Hergešić autorskome timu predstave Šapat duše HNK u Varaždinu

Nagradu Ivo Hergešić, nazvanu po osnivaču komparativne književnosti u Hrvatskoj, ali i kazališnom ravnatelju i dugogodišnjem kritičaru te vrijednom teatrologu, utemeljila je strukovna udruga upravo kazališnih kritičara i teatrologa. Radi se o relativno mladoj nagradi, koja je prvi put dodijeljena 2021, a funkcionira po principu otvorene konkurencije, bez nominacija. Dakle, u obzir za nagradu dolaze sve predstave, ali i drugi oblici kazališnih ostvarenja u jednoj sezoni. S obzirom na tradicionalnu organizaciju sezone, Hergešić se redovito dodjeljuje u rujnu, na njezinu kraju. Povjerenstvo, koje čine tri člana ili članice Hrvatskog društva kazališnih kritičara i teatrologa, tako ima poprilično težak zadatak. Odabrati najbolje, ono jedno ostvarenje koje se toliko ističe od svih ostalih u okviru sezone, da je zavrijedilo jedinu nagradu koju kritičarska i teatrološka struka dodjeljuje u sezoni, izvan okvira festivala. Povjerenstvo ima dvosezonski mandat, a u sezoni 2023/2024. činili su ga, kao i prethodne sezone, Mila Bulimbašić Botteri, Igor Tretinjak i Leon Žganec-Brajša (predsjednik povjerenstva).

Prizor iz nagrađene predstave Šapat duše / Izvor HNK Varaždin

Zadatak, dakle, nije jednostavan ni lagan, jer je konkurencija velika. Točan podatak o broju izvedbenih formi, doprinosa i ostvarenja u Hrvatskoj tijekom jedne sezone teško je, ako ne i nemoguće znati, ako se uzme u obzir da za Hergešića konkuriraju različite forme, iako su nagradu do sada uglavnom dobivale, najšire shvaćeno, dramske predstave. Dodatno, nagrada bez nominacija, za koju konkuriraju svi kazališni događaji, pred povjerenstvo stavlja i zadatak marljivog gledanja različitih predstava tijekom cijele sezone, a čak ni tada nije sigurno da troje članova neće nešto propustiti vidjeti, a što bi zavređivalo nagradu. Unatoč tim začkoljicama i izazovima, izuzetno je važno da Hergešić postoji i dodjeljuje se. Idejna začetnica nagrade Mira Muhoberac preminula je, nažalost, tek nekoliko dana nakon prve dodjele, no njezina je ideja nastavljena i nagrada je, može se ustvrditi, zaživjela pod okriljem Hrvatskog društva kazališnih kritičara i teatrologa koje vodi Ivana Slunjski.

Hergešić za sezonu 2023/2024. dodijeljen je 11. rujna u zagrebačkom Botaničaru, a dobitnici nagrade članovi su autorskoga tima predstave Šapat duše, autorskog projekta Tamare Kučinović, trenutno zasigurno najzanimljivije hrvatske redateljice posvećene lutkarstvu. Predstava u produkciji Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu, čija je matična pozornica podrumska scena tog kazališta nazvana po legendarnom glumcu Zvonimiru Rogozu, bavi se, kako je istaknuto u obrazloženju povjerenstva, „likovima okupljenim u jednom izbjegličkom kampu negdje na, kako se to iz europocentrične vizure zove, Bliskom istoku“. U njemu, nastavlja se u obrazloženju, dječak Idris će „voljom bagera“ (sintagma iz predstave, „duhovita i točna istovremeno“) „pomoći likovima da ponovno otkriju vlastitu ljudskost i dostojanstvo“. Kako bi to ostvarili, članovi autorskog tima „na sceni se susreću, prepleću, razdvajaju i udaljavaju u oblikovanju likova i njihovih priča, poništavajući plošnost klasičnog lutkarskog odnosa između animatora koji udahnjuje život lutki i scenski oživljene lutke“. Uz redateljicu Tamaru Kučinović, to su i glumci Filip i Nikša Eldan, Sunčana Zelenika Konjević, Marinko Leš i Sara Ipša, oblikovateljica lutaka Alena Pavlović, scenograf i kostimograf Davor Molnar. Iz svega toga, povjerenstvo je jednoglasno zaključilo kako „Šapat duše nije jedina predstava koja se na sadržajnom planu bavi izbjeglicama u kojima većina nas vidi tek prolazne sjene. No jedna je od rijetkih u kojima taj sadržajni sloj nosi slojevit i promišljen izvedbeni sloj, dubinski ukazujući na usamljenost tih ljudi te unutarnji raspad cjelovitih i realiziranih osoba na tek fragmente njihovih osobnosti“.

Nagrada Šapatu duše važna je iz niza razloga – osim tematski, jer predstava jednoj od onih neuralgičnih tema suvremene Europe o kojoj se prečesto govori s velikim dozama hipokrizije pristupa iznimno uvjerljivom izgradnjom karaktera i emocije, izbjegavajući svaku plakatnost – Šapat duše precizan je, filigranski izvedbeni rad koji pokazuje kako navodne „granice“ lutkarstva, o kojima se prečesto i dalje misli, nisu ni stvarne ni postojeće. Lutkarstvo, naprotiv, proširuje i oplemenjuje predstavu, a promišljen odnos glumca i lutke može odvesti kazalište do neslućenih emotivnih rezultata, kako to svjedoči (i) ovaj rad.