„Rudar snova“ kojeg su obožavali nadrealisti

Matija Skurjeni (1898‒1990) bio je iznimno plodan slikar i čudesno maštovit izvorni umjetnik, iako se potpuno posvetio slikanju tek nakon odlaska u mirovinu 1956. Već od prvih skupnih izložbi uočava se njegov jedinstveni i stilski i motivski svijet te je bio cijenjen i od stručne likovne kritike i od šire javnosti. Njegova likovna avantura počela je suradnjom s Galerijom primitivne umjetnosti u Zagrebu, koja je svojim kontaktima omogućila samoukim umjetnicima (Generalić, Rabuzin, Virius, Lacković) prve zajedničke izložbe u tadašnjoj Zapadnoj Europi.

Matija Skurjeni rodio se 1898. u Veternici pokraj Zlatara kao sedmo dijete u obitelji. Zbog siromaštva nije pohađao osnovnu školu, već je radio u obližnjem rudniku i bio pastir. Pisati je naučio od starije braće. Njegovi prvi slikarski pokušaji zidne su slike u seoskoj gostionici. Sudjelovao je u Prvom svjetskom ratu u Galiciji i u Tirolu, gdje je i ranjen. Ti traumatični i apokaliptični događaji obilježit će ga za cijeli život. Nakon demobilizacije radi teške poslove kao rudar (rudnici i vlakovi njegovi su najdraži motivi). Završio je soboslikarski zanat, a nemirni duh tjerao ga je na često seljenje i mjenjanje poslova. Zaposlio se na željeznici gdje je završio likovni tečaj pri kulturno-umjetničkom društvu željezničara. S njima sudjeluje na prvim skupnim izložbama 1940-ih godina.

Matija Skurjeni, Sanjao sam kako se budim gol ispred Meštrovićevog ateljea, 1974. / Izvor Muzej Matije Skurjenija

Prvu samostalnu izložbu imao je 1958. u Galeriji primitivne umjetnosti u Zagrebu (danas Muzej naivne umjetnosti). Slijede samostalne izložbe po europskim metropolama – u Rimu (1960), Parizu (1962), Kölnu (1963‒1965), Zürichu (1968). Skupno je izlagao s drugim naivnim („primitivnim“) umjetnicima u Beogradu, Bologni, Münchenu, Pragu, Sao Paolu, Londonu, Baselu, Edinburghu, Beču, Veneciji, New Yorku, Salzburgu, Milanu, Amsterdamu, Lavalu, i drugdje. Zastupljen je na iznimno značajnoj retrospektivnoj izložbi nadrealističkog pokreta u Moderna Museet u Stockholmu (1970), potom i na antologijskoj izložbi Igora Zidića Nadrealizam i hrvatska umjetnost 1971‒72.

Dobitnik je nekoliko nagrada za slikarstvo, uključujući i onu Zagrebačkog salona 1975. Iste je godine teško obolio, oduzeta mu je desna ruka te prestaje slikati. Godine 1997. postumno mu je dodijeljeno Počasno priznanje Međunarodnog žirija za djela prikazana na izložbi Insita 97 Slovenske  narodne galerije u Bratislavi. Zahvaljujući prijateljstvu i suradnji s likovnim kritičarem i muzealcem Vladimirom Malekovićem, 1984. donira brojne slike, crteže i grafike za utemeljenje galerije u Zaprešiću. Galerija Matija Skurjeni otvorena je u bivšem spremištu plodina na nekadašnjem imanju Novi dvori bana Josipa Jelačića.

Plakat za 1. parišku izložbu Matije Skurjenija  1962.

„Skurjeni, to je začarano slikarstvo”, zapisao je André Breton u knjigu dojmova na izložbi

Meteorska međunarodna karijera

Njegova meteorska međunarodna karijera počela je kada je ugledni pjesnik i dramatičar Radovan Ivšić 1962. objavio članak u pariškom nadrealističkom časopisu La ­Brèche: „Potkraj 1959. godine, moj prijatelj Ivan Picelj, slikar, poslao mi je iz Zagreba u Pariz nekoliko fotografija slika i crteža Matije Skurjenija… Ta su djela odudarala od svega što se tada događalo u hrvatskom i francuskom slikarstvu“ (Moj veliki prijatelj Skurjeni, rudar snova, HMNU, 2007). Nadrealisti okupljeni oko Andréa Bretona „bili su ushićeni“, a prva pariška izložba postigla je nezapamćen uspjeh. Breton je tada u knjigu dojmova zapisao onu znamenitu opasku o „začaranom slikarstvu“ (la peinture enchantée). „Breton i ostali prijatelji, među kojima kritičar José Pierre, i nadrealistički slikari i slikarice Toyen, Jean Benoit i Mimi Parent, bili su ushićeni. Kako i ne bi! Sjećam se da je Breton izjavio da se Picasso sa svojom Golubicom mira može sakriti pred Skurjenijevim Golubom mira i slobode“ (Ivšić, Moj veliki prijatelj Skurjeni). Predgovor izložbi napisao je sam Ivšić, a član pokreta José Pierre kritički osvrt koji je objavljen u znamenitom časopisu Combat-Art, br. 95.

Skurjenijeve slike postale su meta francuskih kolekcionara zbog svoga jedinstvenog spoja naive i nadrealizma. Bio je to spoj koji je prkosio tadašnjim konvencijama, miješajući jednostavnost i neposrednost naivnog slikarstva s dubokim, kompleksnim simbolizmom nadrealizma. Godinu dana kasnije, Rudolf Zwirner, prijatelj nadrealističkog slikara Konrada Klapcheka, organizirao je samostalnu izložbu u Kölnu i tako za Matijino djelo zainteresirao njemačke kolekcionare. Velika kolekcionarka i galeristica Charlotte Zander za života je redovito posjećivala slikara i od njega otkupila neke od antologijskih slika (Rođenje Eulalije iz 1959, Moderni Adam i Eva iz 1959, Dječak koji je volio golubove iz 1960). Po svjedočenju sina (potvrdu te informacije, nažalost, nemam), njegove slike posjeduje i engleska kraljevska obitelj kao i Zaklada Rockefeller u New Yorku.

