Život i rad hrvatskog misionara u Donjoj Kaliforniji

Carlos Lazcano Sahagun dugogodišnji je istraživač misionarskog nasljeđa u meksičkoj saveznoj državi Donja Kalifornija (Baja California). Uz istraživanja prirodnih ljepota ove meksičke, dobrim dijelom polupustinjske zemlje, kako nadzemnih tako i onih podzemnih, Lazcano Sahagun autor je već petnaestak knjiga o ranoj povijesti misionarskoga djelovanja na tom velikom poluotoku na krajnjem zapadu Meksika, od njegovih početaka u 16. stoljeću, a osobito u 18. stoljeću. Osim historiografskih monografija o pojedinim zaslužnim misionarima i istraživačima njegove zemlje, Lazcano Sahagun objavio je niz izvornih misionarskih djela, dnevničkih zapisa i izvješća pojedinih misionara, npr. 2002. dnevnik koji je o svom putovanju iz Loreta u San Diego 1769. napisao franjevac Junipero Serra. Među ostalima, zapažena je i njegova monografija o jednom od najpoznatijih misionara u Meksiku, ocu Kinu, objavljena 2021. 

Utemeljitelj Donje Kalifornije

Uza svu raznovrsnu istraživačku djelatnost, Lazcano Sahagun posebno je privržen istraživanjima o hrvatskom isusovcu i misionaru u Donjoj Kaliforniji Ferdinandu Konšćaku, rođenom 1703. u Varaždinu, preminulom 1759. u misiji San Ignacio u Donjoj Kaliforniji. O Konšćaku je ovaj meksički autor objavio niz knjiga i članaka, a također je na Iberoameričkom sveučilištu u Tijuani priredio veliki znanstveni skup o 250. obljetnici Konšćakove smrti na kojem je sudjelovao i svjetski poznati meksički povjesničar Miguel Leon Portilla. Tom je prigodom Ferdinand Konšćak proglašen utemeljiteljem države Donja Kalifornija, a u Ensenadi, gradu na samom sjeveru Donje Kalifornije tik do granice s američkom Kalifornijom, hrvatskom je isusovcu otkriven spomenik, dok je velika gradska avenija dobila ime po našem Varaždincu – Avenida Consag, tj. avenija Konšćak.

Izd. Sociedad de la Antigua California, 2022.

Knjiga Carlosa Lazcana Sahagúna naslova Fernando Consag, Fundador del estado de Baja California (Ferdinand Konšćak, utemeljitelj države Donja Kalifornija), objavljena je u izdanju Sociedad de la Antigua California 2022, a pisana je pregledno kao monografski prikaz i donosi sve važne podatke o Konšćakovu životu i djelovanju. Počinje, dakako, njegovim hrvatskim porijeklom, potom isusovačkom odgojnom formacijom na srednjoeuropskim učilištima u Hrvatskoj, Austriji, Slovačkoj i Mađarskoj, preko njegovih upornih molbi tadašnjem generalu Družbe Isusove ocu Tamburiniju da ga pošalje u misije. Zahvaljujući tadašnjoj geostrateškoj podjeli moći u Europi, koja se preslikavala i na podjelu interesnih područja u Novom svijetu, isusovci austrijske provincije, u koju su tada pripadali i hrvatski isusovci, mogli su djelovati u područjima pod nadzorom španjolskog dvora.

Tako se i Konšćak 1730. zaputio prema Meksiku. Dospio je 1732. u Donju Kaliforniju gdje je ostao do kraja života. Znamenit je po tri ekspedicije koje je predvodio prema sjeveru poluotoka. Putovanja je poduzimao morskim i kopnenim putem. Najprije je 1746, uz istočnu obalu poluotoka od 28. paralele, ploveći u čamcu 22 dana, stigao sve do ušća rijeke Rio Colorado na 32. paraleli. Potom je još i 1751. i 1753. ponovno putovao kopnom, istraživao sjeverna područja poluotoka, slabo naseljenu i bezvodnu pacifičku obalu i unutrašnjost poluotoka. Na svojim putovanjima Konšćak je vodio dnevnike u koje je zapisivao mnoge pojedinosti o prirodnim obilježjima na poluotoku, ali i pojedina opažanja o etnografskim obilježjima domorodačkog stanovništva. Zahvaljujući ondašnjim pravilima izvješćivanja i slanja izvješća nadređenima, Konšćakove dnevničke bilješke dostavljane su u španjolske ustanove, autorima koji su pisali i objavljivali najnovija saznanja o narodima, jezicima i kulturama u Novome svijetu, dakako i o prirodnim obilježjima i mogućnostima osnivanja novih naselja.

