Veze s hrvatskim književnicima u svijetu

U Društvu hrvatskih književnika 17. rujna predstavljen je Zbornik s V. Svjetskog festivala hrvatske književnosti koji je održan u Zagrebu prošle godine. Na 235 stranica uvršteni su prilozi i radovi 20-ak hrvatskih pisaca koji žive izvan domovine i svojim djelima svjedoče o neraskidivoj sponi sa zemljom svojih predaka.

Zbornik su predstavili urednik Stjepan Šešelj, književnik Đuro Vidmarović, novozelandska književnica hrvatskih korijena Nina Nola i publicistica Tuga Tarle. Objavila ga je Hrvatska kulturna zaklada uz potporu Hrvatskog slova, Matice hrvatske i Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH.  

Predstavljači Zbornika Đuro Vidmarović, Stjepan Šešelj, Nina Nola i Tuga Tarle / Izvor DHK

Predstavljajući Zbornik, Vidmarović je ustvrdio da su to vrijedna djela koja idu pod ruku s djelima hrvatskih književnika u domovini te da zajedno čine „oba plućna krila“ hrvatske književnosti i kulture. „Svaki književnik koji stvara izvan matičnoga etničkog prostora na svom materinskom hrvatskom jeziku svojevrsni je povijesni junak“, rekao je Vidmarović, istaknuvši i vrijednost  djela onih Hrvata koji o hrvatskim temama pišu na jezicima zemalja u kojima žive. U svima njima proradio je genetski korijen njihovih predaka, svojevrsni etnički identifikacijski kod, ustvrdio je Vidmarović.

I dalje trebamo ustrajati na vezama s našim književnicima u svijetu, da znamo što stvaraju bez obzira na to na kojem jeziku pišu, i o tome skrbiti, istaknula je Tuga Tarle.

Upravo je o tome govorila Nina Nola osvrćući se na iznimno književno stvaralaštvo svoje mentorice i „književne bake“ Amelije Batistich koja je utrla put ne samo hrvatskim piscima u Novom Zelandu. Ona je u svojoj prozi opisala trodimenzionalni svijet svoga djetinjstva u zajednici Dalmatinaca, Maora i Engleza koji su početkom 20. stoljeća naselivši se u okolici Aucklanda mukotrpno kopali kauri smolu koja se izvozila u Europu i od koje su se izrađivala laštila.

Na predstavljanju je prikazan i kratki igrani film The Road Back ili Put povratka, za koji je, naglasila je Nina Nola, i sama posredovala, a nastao je prema Amelijinoj pripovijetki. Amelia Batistich ne prikazuje samo traumatiziranu hrvatsku „poštansku nevjestu“ koja je početkom 20. stoljeća na neviđeno stigla u Novi Zeland i prvi put ugledala čovjeka za kojega se udala, već i potlačenog, ali stoičkog hrvatskog muža opterećenog potragom za kvalitetnom kauri smolom u nastojanju da zaradi novac potreban da kupi vlastiti komad zemlje, sagradi pravu kuću. Kada protagonistica Vinka očajava nad divljom neplodnom zemljom u kojoj se našla, jada se svom suprugu Ivanu i kaže: „Mislim da si izabrao pogrešnu Ameriku“. On je moli da ide kući, iako dobro zna da im je povratak nemoguć. Redateljica Annalise Patterson otkrila je da je i sama podrijetlom hrvatska Maorka te je film prožela osjećajem gubitka i dislokacije.

Govoreći o ostavštini Amelije Batistich, Nina Nola ustvrdila je da je postala kroničar manjinskih iskustava među etničkim skupinama koje nisu bile hvaljene niti zagovarane u Novom Zelandu, a to su Indijci, Talijani, Kinezi, Danci, Dalmatinci i Nizozemci. Način na koji je pisala o Maorima, a s kojima su Dalmatinci uspostavili vrlo blizak odnos, koji se održao do danas, bio je pun poštovanja tako da joj se pripisuje otvaranje puta drugim etničkim zajednicama da se predstave i izađu iz anonimnosti. „Amelia mi je pri kraju života predala palicu i došlo je vrijeme da napišem priču o svojoj obitelji i o voćnjacima i uzgoju vinove loze u Aucklandu, dvama dominatnim zanimanjima Hrvata u Novom Zelandu, te o mom djedu. Priča je to o dječaku koji je s trinaest godina iz Podgore došao u Auckland, a kako ih je bilo više s tim prezimenom prozvali su ga ‘mala Podgora’. Čistom ustrajnošću, upornim i mukotrpnim radom osigurao je prosperitetnu budućnost svojoj obitelji, a zbog njegovih zasluga u zajednici jedna od ulica u zapadnom dijelu Aucklanda nazvana je Nola Road“, ispričala je Nina Nola. 

Svi radovi u Zborniku bave se položajem hrvatskih književnika u državama u kojima žive i vezama s matičnom hrvatskom kulturom i književnošću. Među njima su radovi Nine Nola, Luke Budaka, Roberta Hajszana Panonskog, Radoslava Jankovića, Antona Vidića, Ljerke Toth Naumov, Nevena Staničića, Zvonka Dekovića, Adrijana Vuksanovića, Mije Tokića, Francesce Sammartino, Jurice Černara, Slobodana Prosperova Novaka, Sanje Vulić i drugih.

Na predstavljanju je najavljen i VI. Svjetski festival hrvatske književnosti koji će se u Zagrebu održati od 15. do 17. studenoga, a  koji će tradicionalno biti posvećen Danu sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje u Domovinskom ratu.