Zvjezdane staze i trnoviti putovi televizije

Eric A. Stillwell američki je producent i scenarist nekoliko televizijskih serija iz kultne franšize Zvjezdane staze. U televizijskom mediju djeluje već gotovo četiri desetljeća, danas na nekim drugim sadržajima koji su blisko povezani s reality formatima. Gospodin Stillwell bio je gost ovogodišnjeg SFeraKona, najstarije hrvatske konvencije ljubitelja znanstvene fantastike i fantasyja, ujedno i jedne od najvećih konvencija posvećenih znanstvenoj fantastici i fantasyju u ovom dijelu Europe. Sa Stillwellom, elokventnim i duhovitim sugovornikom, porazgovarali smo ne samo o njegovom radu na Zvjezdanim stazama, nego i o televiziji danas te o njezinu razvoju tijekom posljednjih nekoliko desetljeća.

Izvor SFeraKon / snimio  Miroslav Šilović

Gospodine Stillwell, na Sveučilištu Oregon diplomirali ste političke znanosti, još sredinom 1980-ih, pa kako se jedan diplomirani politolog našao u miljeu televizijske produkcije i scenaristike?

To je zanimljivo pitanje. Često govorim ljudima da su politika i Hollywood zapravo ista stvar. Hollywood je vrlo politiziran, politika je u njemu itekako važna. Da nisam diplomirao političke znanosti, možda bih svejedno dospio u Hollywood. Ali rekao bih da je ipak riječ o slučajnosti. Jedan od najboljih i najplodnijih scenarista serije Zvjezdane staze bio je Ronald D. Moore, i on je također diplomirao političke znanosti. S druge strane, mislim da je sâm studij politologije, ne samo u mom slučaju, zaslužan za veliki broj zanimljivih priča. Kad pišete scenarij recimo o odnosima u galaktičkoj federaciji, što je jedan od stalnih motiva u Zvjezdanim stazama, kao i o ratovima, o mirovnim pregovorima i političkim dogovorima, u svemu tome ima dosta utjecaja političkih
znanosti.

Najpoznatiji ste kao član producentskih i scenarističkih timova nekoliko serija iz franšize Zvjezdane staze. Najviše serija Zvjezdane staze: Nova generacija i Zvjezdane staze: Voyager. Ti vaši angažmani započeli su još tijekom druge polovice 1980-ih, pa možete li se ukratko prisjetiti kako je do njih došlo?

Diplomirao sam 1985. i želio sam se okušati u Hollywoodu, pokušati raditi u filmskoj industriji. No budući da tada nisam znao nijedan konkretan posao vezan uz film, odlučio sam se vratiti u Oregon. Počeo sam raditi na televizijskoj postaji Hallmark, na kojoj sam kao asistent produkcije bio uključen u snimanje televizijskog filma Obećanje redatelja Glenna Jordana. To je bio prilično ambiciozan projekt, a osim na produkciji, radio sam na još nekim poslovima vezanima uz film. Posljednjeg dana snimanja na radiju sam čuo obavijest da studio Paramount priprema novu seriju iz franšize Zvjezdane staze, seriju koja će postati poznata kao Zvjezdane staze: Nova generacija. Budući da sam poznavao neke ljude iz ureda Genea Roddenberryja, scenarista i tvorca čitave franšize Zvjezdane staze, odlučio sam to iskoristiti. Naposljetku sam dobio priliku za razgovor s Robertom Justmanom, jednim od producenata izvorne serije. Iako sam na njega ostavio dobar dojam, nisam odmah počeo raditi kao scenarist i producent. Počeo sam kao vodič posjetitelja kroz kompleks studija Paramount, sve dok me nakon nekog vremena nisu zamijetili i ponudili mi angažman kao asistentu produkcije. Taj sam posao radio otprilike dvije godine, a sve se uglavnom svodilo na nošenje opreme i dostavljanje scenarija glumcima. Malo po malo postao sam koordinator scenarija, a to mi je omogućilo rad sa scenaristima i čitanje scenarija pojedinih epizoda prije njihova odobravanja. Bio sam zadužen i za nadziranje kontinuiteta u scenarijima i pri snimanjima, za takve tipove poslova.

