Drugost i Geste aktivacije

Izložbom Drugost u Galeriji Kortil domaćim i inozemnim posjetiteljicama i posjetiteljima od 12. lipnja do 14. rujna predstavljeno je trideset i pet umjetničkih djela iz Zbirke Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti iz Zagreba. Izložbu je koncipirala kustosica NMMU-a Marta Radman, koja je odabrana djela prezentirala kroz društvene preduvjete njihova nastanka, te živote i rodnu determiniranost umjetnika. Njezin promišljen interdisciplinaran koncept oslonio se na Foucaultovo poimanje drugosti kao manifestacije društvene nadmoći, te promišljanja Linde Nochlin o binarnoj i isključujućoj naravi umjetničkih institucija. Kako bi se izbjegla uobičajena povijesna i formalistička čitanja, izložbeni segmenti obuhvatili su raznolika umjetnička djela u kojima se ogleda drugost – od druge polovice 19. stoljeća do početka ovog stoljeća.

Drugost: nova čitanja umjetnosti u domaćem kontekstu

Uvodni segment izložbe zaokuplja se nekonvencionalnim prikazima tjelesnosti, pa tako Šampion Krste Hegedušića prikazuje karikaturalno naslikan lik sportaša, krupnog tijela i dječjeg izraza lica, pri čemu ruši stereotipe o muževnosti i idealiziranoj predodžbi sportske izvrsnosti. Kraj njega je smještena recentnija crno-bijela fotografija Željka Mavrovića, autora Stephana Lupina, koja otkriva ljudsku, ranjivu stranu snažnog boksača, a time i višeslojnost muškog identiteta. Nedaleko od njih, duhovito ostvarenje Oblici ljeta Vere Fischer prikazuje žensko tijelo smješteno u kontekst svakodnevnog prizora, čime preispituje njegove tradicionalnije prikaze. Brončana skulptura Pingvin s bebom Renate Vranyczany Azinović ukazuje na drugost životinjskih vrsta i njihovu ugroženost u kontekstu sveprisutnih klimatskih promjena.

Izložba Drugost, Galerija Kortil / Snimila Tanja Kanazir

Severinin portret Seve – Red Željka Badurine pjevačicu prikazuje po uzoru na Warholove portrete Marilyn Monroe. Severina aktivno podržava prava žena i LGBTIQ+ zajednice, te se uvrštavanjem njezina portreta na izložbu skreće pažnja na odgovornost i utjecaj javnih osoba na javno mnijenje i na društvene promjene. Među radovima koji nastaju iz feminističke perspektive je i videoperformans Vlaste Žanić Zatvaranje, u kojem ona istražuje vlastitu ranjivost i potrebu za samozaštitom u kontekstu društveno nametnutih stereotipa. Autoportret – jahačica Naste Rojc odlikuje transgresija rodnih uloga i svjesno konstruiranje drugačije predodžbe tijela i seksualnosti, koji ukazuju na progresivnost umjetnice u kulturi 1920-ih. Drugošću u pogledu rodnih i seksualnih identiteta te androginosti bave se i djela Harlekin Jerka Fabkovića te Mirjana Vladimira Becića, dok se drugost kao značajka marginalizirane društvene klase očituje na slici Ribar (Radnik) Petra Dobrovića.

Segment koji problematizira orijentalizam i egzotizaciju polazi od portreta Afroamerikanca naglašenih individualnih značajki – Glava crnca Vlahe Bukovca. Simbolist Bela Čikoš Sesija u prikazu poluakta muškarca i akta žene u interijeru staroegipatske dekoracije Ta-bu-bu odaje vlastitu fascinaciju Orijentom te orijentalizam kao oblik kulturne dominacije – kroz redukciju prizora na stereotipne karakteristike. Crnkinja s leptirima Milivoja Uzelca otkriva prevladavajuće rasne stereotipe, deindividualizaciju i tipizaciju pri prikazu afroameričke žene 1930-ih.

Kustoska gesta za kraj segregacije

Ulja na platnu Lhoteovih učenika, Save Šumanovića s Tri ženska poluakta i Sonje Kovačić-Tajčević s djelom Aktovi žena, strateški su komparativno postavljena jedno uz drugo. Pri čemu se ukazuje na njihove stilske sličnosti, kao i na slične intimne ugođaje njihovih djela. Autorica izložbe s pravom ukazuje na uvriježenu segregaciju pri prezentaciji djela umjetnika i umjetnica, čiji prestanak kustoskom gestom inicira.

Igor Grubić, Crni peristil, Muzej moderne i suvremene umjetnosti / Snimio Hrvoje Franjić

Skriveno drugo, psiha i psihološki procesi ljudskih bića tema su nekolicine radova. Bista Sigmunda Freuda osječkog kipara Oscara Nemona na vidjelo iznosi njegovu duhovnu kompleksnost, dok Anabel Zanze djelom Sylvia odaje počast Sylviji Plath, pozivajući na promišljanje tema identiteta i postojanja, te umjetničkog stvaranja i osobnih opsesija.

