogi crkveni ljudi onoga doba, o bijegu iz Mletaka u Englesku zbog bojazni za život, o tome kako je u Rimu spaljen in effigie te kako mu je suđeno in absentia dok je zagovarao mir i jedinstvo.

Izložbom je oživljeno sjećanje i dana počast Dominisu za postignuća kojima je zadužio hrvatsku i europsku kulturnu i znanstvenu baštinu. Stoga je izložba zamišljena kao putujuća, s ciljem da se Dominisovo nasljeđe, kao važan dio hrvatske znanstvene baštine, afirmira u zemlji i na međunarodnoj razini pa će se izložba postaviti i u Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima u Rimu uz prigodni znanstveni kolokvij posvećen Dominisu, zatim u njegovu rodnom Rabu, Splitu, Sydneyu i drugdje, a naposljetku će biti dijelom stalnoga postava posvećenog Dominisu.