Hrvatska je veliko nalazište neandertalaca

Krapina i Vindija među najvažnijim su nalazištima ostataka izumrle vrste roda neandertalaca koja i danas intrigira znanost fascinantnim saznanjima. I mi imamo nekih njihovih gena, a osjetljivost na neke bolesti vučemo upravo od njih. Tako smo Ivoru Karavaniću s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, vodećem našem istraživaču života neandertalaca i materijalnih kultura starijega kamenog doba, postavili nekoliko pitanja o ovoj uvijek zanimljivoj temi.

Snimio Milan Šabić / PIXSELL

Koliko po vašem mišljenju ima još za istraživati u Vindiji i u Krapini, kada se o radi neandertalcima?

U Krapini više nema slojeva na nalazištu. Dragutin Gorjanović-Kramberger želio je sačuvati slojeve koji poput vremenske kapsule sadrže vremensku sekvencu nalazišta čuvajući paleontološki i arheološki zapis. Međutim, ljudi su dolazili i kopali u potrazi za nalazima te se profil urušio. U Vindiji su ostali profili sa slojevima i nešto sedimenta na matičnoj stijeni pećine. Veliki profil visok je oko devet metara i sadrži naslage koje idu u prošlost približno 200.000 godina. Vindija je prema suvremenim standardima previše iskopana. U neposrednoj okolici i jednog i drugog nalazišta leži sediment koji su istraživači tijekom iskopavanja uklonili iz pećina. Potraga za tim sedimentom i njegovo iskopavanje suvremenom metodom koja uključuje uporabu sita uz ispiranje sedimenta mogla bi biti predmetom budućih istraživanja. Tako bi se prikupili mnogi nalazi koji su promakli tadašnjim istraživačima što bi moglo značajno upotpuniti sadašnji fundus.

Jedno nedavno istraživanje ukazuje na to da su neandertalci patili od Downova sindroma. Koliko ovo doista može biti točno?

Radi se o djetetu, neandertalki čiji su ostaci bili pronađeni u Španjolskoj (Cova Negra), a patila je od kongenitalne patologije unutarnjeg uha. O toj su djevojčici vodili brigu pa je time potvrđena ljudskost i brižnost neandertalaca prema djeci i najstarijima.

Kakav utjecaj neandertalci imaju na naš život danas?

Ljudi koji danas žive na prostoru Euroazije obično imaju 1 do 4 posto genetskog nasljeđa neandertalaca. Pojedinci s tim nasljeđem mogu imati veće sklonosti određenim bolestima jer neke od naslijeđenih genetskih varijacija koje su bile korisne za način života, uvjete i okoliš u vremenu neandertalaca danas nam mogu više štetiti nego koristiti.

U kolikoj su mjeri neandertalci i ljudi bili suvremenicima?

Iz vremena kada su se neandertalci i rani moderni ljudi na tlu Europe mogli susretati, što je bilo prije približno 45.000 godina, postoji nekoliko tzv. prijelaznih kultura u kojima dolaze oruđa tipična za obje skupine tih ljudi. Vjerojatno je dolazilo i do izmjena kulturnih informacija, premda su neke oblike tzv. modernog ponašanja (primjerice izrada osobnih ornamenata sa svrhom vizualnog prijenosa kulturnih informacija) neandertalci razvili prije susreta s modernim ljudima. Ponekad su ti susreti mogli biti nasilni, ali često su bili miroljubivi i konstruktivni.

Zahvaljujući ostacima pronađenima u nas Svante Pääbo dobio je Nobelovu nagradu. Koliko je ona i naša nagrada?

Budući da je Vindija bila izuzetno važno nalazište pri rekonstrukciji neandertalskog genoma te da je u istraživanja bio uključen značajan broj naših znanstvenika, možemo reći da su hrvatske znanstvenice i znanstvenici iz Max Planck Instituta i HAZU te fosilni ostaci neandertalaca iz Vindije, koje je iskopao akademik Mirko Malez a čuvaju se u Zavodu za paleontologiju i geologiju, vidno pripomogli postizanju tog uspjeha. Međutim, u cjelovitom istraživačkom radu neumornoga znanstvenika Svantea Pääboa važnu su ulogu imala i druga nalazišta. Trebamo biti ponosni što je špilja Vindija lokalitet od najveće međunarodne važnosti.

