Umjetnost koja život znači

U travnju ove godine otvorena je u Zagrebu u Palmotićevoj ulici Galerija Manuš, nova privatna umjetnička galerija suvremene umjetnosti i sestrinska podružnica istoimene galerije otvorene u Splitu prije otprilike dvije godine. Ime je dobila prema dijelu grada Splita u kojem se nalazi, a koji ime nosi po jednom od gradskih izvora žive vode. Budući da voda život znači, lijepa je gesta preuzimanja ovakve simbolike imena i njezina aproprijacija za galeriju: umjetnost koja život znači. Iako to možda i nije bila namjera vlasnika, odnosno osnivača, daje istovremeno autentičan lokalni tradicionalni biljeg, ali i suptilno profinjeno kulturno značenje.

Galeriju Manuš osnovala je i vodi je obitelj Mrduljaš koja je poznata po svojoj, za splitske prilike pionirskoj, privatnoj Galeriji Kula, čija je priča o uspjehu gotovo neshvatljiva u domaćim okvirima. Naime, Kula je svojom izlagačkom politikom uspjela u malom formatu i u malom izložbenom prostoru pratiti svjetske trendove i predstaviti splitskoj publici impozantan broj cijenjenih inozemnih suvremenih umjetnika. Sličan pothvat gotovo da nije uspio drugim lokalnim institucijama. Štoviše, Galeriju Kula teško je zvati institucijom u klasičnom smislu jer se prije svega radi o privatnom projektu bez sigurne javne podrške, konvencionalnog uzdržavanja javnim sredstvima i svih koristi koje ustanove u kulturi najčešće uživaju.

Galerija Manuš, Split, izložba Damira Očka, Spirits / Snimio Robert Matić

Od Kule do Manuša: sličnosti i razlike

Glavni izazov za Galeriju Manuš, iz perspektive kustosa koji prati međunarodnu postmodernu i suvremenu umjetnost, bio je kako je učiniti drukčijom u odnosu na Galeriju Kula. Međutim, voditelji dviju galerija jasno raščlanjuju razlike među njima: „Kada uspoređujemo Kulu i Manuš, najbitnija je razlika to da je Kula neprofitna, dok je Manuš profitna galerija. Obje organiziraju izložbe, ali Manuš, uz organizaciju izložbi, zastupa umjetnike s kojima dugoročno surađuje, dok kod Kule suradnja prestaje kada završi izložba. Galerija Manuš otvorena je za sve medije i prakse vizualnih umjetnosti, kao i za kustoska i umjetnička istraživanja. Mislim da je svaka galerija jedinstvena na svoj način. Rekla bih da nas jedinstvenima čine umjetnici koje predstavljamo, naši prostori u Splitu i Zagrebu, koji imaju neki svoj karakter, te mi sami i naša priča koja se razvijala iz velike strasti i zanesenosti onime što radimo, što smo do sada postigli i koji nas izazovi vuku naprijed“, istaknula je za Vijenac voditeljica Galerije Manuš Emina Mrduljaš. 

Prema njezinim riječima, od samog početka cilj galerije bio je s jedne strane podržati i mlade i starije generacije hrvatskih umjetnika i povećati njihovu vidljivost na međunarodnoj umjetničkoj sceni, dok je s druge strane fokus na predstavljanju međunarodnih umjetničkih postignuća široj publici u Hrvatskoj. Na prvi pogled programska vizija ne čini se radikalno drugačijom od koncepta Kule. Bit će zanimljivo pratiti kroz razvoj galerije kako se dvije strane ove programske medalje izmjenjuju i nadopunjuju, uz nadu da će kroz djelovanje Galerije Manuš svoju priliku dobiti prvenstveno perspektivni i kvalitetni domaći mladi umjetnici i umjetnice, kako za proboj na domaćoj sceni, tako i na međunarodnoj.

