Judita Zlatka Kauzlarića Atača

Između premijere Paraćeve Judite 4. listopada, a uoči prve reprize dan kasnije, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu je 5. listopada predstavilo javnosti svoj novi, osmi po redu svečani zastor, ali i sve prethodne zastore iz svojega fundusa koje čuva u arhivu ispod pozornice. Novi je zastor naručen od našeg uglednog likovnog umjetnika, slikara, scenografa, ali svojedobno i kazališnog redatelja te kostimografa, Zlatka Kauzlarića Atača u povodu njegova rada na scenografiji za novu predstavu opere.

Novi je zastor uz autora predstavio i hrvatski muzikolog svjetskoga glasa Zdravko Blažeković koji više od tri desetljeća živi i djeluje u New Yorku gdje vodi Istraživački centar za glazbenu ikonografiju. On je još prošle sezone gostovao u zagrebačkome HNK gdje ga je pozvala intendantica Iva Hraste Sočo koja se također bavi muzikološkim znanstvenim istraživanjima, pa su bliski kolege. Već je tada prezentirao svoja istraživanja na području kazališnih zastora u kazalištima s područja Italije i nekadašnje Austro-Ugarske Monarhije, kao uvod u priču o dotadašnjih sedam zagrebačkih zastora. Sada je ponovio cijelu videoprezentaciju na velikoj sceni kazališta pred zainteresiranim mnoštvom publike koja je tog subotnjeg jutra ispunila parter i lože. U završnici je pozvao pred publiku samog autora tog posljednjeg remek-djela koje je zasad služilo kao sastavni dio istoimene operne predstave. On je iznio svoj rad na zastoru kroz nekoliko faza pokazavši skice sve do finalnog izdanja koje je raslo u motivici i kolorizmu.

U središtu je portret Marulića skiciran prema glavi poznatog spomenika Ivana Meštrovića koji resi splitski Voćni trg, okolo je naslovnica Juditina prvotiska, skica splitskog Peristila, otisak Marulove nadgrobne ploče iz splitske crkve sv. Frane. Na rubnim dijelovima zastora prikazane su bitke Marulićeva i našega vremena; desno dolje je možebitna Marulićeva razgolićena Judita s bodežom i beživotnim Olofernom, a iznad prijeteća turska konjica sa sabljama, dok su na desnoj strani bitke i ratne žrtve našega doba, preslikani prizori vukovarskog egzodusa, dvije majke s bebama i moderni agresori sa suvremenim oružjem.

„Razlika je samo u tehnici ubijanja“, pojasnit će Atač analogiju vremena istaknuvši da su mu na izradi zastora pomogli njegovi bivši i sadašnji studenti s Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu: Leda Lebarić, Valentina Supanz te glavni majstor slikarnice zagrebačkoga HNK Damir Medvešek. Na desnom donjem rubu autor imitira glagoljašku ploču uz promijenjeni natpis na glagoljici koji skriva ime sponzora zastora, jedne naše poznate prehrambene kompanije iz Atačeve rodne Koprivnice.