Odlazak profinjenog improvizatora

Cijenjeni jazz glazbenik Davor Kajfeš preminuo je 1. rujna u devedesetoj godini života. Mirno je zaspao u bolnici okružen članovima obitelji i slušajući do zadnjeg trenutka jazz glazbu koja je obilježila njegov život i karijeru.

Snimio Davor Hrvoj

Svaki naš susret, iako su bili rijetki jer nije često dolazio u Hrvatsku, za mene je bio poseban, ne samo zbog priča o njegovoj karijeri. Naravno, i one su bile važne jer bio je jedan od najvažnijih glazbenika u povijesti hrvatskog jazza, ali meni je bilo važnije osjetiti pozitivne vibracije koje je uvijek širio. Dijelili smo strast prema glazbi Charlesa Mingusa i Theloniousa Monka, od njega sam saznavao tajne njihove genijalnosti, jer studiozno je proučavao njihovo stvaralaštvo, kao uostalom i sve što ga je obuzimalo. I kad se radilo o stručnim temama, on ih je izlagao na posve jednostavan i širem krugu ljubitelja glazbe razumljiv način. U njegovim se istupima, bez obzira radi li se o razgovorima ili glazbenim interpretacijama, uvijek osjećala ljubav, ljubav prema glazbi, ali i ljudima. Nikad o nikome nije govorio niti s trunkom negativnosti. Bio je omiljen; uvijek uljudan, profinjenih manira, uglađen gospodin, staložen i ozbiljan, nenametljiv, samozatajan, jednostavan, pristupačan, senzibilan, empatičan... Njegova prisutnost osjeća se danas, kad u nekoj drugoj dimenziji improvizira uz Boška Petrovića, Miljenka Prohasku, Johna Lewisa i druge velikane jazza. U to sam siguran, jer je, naime, i u ovozemaljskom okružju stvarao božansku glazbu. Osim toga, njegov duh i karakter utjelovljen je u njegovu sinu, trubaču Goranu, dobitniku Nordic Music Prize koju je osvojio 2011. kad je među nominiranima bila i čuvena pjevačica Bjork.

Upravo mi je
Davor Kajfeš
objasnio koliko
je jazz glazba
slična životu

Upravo mi je Davor Kajfeš objasnio koliko je jazz glazba slična životu, koliko u njoj postoji nevjerojatna potreba, neophodnost da se surađuje i komunicira s ljudima. Sam je to najradije ostvarivao kroz improvizacije, ne samo kao pijanist, nego i harmonikaš. Govorio je da je rođeni improvizator. To umijeće usavršio je u prvoj polovici 1960-ih, kao član Zagrebačkog jazz kvarteta, najvažnijeg sastava u povijesti hrvatskog jazza u kojem je djelovao kao pijanist, skladatelj i umjetnički voditelj, a produbio kroz suradnje s plesačima i koreografima suvremenog plesa. Naime, nakon razlaza ZJK-a, od 1967. je živio u Švedskoj, gdje je do 1999. bio profesor na štokholmskoj Visokoj školi za ples i koreografiju te je skladao glazbu za mnoge produkcije suvremenog plesa.

Njegova improvizatorska inventivnost do punog je izražaja došla prigodom snimanja albuma Dialogues with Scriabin i Mystic Chords na koje je uvrstio improvizacije na djela Aleksandra Skrjabina. Naime, Kajfeš je bio klasično obrazovan glazbenik s apsolutnim sluhom, što je utjecalo na njegov pristup jazzu. U svojim jazz djelima nerijetko je iskazivao sklonost prema autorima klasične glazbe. Upravo je zato bio uvjerljiv u tzv. third stream pristupu koji se zasniva na spoju jazza i suvremene ozbiljne glazbe. Primjerice, skladbu Arnold’s Orbit napisao je nadahnut glazbom Arnolda Schönberga.

S druge strane duboko je osjećao i blues. To se, između ostalog, očituje u njegovoj skladbi Davor’s Blues. U tom idiomu vrhunac je doživio 1964. kad je više od mjesec dana bio na turneji s pjevačicom Helen Humes, kao član trija s legendarnim kontrabasistom i autorom kultnih jazz standarda Williejem Dixonom. Tom prigodom svirao je i s T-Boneom Walkerom i ostalim velikanima bluesa. Jednako važne bile su i suradnje s uglednim jazzistima kao što su John Lewis, Art Farmer, Buck Clayton, Albert Mangelsdorff i Red Mitchell.

Kajfeš je bio aktivan i kao skladatelj, ne samo za jazz skupine, već i za filmove te plesne i kazališne predstave. Uz spomenuta, najznačajnija djela su mu: Davor’s Blues, Digression, Mrtve magle, Eftertanke, Arabesque, Ornaments i Boogie Balkanique te Collision za koju je u Monaku dobio nagradu u kategoriji najbolje jazz teme. Jedno od njih je Hommage to John, koje je napisao kao zahvalu svom mentorom Johnu Lewisu, slavnom jazz pijanistu i skladatelju te voditelju kultnog Modern Jazz Quarteta. S njim je ostvario i obiteljsku povezanost kada su on i Lewis oženili sestre Mirjanu i Jelenu, kćeri Lava Vrbanića, profesora pjevanja i velikoga glazbenog znalca, kao što je to bio i sam Davor Kajfeš.