Kako je izgledao život neandertalca u špiljama u Vindiji ili Krapini i koliko su vjerodostojni prikazi iz današnjih muzeja?

Neandertalci su bili lovci i nomadi, seleći se povremeno s jednog mjesta na drugo. Rekonstrukcije koje je napravila francuska umjetnica Elisabeth Daynes za Muzej krapinskih neandertalaca na vjeran način prikazuju izgled neandertalaca. Preko diorama vidimo različite scene iz njihova života. Na velikoj diorami prikazane su svakodnevne aktivnosti od povratka iz lova, izrade oruđa i dječje igre do skrbi o bolesnoj djeci i odraslima. Premda su bili izuzetno dobro prilagođeni hladnoći, razdoblje u kojem su živjeti krapinski neandertalci prije približno 130.000 godina bilo je toplo, slično današnjemu. Vindijski su neandertalci koristili špilju uglavnom u vrlo hladnim razdobljima. Špilje u Hrvatskom zagorju uglavnom su bile medvjeđi brlozi, a neandertalci su ih povremeno koristili za svoje potrebe. Pružale su sigurnost prilikom noćenja te omogućavale zaklon i provedbu određenih aktivnosti i tijekom nepovoljnih vremenskih uvjeta.

Nedavno ste izveli nova istraživanja na poznatim lokalitetima, možete li nam opisati što ste pronašli i reći nešto o projektu u sklopu kojeg se to radi?

U Velikoj pećini u Kličevici (Raštević kod Benkovca) nastavili smo iskopavanja u suradnji s Arheološkim muzejem Zadar, uzeli uzorke za datiranja i ekstrakciju drevnoga DNK iz sedimenata a ista uzorkovanja napravili smo i u Mujinoj pećini kod Kaštela. Na tim lokalitetima nisu pronađeni fosilni nalazi neandertalaca, ali kamena oruđa, uz životinjske kosti, nedvojbeno svjedoče da su u više navrata bili staništa tih ljudi. Osim što smo iskopavanjima upotpunili litički materijal važan za rekonstrukcije izrade oruđa i porijekla sirovine, ustanovili smo da su neandertalci u Dalmaciji boravili znatno ranije nego što su raniji nalazi pokazivali, prije čak 80.000 godina. Analizirali smo ranije iskopan litički materijal s više nalazišta i u suradnji s Institutom Ruđer Bošković dodatno datirali slojeve iz špilje Vindije dobivši rezultate koji svjedoče o vremenskom preklapanju zadnjih neandertalaca u Vindiji s dolaskom ranih modernih ljudi u jugoistočnu i srednju Europu. Ta su istraživanja provedena u okviru projekta Posljednji neandertalci na razmeđu srednje Europe i Mediterana Hrvatske zaklade za znanost.

Koliko se današnje metode istraživanja prapovijesnih ostataka razlikuju od onih prije nekoliko desetaka godina?

Ono što je nekoć bilo u sferi mašte ili znanstvene fantastike danas je normalna praksa. Razvija se metoda ekstrakcije DNK iz sedimenta arheoloških nalazišta i vjerojatno će uskoro postati standardnom metodom u arheologiji. Moguće je otkriti koje su životinje dolazile na nalazište, premda njihovi fosilni ostaci nisu pronađeni, ili primjerice ustanoviti DNK čovjeka tamo gdje nema njegovih kosturnih ostataka. Nakon iskopavanja koja danas moraju biti izuzetno precizna, multidisciplinarna i uključivati provedbu niza analiza, rad u laboratoriju zahtijevat će znatno više vremena. U mnogim razvijenim zemljama može se istraživati dok se ne iskopa polovica sedimenta nekog nalazišta, a drugi se dio čuva za nove metode i buduće generacije znanstvenika koji će na precizniji ili drugačiji način provjeravati naše zaključke.