Spomenuli ste da je vaš početak vezan uz drugi projekt – televizijsku dramu Obećanje redatelja Glenna Jordana, s Jamesom Garnerom i Jamesom Woodsom u glavnim ulogama. Taj je film osvojio brojne nagrade: pet Emmyja, dva Zlatna globusa, nagradu Peabody i još neke. Reklo bi se da ste odmah na početku imali mnogo sreće?

Da, svakako! Obećanje je kasnije postalo jedan od najnagrađivanijih televizijskih filmova, ne samo tih godina nego i uopće. Osim što je osvojio sve te sjajne nagrade koje ste spomenuli, u njemu je nastupila i odlična glumica Piper Laurie, također dobitnica brojnih nagrada. James Garner se pokazao kao prekrasna osoba. I njegova kći Denise Crosby je glumica. Ona je u seriji Zvjezdane staze: Nova generacija tumačila poručnicu Natashu Yar, pa smo i preko nje bili povezani. Tako da sam uistinu imao sreće. Zvjezdane staze upravo su ovog proljeća osvojile prestižnu nagradu Peabody, i to kao franšiza koja je dulje od pola stoljeća utjecala na publiku, obogaćivala maštu gledatelja te nudila zanimljiv i drugačiji prikaz budućnosti.

I pokojni James Garner i James Woods bili su izuzetno popularni glumci. Obojica su bili nominirani za Oscara, Woods čak dva puta, a osvojili su i brojne druge nagrade. Kakvo je bilo iskustvo raditi s njima na setu?

Moram reći da je James Garner zacijelo bio najbolja osoba koju sam ikad upoznao. Moji su roditelji jednom prilikom posjetili set na kojem smo snimali film Obećanje. Majka je ispekla čokoladne muffine za čitavu filmsku ekipu, a Garner ju je upitao: „Zar ste sve to donijeli samo za mene?“. James Woods je bio drugačiji čovjek, rekao bih da je njegova osobnost bila znatno kompleksnija. Imao je posebnu glumačku tehniku za pripremanje uloga i za ulaženje u neki lik. Dok bi trajalo snimanje, nikad ne bi izlazio iz lika. Zbog toga je ponekad znao upadati u sukobe s drugim ljudima iz filmske ekipe. Ako bi lik koji je tumačio bio zločest ili zločinac, on bi te osobine zadržao i u stankama snimanja. To je bio razlog što je ostatku filmske ekipe bilo prilično teško raditi s njim. Jednom je prilikom asistent redatelja ušao u dosta žestok sukob s njim, zbog čega je taj asistent dobio otkaz. Ali upravo zahvaljujući tome, ja sam bio promoviran, odnosno dobio sam njegov posao. Bilo mi je žao zbog toga, kao da sam nezasluženo zauzeo tuđe mjesto, ali takve su bile okolnosti. Iz čitavog slučaja izvukao sam poučak da se nikad ne smijem suprotstavljati Jamesu Woodsu. Mislim da je šteta što on dio svoje kreativne energije troši na nepotrebne sukobe, jer svatko od nas uvijek može biti i kreativac i dobra osoba.

Čitav svijet televizije i filma radikalno se izmijenio. Trendovi se ubrzano mijenjaju, kao i interesi publike / Za kakvoću samih serija i za njihovu popularnost kod gledatelja najbitnije su dobre priče, zanimljivi zapleti i načini na koje se odvija naracija / Gene Roddenberry pitao se kako će ljudi moći prihvatiti izvanzemaljce i druge civilizacije ako ne umiju naučiti živjeti jedni s drugima

Svakako vas je najviše obilježio rad na franšizi Zvjezdane staze. Bili ste i koordinator scenarija na filmu Zvjezdane staze: Pobuna redatelja Jonathana Frakesa iz 1998. godine. Što vama osobno znači franšiza Zvjezdane staze, kao profesionalcu, ali i na osobnoj razini, kao gledatelju?

