Sinergija povijesti, ambijenta i glazbe

Odavno su stare civilizacije znale da glazba, njezine frekvencije i voda mogu ljekovito djelovati na ljude te su koristili prirodne dobrobiti za poboljšanje kvalitete života. Taj idealni spoj događa se već četvrtu godinu za redom na rimskom arheološkom lokalitetu Aquae Iasae u Varaždinskim Toplicama u vidu osmišljenog glazbenog festivala koji vizijom i svjesnošću o kulturno-povijesnim i prirodnim datostima prostora nudi vrijedan kulturno-umjetnički sadržaj kojim se upućuje na kulturno-povijesne znamenitosti mjesta i u spoju turističko-kulturne promidžbe pozicionira Varaždinske Toplice na rutu vrijednih kulturnih i lječilišnih destinacija.

Harlequin Art Collective  u izvedbi Muzičke žrtve Johanna Sebastiana Bacha

Ne treba pritom zaboraviti da se Varaždinske Toplice nalaze i na europskom povijesno-religijskom putu sv. Martina, pa se i time nadopunjuje svjesnost kulturno-povijesnog i religijskog nasljeđa ovoga kraja koji baštini i vrijednosti duhovnih vjerovanja, od starih Rimljana koji su svoje duhovne kultove darivali u hramovima na samom lokalitetu lječilišta do europskog kršćanskog nasljeđa u koje su kontinuitetom svoje vjere i danas uronjeni žitelji topličkoga kraja. Ovu viziju spoja tradicije, kulture, prirode i umjetnosti već četvrtu godinu razvijaju idejne začetnice promocije vrijednosti vlastita kraja – umjetnička voditeljica Festivala sopranistica Jelena Štefanić i direktorica Turističke zajednice Grada Varaždinske Toplice Lana Husnjak.

Tako je i ove godine na arheološkom lokalitetu u Varaždinskim Toplicama od 6. do 8. rujna održan četvrti festival klasične glazbe Noctes Aquae Iasae čiji su posjetitelji mogli uživati u tri koncerta vrhunskih domaćih i stranih umjetnika i ansambala.

Prve večeri, 6. rujna, unatoč kišnome vremenu, predstavili su se vokalni umjetnici Tomislav Mužek, naš svjetski poznati tenor, i njegova supruga, sopranistica Suzana Češnjaj. Program koji su nazvali Ljubav & zvijezde osmislili su, kako i sam naslov implicira, u romantičnome ozračju u kojem su u prvome dijelu izvodili popularnije skladbe u stilu talijanskih kancona, dok su drugi dio programa usmjerili na izvedbu hrvatskih ljubavnih napjeva. U cilju promocije ovoga festivala, ovako osmišljen program privukao je brojnu publiku koja je, uz poseban magličasti efekt isparavanja ljekovite vode, uživala u umjetničkoj kvaliteti i prenesenim emocijama predanih izvođača.