Zasluge hrvatskog misionara

Tako je i Konšćakov dnevnik s prve ekspedicije 1746. od misije San Ignacio pa do ušća Rio Colorada objavljen 1757. u Madridu kao dio knjige Noticia de la California onovremenog znamenitog povjesničara Kalifornije isusovca Miguela Venegasa, a sve nakon što je, vodeći računa o podacima osjetljivima u vojnom smislu, knjigu preradio Andres Marcos Burriel, također isusovački povjesničar. Dnevnik s druge Konšćakove ekspedicije, one iz 1751, objavljen je svega dvije godine kasnije. Naime, dvojica isusovačkih autora, Jose Ortega i Antonio Batasar, uvrstila su Konšćakov drugi dnevnik u svoje djelo Apostolicos afanes de la Compania de Jesus en su provincia de Mexico objavljeno u Meksiku 1754.

Konšćak je između 1753. i 1757. napisao i svoje treće djelo o Donjoj Kaliforniji naslovljeno Descripcion compendiosa de lo descubierto y conocido de California. Za ovo djelo pojedini su autori smatrali da pripada nekom drugom misionaru, Konšćakovu nastavljaču. Ipak, u recentnim istraživanjima Carlosa Lazcana Sahaguna, ali i naših istraživača o Konšćaku (Mijo Korade, Mirjana Polić Bobić te potpisani autor ovoga prikaza) nedvojbeno je dokazano kako je također riječ o djelu našega Ferdinanda Konšćaka. Inače o Konšćaku, koji se sukladno običaju i tradiciji potpisivao hispaniziranom inačicom svoga imena u novoj domovini, stariji istraživači smatrali su da je možda njemačkog ili mađarskog porijekla. Tek je uoči Drugog svjetskog rata naš misionar u Americi Davorin Krmpotić utvrdio da je riječ o Hrvatu iz Varaždina, što je novootkrivenim dokumentima o Konšćaku također potvrdio povjesničar i isusovac Miroslav Vanino. Danas se zahvaljujući prilozima spomenutih hrvatskih autora u nas zna tko je Ferdinand Konšćak, gdje se i kada školovao, gdje je djelovao i što je napisao.

Konšćakova karta

Zahvaljujući meksičkom autoru i u Konšćakovoj novoj domovini zna se o ovome Varaždincu gotovo sve. Dapače on je, temeljem historiografskih djela o njemu, priznat kao jedan od najuglednijih Europljana koji su gradili temelje današnje savezne meksičke države Donja Kalifornija. Konšćak je, zahvaljujući onovremenoj izobrazbi na isusovačkim učilištima bio u stanju precizno bilježiti prirodna obilježja područja u kojima je boravio, te ih, što je osobito važno, precizno kartirati. Iako se u njegovo vrijeme znalo, još od 1701. i geografske karte oca Eusebija Kina na kojoj je jasno prikazano da je Donja Kalifornija poluotok a ne otok kako se do tada vjerovalo, ipak se i nakon toga na nekim geografskim kartama (npr. na Scher­rerovoj mapi iz 1720. kao i na Lengletovoj mapi sjeverne Amerike iz 1757) prikazivalo Donju Kaliforniju kao veliki pacifički otok uz zapadnu obalu Meksika. Objavljivanjem precizne Konšćakove karte konačno su otklonjene sve dvojbe o Donjoj Kaliforniji kao otoku ili poluotoku. Ta Konšćakova geografska karta više je puta objavljivana da bi konačno 1779. bila uvrštena i među kartografske dodatke enciklopedije Denisa
Diderota.

Konšćak je veliko ime prirodne i kulturne povijesti poluotoka. Opisao je mnoge biljne i životinjske vrste na poluotoku, ali je u svojim bilješkama i izvješćima ostavio i brojne etnografske podatke o domorodačkom stanovništvu, njihovoj naravi, običajima, načinu života, jeziku i tome slično. Izvješća o njemu govore da je poznavao lokalne jezike i da se dobro odnosio prema Indijancima koji su veoma žalili zbog njegove smrti. Inače, na samome jugu poluotoka živjeli su pripadnici plemena Pericu, a sjeverno od njih, do misije Loreto u koju je Konšćak najprije stigao, živjela su plemena Guaicura. Središnji i najveći dio poluotoka, sve do krajnjeg sjevera poluotoka gdje su živjela Yuma plemena, nastanjivala su plemena Cochimi naroda. Iz Konšćakovih opisa, ali i izvješća o njemu, proizlazi da je poznavao Cochimi jezik.

Život i djelovanje Ferdinanda Konšćaka, dobro potkrijepljeno navodima iz izvornih tekstova, na pregledan način prikazao je marljivi istraživač Carlos Lazcano Sahagun, u knjizi dostupnoj i posredstvom sveprisutnih internetskih prodajnih servisa.