Na osobnoj razini mogu reći da sam još od svoje desete godine veliki ljubitelj Zvjezdanih staza. Svakog sam dana žurio kući iz škole da bih na televiziji gledao tu seriju, bez obzira je li bila riječ o premijernim epizodama ili reprizama. Tako da su mi svi likovi iz serije na neki način postali vrlo bliski, gotovo kao članovi obitelji. Zbog toga mi je konačni dolazak u Hollywood i to što sam postao član ekipe koja je stvarala jednu od najpopularnijih serija franšize zapravo predstavljalo ostvarenje dječačkih snova. To ne znači da mi je rad na Zvjezdanim stazama uvijek bio jednostavan. Nipošto! Svakodnevno sam se suočavao s različitim stvarima, od toga da su preda me postavljani zahtjevi kojima nisam mogao ili znao udovoljiti, do toga da sam nekoliko puta morao odgovarati zbog nestanaka nekih rekvizita sa seta. Snimanja svih serija iz franšize privlače veliku pozornost, i setovima se uvijek kreće veliki broj ljudi, najčešće ljubitelja serije kojima tu nije mjesto. Ja bih bio odgovoran za to ako netko od njih određeni rekvizit sa seta uzme kao suvenir. Nekoliko puta sam se zatekao u vrlo neugodnim situacijama. Dosta ljudi me zna i kao ljubitelja franšize, pa su me ponekad unaprijed sumnjičili kao onoga tko bi mogao ukrasti nešto sa seta. Nije lako biti veliki fan Zvjezdanih staza te istovremeno i profesionalac, jer te ljudi mogu doživjeti na čudan način.

Osobito ste cijenjeni kao suautor priče za jednu epizodu iz treće sezone serije Zvjezdane staze: Nova generacija. Ta epizoda nosi naslov Jučerašnji Enterprise, bila je nominirana za tri Emmyja i osvojila onog za tehnička dostignuća u montaži zvuka. Ljubitelji franšize, tzv. trekkeri, često tvrde da je upravo ta epizoda spasila čitavu seriju. O čemu je bila riječ?

To je bio prvi slučaj kada smo u seriji iskoristili motiv putovanja kroz vrijeme. Zahvaljujući tome, odnosno različitim vremenskim razinama na kojima se priča tako mogla razvijati, bili smo u mogućnosti ne samo ubacivati neke likove iz ranijih serija, nego i oživljavati određene likove koji su poginuli. Kad koristite motiv putovanja kroz vrijeme, odjednom ste u mogućnosti kreirati nove smjerove razvoja priče i nove dramske odnose među likovima koje dotad niste imali na raspolaganju. Tako smo kreirali priču u kojoj je Federacija u ratu, a unutar nje mogli smo dodavati događaje koji su mijenjali sudbine ne samo pojedinih likova, nego i čitave Federacije. Time smo stekli veliku slobodu u radu, pa smo odlučili veću važnost dati liku Guinan, koji je u franšizi povremeno tumačila Whoopi Goldberg.

Naglasak smo stavili na percepciju vremena od strane njezina lika, jer je Guinan znala kako će se neki detalji priče razvijati i što će rat donijeti. Znala je da Enterprise nije svemirska letjelica namijenjena za borbu, kao i to da do rata nije trebalo doći, jer će u njemu izginuti milijarde ljudi. Pokušavala je ostale uvjeriti da se letjelica mora vratiti onamo odakle je i došla, da bi se spasili svi ti životi. Stvaranje priče u kojoj se eksploatirao motiv putovanja kroz vrijeme omogućilo nam je i da vratimo spomenuti lik Natashe Yar, jer je taj lik poginuo tijekom prve sezone serije. Natasha se do kraja epizode pretvorila u pravu junakinju, jer je hrabro prihvatila svoju sudbinu, iako je znala da će poginuti u borbi. Spomenuo sam da je nju tumačila Denise Crosby i sjećam se da je itekako uživala u ulozi. U toj epizodi stvorili smo i prvi lik kapetanice, odnosno žene koja je zapovijedala brodom Enterprise, jer takav lik do tada nije postojao. Slično poigravanje s alternativnim vremenskim razinama i kasnije nam je omogućavalo da u seriju povremeno vraćamo likove koji su iz nje bili otišli, zbog različitih razloga.