U sagledavanju balansiranja festivalskog programa između izvedbi kapitalnih, ali možda malo manje popularnih djela glazbene umjetničke literature i one također vrijedne, ali znatno popularnije kao što su operne arije i dueti iz najpoznatijih opera, osobno me se najviše dojmio središnji dio festivala, koncert drugoga dana kada se upravo na tragu uvodnih misli, dogodio spoj umjetničke glazbe, kultnog djela instrumentalne barokne polifonije, suvremenosti u aranžmanu umjetnika mlađe generacije i sinergiji lječilišnog prostora koji objedinjava duhovna rimska vjerovanja i ljekovitu vodu. Naime, riječ je o koncertu neobična komornog sastava Harlequin Art Collective osnovanog u Zagrebu 2018, a koji čine flautist Dani Bošnjak, trombonist Alan Bošnjak, vibrafonist Šimun Matišić i harmonikaš Stjepan Vuger, uz sopranisticu Martu Schwaiger koja ovom prilikom nije prisustvovala izvedbi, jer su za cjelovitu izvedbu Muzičke žrtve Johanna Sebastiana Bacha u aranžmanu Šimuna Matišića, koja je bila na programu koncerta 7. rujna, bila potrebna samo četiri instrumenta: flauta, vibrafon, harmonika i trombon. Sigurno se pitate kako je mogla zvučati polifonija genijalnog Bacha u toliko različitim bojama instrumenata ovoga ansambla. Za mene je to bilo pravo otkriće i velika pohvala umjetnicima i samome aranžeru koji su se usudili ovo temeljno djelo barokne instrumentalne polifonije kojem sa strahopoštovanjem pristupaju mnogi umjetnici predstaviti na suvremen eksperimentalni način. Ono što sam osobno čula bile su jasne polifone dionice teme i njezinih kontrasubjekata koju je ovisno o stavku, iznosio pojedini instrument, kojem su se skladno, svaki sa svojim timbrom, savršeno horizontalno i vertikalno nadopunjavali ostali instrumenti ansambla. Tako su postignuta suzvučja, usudila bih se reći, ljekovitih frekvencija, koja su začaranu publiku, koja je ovakvo složeno djelo, možda i bez prethodnog profesionalnog znanja, slušala bez daha primajući vrhunski estetski i emocionalni doživljaj. To je dokaz kako se na pravi i osmišljen način i naoko složene umjetničke vrednote poput ovog iznimnog djela genijalnog Bacha, koja se vrlo često stavljaju na pijedestal umne i izvedbene nedostižnosti, mogu predočiti publici širokih spektara obrazovanja, ukusa i interesa.

Za takvu hrabrost pohvaljujem umjetničku koncepciju koja je i zadnju večer, na veliko zadovoljstvo još brojnije publike, na programsku završnicu ovogodišnjeg festivala dovela niz sjajnih domaćih i stranih opernih umjetnika. Tako su na gala koncertu Baritenorissimo 8. rujna nastupili redom u raznim kombinacijama dueta, terceta i komornog ansambla tenori Domagoj Dorotić, Roberto Cresca i Simon Lee, baritoni Jurica Kapun i Davor Nekjak, sopranistice Marija Lešaja, Darija Gazdek i Jelena Štefanić te mezzosopranistice Sofija Petrović i Sofija Cingula. Cijeli koncert umjetnički je pratio talijanski pijanist Corrado Valvo. Na programu su se našle najdomljivije arije iz čuvenih opera Puccinija, Bizeta, Rossinija, ali i dueti iz opereta Lehára i Offenbacha, kao i znameniti song Tonight Leonarda Bernsteina ili Granada Agustína Lare. Na ovakvim koncertima publika uvijek reagira srčano i podržava svoje miljenike, istovremeno prepoznajući one doživljaje koji se nekako posebno vrijednosno istaknu.

Valja reći da je svaka točka na programu ostvarila ono najvažnije, a to je emocionalni doživljaj, pri čemu bih izdvojila mezzosopranistice Jelenu Štefanić, Sofiju Cingula i sopranisticu Mariju Lešaja, kojima uz bok hrabro ide mlada Darija Gazdek. No onaj osobit „bravo“ koji su ovaj put doživjeli nakon umjetničkih izvedbi i pastoznih glasova te realiziranog scenskog izričaja unatoč koncertnoj izvedbi ide gostujućima Sofiji Petrović i Simonu Leeju te posebno muškim domaćim opernim umjetnicima Domagoju Dorotiću, Davoru Nekjaku i Jurici Kapunu. Oni su, iako samo uz pratnju klavira, postigli onaj trenutak sa žmarcima, kao da uživate u cjelini izvedbe opernoga djela, iako ste ustvari slušali samo jednu ariju ili duet.

U cjelini, vrlo uspješan festival koji svake godine napreduje u programskoj koncepciji i prezentaciji umjetničkih dosega te koji u narednim sezonama na pozornicu koja bi skoro mogla biti usporediva po inspiraciji i značenju s rimskim Karakalinim termama, planira postaviti cjelovita glazbeno-scenska uprizorenja. Ideja, volja i energija organizatora neupitno postoje te se nadamo da će isto pratiti i financijske potpore nadležnih gradskih, županijskih i nacionalnih razina. Nakon ovoga što je zainteresirana publika do sada mogla čuti, valjalo bi ih u tome i podržati!