Što je Vatikan odlučio o Međugorju?

Dikasterij za nauk vjere objavio je 19. rujna Notu o duhovnom iskustvu vezanom za Međugorje pod naslovom Kraljica mira. Ova je Nota izazvala dosta rasprave u medijskom i teološkom prostoru, a sam Dikasterij smatra da je „stigao trenutak da se zaključi duga i složena povijest oko duhovnih fenomena Međugorja“, i to najvjerojatnije stoga što je u svibnju ove godine isti Dikasterij donio Norme za postupanje u razlučivanju navodnih nadnaravnih fenomena. Nota je podugačka, a tiče se najviše već poznate povijesti prikazanja Gospe u Međugorju. U cijelosti se može pročitati na stranicama Informativne katoličke agencije ika.hkm.hr. Notu potpisuju prefekt Dikasterija kardinal Victor Manuel Fernández i tajnik doktrinarnog odsjeka mons. Armando Matteo, a papa Franjo odobrio je Notu 28. kolovoza i naložio je njezinu objavu putem Tiskovnog ureda Svete Stolice. Nije jasno je li to privatni dokument prefekta i tajnika ili ga je cijeli Dikasterij prihvatio, uz prisustvo svih kardinala, biskupa i teologa. Izgleda da konačan pravorijek nije dan, jer je Dekretom biskup mostarsko-duvanjski i trebinjsko-mrkanski Petar Palić odlučio da su svećenici njegove biskupije slobodni pristati ili ne pristati uz ovu Notu. Prema tome, Nota nije obvezujuća. 

S obzirom na teološke nedoumice, Dikasterij je uzeo u obzir postojanje jasno provjerenih plodova i analizu poruka. Ovi su plodovi nedvojbeno dobri za kršćanstvo. Velik i rastući broj štovatelja i hodočasnika, zdrava praksa vjerničkog života u skladu s tradicijom Crkve, obraćenja i molitve, intenzivan svakodnevni pastoral u međugorskoj župi, odluka za svećeništvo ili posvećeni život, duboka duhovnost u svakodnevici, otkrivanje ljepote kršćanskog života, prisutnost mladih i mnogo drugih konkretnih plodova govori o mnogim lijepim i pozitivnim stvarima „međugorskog fenomena.“

Potom se razlažu središnji vidovi poruka iz Međugorja. Gospa se prikazuje kao Kraljica mira, s bogatom vizijom mira i teocentričnim značenjem. Mir je plod življene ljubavi kao najveće i najljepše vrline. Isus se naziva Kraljem mira, a poruke pozivaju na pouzdano predanje Bogu koji je ljubav. Gospa se ne stavlja u središte, već poziva na naše sjedinjenje s Bogom koji treba biti prisutan u svakodnevnom životu. Marija zagovara, ali Isus daje snagu. Mnoge poruke pozivaju na prepoznavanje važnosti traženja pomoći od Duha Svetoga, a osobito Gospa poziva na obraćenje i napuštanje pretjerane navezanosti na zemaljska dobra. Ne smiju se podcijeniti težina zla i grijeha te utjecaj Sotone. Gospa poziva na okončanje ratova i suradnju kršćana. Na tom je putu potrebna stalna i uporna molitva. Vrhunac te molitve nalazi se u golemom duhovnom blagu euharistije. Gospa poziva na bratsko zajedništvo čitave Crkve, u čemu se očituje živa radost nasljedovanja Krista. Vjernici se pozivaju na osobno svjedočanstvo vjere i ljubavi te na želju za rajem i životom vječnim. 

Sve su to dobre poruke i Dikasterij ocjenjuje da su u skladu s trajnim porukama evanđelja. Međutim, Nota smatra da su potrebna i pojašnjenja nekih mogućih zabuna, vezano uz Gospine poruke. Tako je zbunjujuće „vidjeti da Gospa pokazuje neku razdraženost jer se nisu pratile neke njezine upute“. Čini se da Gospa želi kontrolu nad detaljima duhovnog i pastoralnog puta župe, kao i ustrajno slušanje njezinih poruka bez relativiziranja“. Dikasterij također upozorava na nespojivost Marijinih izraza „moj plan“ ili „moj projekt“ kao da se uzdiže na božansku razinu. Nota upozorava da se sve poruke moraju sagledavati kroz evanđelje.

Nota također donosi neke poruke koje ne vode ka posvemašnjem prihvaćanju istinitosti međugorskih objava. To se osobito vidi u tome što se 18 puta koristi pridjev „navodni“. Gotovo su uvijek „navodni vidioci“, potom „navodni nadnaravni fenomen“, poruke su također navodne kao i ukazanja. Ovaj pridjev je problematičan jer navodno je ono u što postoji sumnja ili je u najmanju ruku samo pretpostavka bez činjenica. To pokazuje da Vatikan nije priznao ili prepoznao Gospina ukazanja kao vjerodostojna, a onda i biskup Palić odlučuje u svom Dekretu da „to ne podrazumijeva odobravanje nadnaravnoga karaktera fenomena o kojemu je riječ, uz napomenu da vjernici nisu dužni vjerovati u to“. Kako je rekao i kardinal Fernandez 19. rujna, Međugorje nije proglašeno službenim svetištem niti je išta konkretno o tome odlučeno.

Nadalje, u zaključcima se govori kako su poruke prihvatljive, ali ne baš i vidioci: „U svakom slučaju, neka se ljudi koji idu u Međugorje snažno usmjere na to da prihvate kako se na hodočašća ne ide radi susreta s navodnim vidiocima, već radi susreta s Marijom“. Nota upozorava: „Kako bi se izbjeglo da ovo blago Međugorja bude kompromitirano, nužno je razjasniti neke moguće zabune koje mogu dovesti do toga da manje grupe iskrive dragocjen prijedlog ovog duhovnog iskustva, nadasve ako se poruke čitaju parcijalno“. Ujedno: „Dakle, nisu vjerni pravom duhu Međugorja oni koji su previše usredotočeni na izvanredne stvari i na navodne Gospine poruke te ne ulažu svoje vrijeme i svoje snage u molitvu s Riječju Božjom, u klanjanje Kristu, u služenje braći i u izgradnju mira posvuda“.

U konačnici, nihil obstat govori upravo ono što i znači: Vatikan je rekao da nema ništa protiv Međugorja, „iako ovo ne podrazumijeva izjavu o nadnaravnom karakteru“, te podsjeća vjernike da nisu obvezni vjerovati u njega, ali da postoje mnogi pozitivni plodovi duhovnoga iskustva u Međugorju.