Plakat za seriju Zvjezdane staze: Nova generacija / Izvor IGN

Kad prisustvujem konvencijama ljubitelja Zvjezdanih staza, uvijek me pitaju tko mi je najdraži negativac u seriji, ili koje bih negativce izdvojio kao osobito zanimljive. Ta epizoda pod naslovom Jučerašnji Enterprise bila je specifična i po tome što u njoj nije bilo negativaca. Napisali smo takav scenarij i takvu priču u kojoj su svi mogli biti pozitivci, jer su im to omogućavale upravo različite vremenske razine na kojima su se zbivanja odigravala. Jedan od razloga zbog kojih toliko volim Zvjezdane staze jest to što koncept serije nije jednostavna priča o dobrim i lošim momcima. To je priča o ljudskosti, o pojedinačnim likovima, njihovim karakterima i međusobnim odnosima.

Franšizu Zvjezdane staze kreirao je Gene Roddenberry. Ona kroz različite serije traje još od 1966. godine, dakle već gotovo šest desetljeća. Zbog čega su po vašem mišljenju Zvjezdane staze toliko popularne, i to još toliko dugo? Čime franšiza privlači gledatelje različitih generacija i u različitim vremenima?

Mislim da je u vrijeme u kojem je nastala izvorna serija, dakle sredinom 1960-ih, ona bila vrlo progresivna. Danas previše lako zaboravljamo da je u to doba Gene Roddenberry kao televizijske junake predstavio ne samo tamnopute žene i muškarce iz Azije, nego i ljude iz čitavog svijeta. Čak i Ruse, koji su tada u Hollywoodu isključivo bili negativci. Sve to je prije šezdeset godina bilo vrlo napredno, pogotovo na tadašnjoj televiziji, ne samo američkoj nego i šire. Tijekom desetljeća koja su prošla naše društvo, odnosno rekao bih čitava naša civilizacija, evoluirala je i razvila se toliko da je danas sve to samorazumljivo. U novim serijama iz franšize razrađuju se nove teme i priče koje su također progresivne. One nude brojne ideje o tome kakva bi mogla biti budućnost svih nas. Danas se u Zvjezdanim stazama pojavljuju recimo nebinarni likovi, što je u 1960-ima bilo posve nezamislivo.

Kako se franšiza s vremenom razvija i napreduje, tako se razvijaju i napreduju i njezini ljubitelji. U njoj svatko može pronaći nešto za sebe, rekao bih i da se na neki način može prepoznati, barem jednim dijelom. Primjerice, likovi Spocka i satnika Date još uvijek su vrlo popularni, iako se odavno ne pojavljuju u serijama. Mislim da je jedan od razloga i to što se brojni gledatelji ne osjećaju ugodno u svojim svakodnevnim životima. Možda se osjećaju osamljenima ili otuđenima, u školi ih zadirkuju da su štreberi ili šmokljani, ili ih muče neke nelagodne situacije. Zvjezdane staze omogućuju im da se poistovjete sa Spockom, satnikom Datom ili nekim drugim likom koji je otuđen ili na neki način „neobičan“. Mislim da je to vrlo važan razlog trajne popularnosti svih serija iz franšize, jer u svakoj od njih ima više takvih likova.

Naslovnica knjige o procesu stvaranja epizode Jučerašnji Enterprise nominirane za tri Emmyja / Izvor Star Trek

Zvjezdane staze obilježile su televiziju tijekom druge polovice prošlog stoljeća. U mediju televizije danas vladaju neka druga pravila, to više nije ona klasična televizija, serije se gledaju na različitim platformama. Kao profesionalac s dugim i bogatim iskustvom kako vidite današnju televiziju? I u kontekstu toga da ste surađivali, ili još uvijek surađujete, na vrlo popularnim televizijskim formatima kakvi su American Idol, So You Think You Can Dance, The X Factor i još neki.