Slika kao
odjek sna

Matija Skurjeni stvarao je u vrlo turbulentnom vremenu nakon strašnog iskustva Drugoga svjetskog rata, tijekom poslijeratne hladnoratovske podjele Europe. Nakon izgubljene mladosti i ranjavanja u rovovima Velikoga rata, tadašnje olovno vrijeme opredjeljuje ga za istinski pacifizam (Golub mira iz 1959). U turobnome vremenu on se okreće svjetlosti, prirodi, a gruba java otjerala ga je ka podsvjesnom, snovitom. Kako bi dojam svjetla na slikama bio nestvarno jak, razradio je posebnu, divizionističku tehniku, tzv. „igličasti impresionizam“ (V. Maleković).

Slike Matije Skurjenija nastale su kao jeka njegovih snova, a većini je prethodio brzi kratki zapis, nakon buđenja i jednostavni crtež: „Prije nego što bi ujutro, kad bi se probudio, otvorio oči, on bi na komadiću papira, naslijepo, sa nekoliko poteza, brzo nacrtao bitni dio svoga sna, dok mu se nije još potpuno izbrisao iz sjećanja. Tek kad bi u mraku završio tu grubu crtariju, koja će mu kasnije poslužiti kao podsjetnik da svoj san naslika u cijelosti, on bi napokon otvorio vjeđe i prozore“ (Ivšić, Moj veliki prijatelj Skurjeni). Sve su njegove slike potpisane crvenom bojom te imaju neobične nazive koji većinom počinju riječju san (Sanjao sam da sam bio u Marseju, Sanjao sam kako trebam preplivati uzburkanu Savu i dr.), te mogu pretpostaviti kako je on te nazive „vidio“ u snu, zajedno s kompozicijom slike. Zato je i imao potrebu zapisati ih izvorno kako ih je uočio, sa one strane mitskog Alisina ogledala. Sretna je okolnost što je u Muzeju Matije Skurjenija i Kabinetu grafike HAZU sačuvano nekoliko crteža na osnovu kojih su nastale neke od antologijskih slika (Crno jezero iz 1960, Alaj je divan ovaj mrak iz 1963, Prvi kozmonautski par iz 1963).

Koliko je Matija Skurjeni bio radoznao, zaigran i neobičan slikar, govori i podatak kako je bio pridruženi član suvremene konceptualne (anti)grupe Gorgona: „Činjenica da je Skurjeni bio simpatizer antikolektiva Gorgona ponešto govori u prilog tome da je doista bio drugačiji od većine hrvatskih ‘autsajdera’, naivaca i umjetnika samouka. Uplaćivao je mjesečne donacije za izložbenu djelatnost Gorgone u Studiju G. Te su donacije premašivale uobičajne iznose koje su uplaćivali ostali simpatizeri... Čak je i nekoliko puta slikao i risao portret zagrebačke Gorgone“ (Željko Kipke, Treći svjetski rat, katalog izložbe Skurjeni – Eros i Tanatos, Muzej Matije Skurjenija, 2017).

Nove izložbe u Berlinu i Kölnu

Skurjenijeva umjetnost preživjela je neumoljivi test vremena i zanimanje za njegovo djelo danas je vrlo živo. Kada se otvore mrežne stranice Artneta, lako je uočiti kako za Matijinim slikama postoji kontinuirana potražnja i prodaja putem renomiranih aukcijskih kuća. Tako je jedna manja slika prošle godine postigla rekordnu cijenu u uglednoj aukcijskoj kući Dorotheum. Kada je u Berlinu 2023. organizirana spektakularna izložba posvećena nekadašnjem tajniku Dokumente2 i suosnivaču prvog svjetskog sajma umjetnosti, Rudolfu Zwirneru, na izložbi se našla i slika Matije Skurjenija (Iznenadni posjet), uz bok najznačajnijim umjetnicima 20. stoljeća poput Pabla Picassa, Henrija Rousseaua, Andyja Warhola, Josepha Beuysa, Davida Hockneya, Renéa Magrittea, Maxa Ernsta, Yvesa Kleina i dr.

To nas vodi do ovog ljeta, kada je u Kölnu u organizaciji Sammlung Zander/Zander Collection otvorena izložba Matija Skurjeni. Predsjednica zaklade Susanne Zander za izložbu je odabrala 11 radova koji predstavljaju vrhunac njegova slikarskog opusa. Na izloženim slikama osjeća se Skurjenijeva tjeskoba i strepnja od atomskog samouništenja, pa možemo reći da su njegovi radovi izuzetno suvremeni, a izložba društveno aktualna (Studija posljedica atomske bombe iz 1965). Ne samo u Njemačkoj, već i u njegovoj domovini Hrvatskoj, potrebno je informirati mlade generacije stručnog muzejskog osoblja, studente i kolekcionare o velikom samoukom slikaru nadrealne poetike, Matiji Skurjeniju.

O umjetničkoj ostavštini Matije Skurjenija danas skrbi Muzej Matije Skurjenija, koji posjeduje 500-tinjak muzejskih predmeta, a prikuplja i dokumentira svu dostupnu i relevantnu umjetničku, arhivsku i biografsku građu o životu i djelu slikara iz javnih muzejskih i privatnih kolekcija u zemlji i inozemstvu.