Kustosica Marta Radman pri konceptualizaciji Drugosti otisnula se na hrabru interdisciplinarnu putanju sagledavanja perzistirajućih društvenih problematika koje se odražavaju u umjetničkim djelima muzejske kolekcije NMMU-a. Izložbenim dispozitivom, koji nije kronološki određen, već sastavljen od umjetničkih djela različitih stilskih razdoblja, od kojih su neka češće, a neka rijetko izlagana, publici su ponuđena dobrodošla nova čitanja umjetnosti.

Igor Grubić: umjetničko-društvena agitacija

Velika retrospektivna izložba Igora Grubića Geste aktivacije – radovi u javnom prostoru, održana od 20. lipnja do 25. rujna u MMSU Rijeka, predstavila je izbor umjetnikovih akcija izvedenih u javnom prostoru. Ovaj multimedijalni umjetnik djeluje od početka devedesetih u poljima site-specific intervencija, fotografije i filma. Stručnoj javnosti najpoznatiji je kao predstavnik Republike Hrvatske na 58. Venecijanskom bijenalu, te kao autor antologijskog Crnog peristila. Retrospektiva koju autorski potpisuju kustosice Branka Benčić, Kora Girin i Sabina Salamon ne slijedi kronološki tijek. Zbog prostornih ograničenja radovi su prezentirani u obliku fotodokumentacije, te su prema zajedničkim obilježjima grupirani u tri izložbene prostorije.

U prvu prostoriju smješteni su radovi koje umjetnik nije izvodio pred publikom. Crni peristil predstavljen je kao fototapeta većih dimenzija, uz prateću video te novinsku dokumentaciju. Akciju bojenja splitskog Peristila izveo je 11. siječnja 1998. godine kao posvetu kultnom Crvenom peristilu (1968). Crni peristil deklarativno se nadovezuje na umjetničke prakse 1960-ih i slijedi kontinuitet povijesnih avangardi. Nedaleko od kruga naslikanog perivom bojom, umjetnik je ostavio poruku: „Peristil poput magičnog ogledala odražava stanje društvene svijesti“. Prema Suzani Marjanić bila je to „prva akcija i provokacija s podlogom građanske samoinicijative devedesetih“. Grubić je njome izrazio kritiku spram društvene apatije devedesetih godina – koje su obilježili rat, nacionalizam te tranzicijski procesi pretvorbe i privatizacije.

Fotografska instalacija 366 rituala oslobađanja obuhvatila je pojedine mikropolitičke akcije i intervencije koje je Grubić svakodnevno izvodio tijekom 2008. godine – obilježavajući 40. godišnjicu revolucionarne 1968. Najzapaženija od njih bila je bojenje fontane pred Hrvatskom narodnom bankom na dan posjeta Georgea W. Busha Zagrebu. Izdvajaju se i akcije prepravljanja grafita koji su sadržavali govor i simbole mržnje, postavljanje pionirskih marama na glave spomenika boraca NOB-a, te postavljanja post-it papirića s porukama upućenima pasivnom građaninu. Njegova je intencija bila provesti niz društvenih korekcija u javnom prostoru posttranzicijskog društva.

Središnja izložbena prostorija obuhvatila je radove zaokupljene kulturnim politikama devedesetih. Do posljednjeg daha (1999) fotoperformans je s porukom koja obilježava čitavo umjetnikovo djelovanje – rekreirajući scenu iz kultnog Godardova filma, Grubić ukazuje na nepostojanje sustavne podrške nezavisnoj kulturi. Uz njega su se našle dokumentacije uspjelih akcija Knjiga i društvo 22 % (1998), te Poziv na smjenu uprave SC-a (2000).

Poruka pasivnom pojedincu

Posljednja prostorija predstavila je radove ostvarene u suradnji s različitim zajednicama i bila je usmjerena na manjinska prava. Dvokanalna videoinstalacija East Side Story (2006‒2008) naglašavanjem opreke između nasilja i ranjivosti, ukazuje na potrebu prihvaćanja različitosti LGBTIQ+ osoba i onu za njihovim jednakim tretmanom u društvu. Fotografski dokumentirana intervencija Arhitektura koja nedostaje (2012) ostvarena je u suradnji s muslimanskom zajednicom u gradu Modica na Siciliji. Pokušavajući nadomjestiti džamije u javnom prostoru, Grubić je lijepio plakate s orijentalnim motivima i postavljao tepihe na određenim gradskim lokacijama, te je inicirao mujezinov poziv na molitvu. Retrospektivu zaključuje fotografska serija političko-poetskih mikrointervencija u gradskom parku Villa Comunale u Napulju – Another Green World (2021). Na statuama u parku i historicističkim paviljonima Grubić je izvjesio transparente s citatima filozofa i umjetnika, ukazujući na urgentna ekološka pitanja. Izvješena poruka „Jedina revolucija je duhovna evolucija“ ujedno je polazišna misao njegova angažirana umjetničkog djelovanja.

Retrospektiva je predstavila izdvojeni segment umjetničkog djelovanja Igora Grubića, nedjeljivog od njegova aktivnog građanskog angažmana. Pri obraćanju pasivnom pojedincu, on svojim suptilnim gestama ili promišljenim akcijama ponajprije poziva na promišljanje i propitivanje društvene stvarnosti, a potom i na djelovanje – koje u iznimnim prigodama mijenja ustaljeni tijek života pojedinaca u zajednici, pa onda i društva u cjelini.