To je teško pitanje jer se televizija radikalno promijenila tijekom posljednjih trideset i više godina, koliko je prošlo otkako sam ja radio na Zvjezdanim stazama. U drugoj polovici 1980-ih za svaku bismo sezonu snimili 26 epizoda, i to je bilo sasvim dovoljno da serija bude izuzetno popularna. Danas se serije možda najviše gledaju na streamingu i na internetskim platformama. Svaka sezona traje osam ili deset epizoda, ali produkcija je mnogo skuplja i zahtjevnija. Sve je znatno drugačije, i više ne vrijede pravila kojih smo se mi nekad pridržavali. Čitav svijet, ne samo televizije nego i filma, radikalno se izmijenio. Ja već dulje vrijeme nisam izravno uključen u kreiranje novih serija, pa vam ne mogu iz prve ruke odgovoriti na to pitanje. Trendovi se ubrzano mijenjaju, baš kao i interesi publike, i vi da biste opstali morate stalno biti spremni na promjene i prihvaćanje izazova. Problem može biti i to da neku ambicioznu priču s mnogo likova morate biti sposobni ispripovijedati u kratkom vremenu. Pri tome morate što ekonomičnije raspolagati ljudima i čitavom produkcijom.

Rekao bih da serije poput Zvjezdanih staza danas ipak nemaju neke probleme. To nije serija u kojoj se izlažu velike priče, svaka epizoda odlično funkcionira i sama za sebe. Međutim, i tu se uvode određene novine. Primjerice, serija Zvjezdane staze: Deep Space 9 u tom je kontekstu bila nešto ambicioznija. Postojala je čvršća narativna nit kroz sve epizode, pa je kontinuitet gledanja bio itekako važan. Novije serije iz franšize, kakva je Zvjezdane staze: Čudni novi svjetovi, ponovno se vraćaju na koncept samostalnih epizoda. S druge strane, serija Zvjezdane staze: Discovery kombinira oba pristupa. Dijelom je riječ o samostalnim epizodama, a dijelom se ipak provlače određene zajedničke narativne niti. Tako da je u današnje vrijeme zasigurno najbolje kombinirati pristupe.

Mislim da je današnja televizija, što se tiče produkcijske razine, vrlo kvalitetna. Pristup je moderan, koristi se računalno generirana slika i različiti napredni trikovi. Nekada, u 1960-ima kad su Zvjezdane staze počinjale, ili u 1980-ima, kad sam ja počinjao raditi na njima, sve je bilo na mnogo nižoj razini. U kreiranju specijalnih efekata koristili smo makete, morali smo biti vrlo domišljati da bismo izmišljene svjetove prikazali na što realističnije načine. No rekao bih da to nije ono najvažnije. Za kakvoću samih serija, kao i za njihovu popularnost kod gledatelja, najbitnije su dobre priče, zanimljivi zapleti i načini na koje se odvija naracija. Ponekad svi ti specijalni efekti, s računalno generiranim nepoznatim svjetovima i čudesnim bićima, mogu biti i pretjerani. Mogu biti kontraproduktivni, u smislu da zbog njih priče i likovi postaju manje zanimljivi i padaju u drugi plan. Rekao bih da je u radu najvažnije uspostaviti ravnotežu.

Zvjezdane staze već u konceptu, odnosno u svim segmentima franšize, jasno afirmiraju i zagovaraju prijateljstvo i toleranciju među svim vrstama. Ne samo među ljudima i svim rasama, nego i među svim vrstama živih bića, te različitim civilizacijama. Rekao bih da je ta poruka u današnje vrijeme, s obzirom na okolnosti u kojima živimo, možda i najvažnija još od 1970-ih godina.

Slažem se. Gene Roddenberry kao glavni tvorac Zvjezdanih staza rekao je – ako ljudi ne umiju naučiti živjeti jedni s drugima, kako će moći prihvatiti izvanzemaljce i druge civilizacije? Jer ako su razlike među nama na planetu Zemlji tolike da ne možemo skladno živjeti jedni s drugima, kako bismo mogli živjeti s kulturama i civilizacijama koje su potpuno drugačije od naših? To je iznimno važno pitanje, i ono se provlači tijekom svih desetljeća od nastanka izvorne serije. Ljudi s jedne strane imaju vjeru u budućnost i velika očekivanja od nje, ali je s druge strane činjenica da nakon gotovo 60 godina prikazivanja Zvjezdanih staza živimo u svijetu koji je praktički jednako loš kao i nekad. Na svijetu se istovremeno događaju prekrasne stvari, ali i vrlo loše, pa i tragične. Plaši me to što su trendovi takvi da sve skupa generalno ide u pogrešnom smjeru.