Galerija Manuš, Zagreb, Izložba Matta Mullicana / Snimio Luka Petun

Iduće godine u Splitu su planirane uglavnom izložbe mladih umjetnika, što posebno veseli, naročito ako će među njima biti i oni koji se ne uklapaju u trendove. Progresivna i provokativna izložba održana u Manušu bila je, primjerice, ona Vedrana Perkova, docenta s Umjetničke akademije u Splitu krajem 2022. godine. Pod nazivom Kraj umjetnosti, Perkov je na pločama laserom ugravirao tekstove, tj. citate posljednjih rečenica iz knjiga, kataloga i monografija posvećenih pojedinim umjetnicima i time na radikalan način istaknuo pitanje valorizacije suvremene umjetnosti.

Mjesto razgovora
o suvremenoj umjetnosti

U Manušu ističu da umjetnike za svoj program biraju na temelju praćenja domaće i međunarodne scene, savjetovanja s umjetnicima i kustosima s kojima već dugo surađuju i čije mišljenje cijene. Napominju da odluke ne donose olako. U dvije godine djelovanja u Manušu su predstavljeni radovi renomiranih umjetnika: Vlade Marteka, Dubravke Rakoci, Damira Očka, Vedrana Perkova, Marija Mua, Mimma Paladina, Nedka Solakova, Richarda Deacona, Heima Zoberniga, Matta Mullicana i Lane Stojićević. Ovaj respektabilan program sam po sebi dobar je povod za pitanje ima li prostora za nove galerije u Hrvatskoj i postoji li tržište od kojeg se može profesionalno živjeti?

„Nove galerije nam trebaju, u Zagrebu ih nedostaje, a kamoli u Splitu i drugim dijelovima Hrvatske. Vezano uz tržište, mnogi nas pitaju zašto smo Galeriju Manuš otvorili tek sada, a već dugo vodimo Galeriju Kula. Pa to je upravo zbog hrvatskog tržišta. Nismo htjeli otvarati galeriju koja bi na neki način podilazila tržištu da bi preživjela. Otvorili smo je u trenutku kada smo smatrali da bi takva galerija mogla opstati, a to znači da smo posložili naše mehanizme da funkcioniraju bez obzira na hrvatsko tržište. S vremenom se nadamo da ćemo utjecati na neke promjene na tržištu. Kao galerija, svojim programom prezentiramo ono što smatramo kvalitetnim i što bi moglo biti dobro vidljivo na međunarodnoj sceni. Fokus nam je na dobrim izložbama i dobroj prezentaciji umjetnika, umjetnost je na prvom mjestu, usprkos svemu. Sve što je drugačije od toga može u jednom trenutku olakšati, ali trajno ne može opstati“, ističe Emina Mrduljaš.

Ovaj ambiciozan galerijski projekt smješten je u malom prostoru od dvadesetak kvadrata unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline grada Splita gdje četiri kamena zida dominiraju prostorijom gotovo kvadratnog tlocrta, slično kao u Galeriji Kula. S obzirom na iskustvo savladavanja izazova izlaganja u sjeverozapadnoj kuli Dioklecijanove palače, za očekivati je da će i u Manušu postavi dobro funkcionirati.

U razdoblju kada Split pati od prekomjerne turistifikacije prostora i svakodnevnog života, jedan ovakav galerijski projekt zaslužuje punu podršku i u tom je kontekstu naročito zanimljiva i obećavajuća suradnja Manuša i umjetnice Lane Stojićević, docentice na Umjetničkoj akademiji u Splitu, koja u svojim umjetničkim radovima često kritizira devastacije urbanog krajolika, javnog prostora i arhitekture, problem koji se zasada čini gotovo nezaustavljivim i o kojem se, nažalost, nedovoljno glasno kritički progovara. Galerija Manuš ima veliki potencijal da postane svijetla točka i važno mjesto susreta s razvojnim procesima u suvremenoj umjetnosti. Isto tako, Manuš ima potencijal postati mjestom razgovora o važnosti i osnaživanju uloge suvremene umjetnosti u svakodnevnom životu jednoga grada, kao i generator razvoja na lokalnoj, ali i nacionalnoj razini. Zahtjevna, ali strateški važna i plemenita uloga.