Kakav je današnji fundus pronađenih ostataka neandertalaca? O koliko se pojedinaca radi, odnosno za čije se ostatke može nepobitno potvrditi da je riječ o istoj osobi?

Prema analizi američkog paleoantropologa Milforda H. Wolpoffa u Krapini je prisutno sedamdesetak individua te je po tom broju Krapina najveće nalazište neandertalaca. U Vindiji se može raditi o nekoliko osoba. Upravo je izišla monografija o neandertalcima iz špilje Vindije na engleskom jeziku u izdanju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (FF-press), autora F. H. Smitha, I. Karavanića, I. Jankovića, J. Mauch Lenardić i S. Radovića, koja na jednom mjestu donosi opsežne podatke i rezultate analiza različitih aspekata tih ljudi i njihova ponašanja, odnosno morfologije, izrade oruđa, lova, okolišnih faktora itd.

Možete li nas malo uputiti u istraživanja neandertalaca u nas i u Europi? Ona nisu tako stara, ali je priča o tim istraživanjima često i vrlo uzbudljiva…

Ostaci čovjeka iz doline Neander pokraj Düsseldorfa pronađeni u kamenolomu još 1856. godine prvi su izazvali pozornost, premda su ranije na dvama nalazištima, Engis u Belgiji i Gibraltar, već bili nađeni fosili tih ljudi. Istraživanja Krapine od 1899. do 1905. provedena su precizno te su metodološki bila ispred tada uobičajenog načina rada. Danas se iskopavanja obavljaju polako sa sitnim alatom i vrlo precizno. Prati se prirodni slijed slojeva, a za svaki nalaz, osim onih najsitnijih, uzimaju se tri dimenzije njegova položaja u prostoru. Sediment se prosijava kroz barem dva sita i ispire kako bi se skupili i najsitniji nalazi. Uz to se iz profila uzimaju uzorci za mnoštvo analiza. Postoji i poseban protokol pakiranja nalaza na terenu koji najčešće čine kameni artefakti i životinjske kosti, njihova pranja u laboratoriju i ponovnog pakiranja prije analiza.  Arheolozi više nisu lovci na nalaze poput Indiane Jonesa, već sustavnim iskopavanjima testiraju određene hipoteze i nastoje riješiti znanstvena pitanja. Potencijal Hrvatske izuzetno je velik u smislu pronalaska novih paleolitičkih nalazišta.

Postoje li nepobitne razlike u ostacima neandertalaca u odnosu na nalazišta?

Krapinski i vindijski neandertalci vidno se morfološki razlikuju. Krapinski su klasični, robusni neandertalci, dok su vindijski gracilniji i imaju određena obilježja modernih ljudi, primjerice reducirane nadočne lukove, začetak izbočene brade. Vindijski su oko osamdeset tisuća godina mlađi i živjeli su u vremenu kada moderni ljudi dolaze u jugoistočnu i srednju Europu. Na temelju morfoloških obilježja neandertalaca i ranih modernih ljudi američki paleoantropolog, moj kolega i prijatelj, Fred H. Smith razvio je asimilacijski model koji zastupa protok gena „u oba smjera“ između neandertalaca i ranih modernih ljudi. Proučavanja drevne DNK upravo su to dokazala.

Što ćemo sljedeće o neandertalcima doznati?

Nastavljamo s objavom rezultata datiranja, odnosno egzaktnih podataka o tome kada se najranije pojavljuju neandertalci u Dalmaciji te kada nestaju u Hrvatskom zagorju i jadranskom dijelu Hrvatske. Prošle smo godine zahvaljujući projektu Ministarstva kulture uzeli uzorke za različite analize iz unutarnjeg profila špilje Vindije. Rezultate tih analiza očekujemo s velikim uzbuđenjem i interesom.