Zagrebe, oprosti!

Dok su padale granate po Dubrovniku, 1991, dva su crnogorska pjesnika – jedan koji je u Hrvatskoj pronašao spas, drugi koji je u Titogradu strepio za Gospara – napisala i objavila pjesme Noć sa Dubrovnikom i Dubrovniče, oprosti!

Vitomir Vito Nikolić te je godine ostao bez posla i gole egzistencije, a Brković je bio prinuđen da glavu sačuva u Hrvatskoj. Oni su simboli antiratnoga pokreta 1990-ih godina i otpora ratnoj histeriji i vojno-obavještajnoj strukturi Slobodana Miloševića, koja je kao anakonda bezuspješno davila Crnu Goru praktički sve do referenduma o crnogorskoj nezavisnosti u svibnju 2006.

Vojinović: Cilj je isprovocirati hrvatsku blokadu crnogorskog ulaska u EU

Od Đukanovićeve isprike Republici Hrvatskoj do pojave novih političkih vjetrova u Crnoj Gori odnosi dviju zemalja išli su uzlaznom linijom – osobito je bila plodna suradnja na poljima kulture i znanosti. Poneseni vlastitim iskustvima u borbi za očuvanje vlastita identiteta, hrvatski znanstvenici i kulturni djelatnici sve vrijeme pružali su nesebičnu podršku montenegristima. Zašto to kriti, zahvaljujući i hrvatskim znanstvenicima, crnogorski jezik danas je jezik s međunarodnim kodom, a pod krovovima hrvatskih znanstvenih institucija stasala je cijela jedna generacija montenegrista, kojoj je u vlastitoj zemlji bio onemogućen profesionalni napredak. Danas je to čvrsta spona dviju kultura koju ne mogu pokidati ni tenkovske gusjenice, a kamoli politički konstruirane rezolucije.

No, nakon smjene vlasti 30. kolovoza 2020. postalo je jasno, a na to smo upozoravali, da će nove političke „elite“ u Crnoj Gori pokušati pokvariti novouspostavljene odnose s bratskim hrvatskim narodom, što im, nažalost, polazi za rukom.

Zato je trenutak da poručimo novim generacijama hrvatskih političara kako bi se pri donošenju odluke o eventualnom sprečavanju Crne Gore na putu ka Europskoj Uniji, trebali konzultirati s umirovljenim kolegama koji bi im, sasvim sigurno, mogli objasniti zašto se ne bi smjelo nasjesti na provokacije Vučićevih marioneta, koje su trenutno instalirane na nekima od najznačajnijih državnih funkcija u Crnoj Gori. Naime, nama u Crnoj Gori jasno je da je Rezolucija o Jasenovcu politička trgovina koja ima dva cilja. Prvi cilj je izazvati gnjev Crnoj Gori najbližih europskih susjeda, kojima još nisu zaliječene rane od Domovinskoga rata. A drugi cilj je isprovocirati Republiku Hrvatsku u tolikoj mjeri da zaustavi Crnu Goru na povijesnom putu prema članstvu u EU.

I što ako Hrvatska ne blokira Crnu Goru?

Vrlo jednostavno – za tri-četiri godine nestat će granice s Debeloga Brijega, a bit će postavljena na sjevernoj granici Crne Gore, na Brodarevu i Jabuci. Tada će oni koji su naručili raspravu o Rezoluciji o Jasenovcu morati našem zajedničkom, europskom prostoru pristupati kroz rampe namijenjene za putnike koji nisu državljani EU. To će biti pobjeda diplomacije cijeloga Zapada, kojem većina crnogorskih građana teži.

Možemo li zajedno biti mudriji od Vučićevih mentora iz Moskve? Možemo li zajedničkim snagama izbjeći još jedan „ukrajinski scenarij“ na Balkanu?

Neovisno o daljnjim reakcijama hrvatske politike, dužni smo pokazati kako se danas svaki montenegrist, i svaki dobronamjerni Crnogorac i Crnogorka, osjećaju jednako posramljeno kao oni naši najstariji koji su nemoćno gledali granatiranje Dubrovnika, pljačku Konavala i torpediranje Splita. Zato danas, jednoj naciji koja dostojanstveno njeguje kulturu sjećanja na tamne epizode naše zajedničke prošlosti, upućujemo riječi isprike:  

Zagrebe, oprosti!

Izvor: www.fokalizator.me, 28. lipnja 2024.