Za tvojim pjesmama

 

ODUVIJEK I ZANAVIJEK

u ranoj mladosti privukla me

tvoja pjesnička zbirka pas psa psu

u zrelim godinama upoznali smo se osobno

u beogradskim redakcijama i kavanama

posjećivao sam te u baškoj vodi i dobio od tebe

pjesničku zbirku osmoliš s linorezima senadina tursića

a nakon nje hesperidske jabuke i europa na tenku

golubice nad jamama te put u imotu

u zagrebu mi u ruke dopala tvoja zmija mladoženja

a u dubravi puščanskoj sred hrvatskog zagorja

dobio sam na poklon tvog pelazga na mazgi

i dnevničke zapise za svojim pjesmama

na tragu tvojih pjesama i dnevničkih zapisa

ubrao sam nekoliko jesenskih cvijetaka

koji mirišu oduvijek i zanavijek

ŽIVOT JE PJESMA
MA KAKAV BIO

ti pabirčiš po godinama

skupljaš odbljeske i odjeke

miholjsku paučinu perje i kosti

tebe je rodila zemlja

k tebi su dolazili i odlazili

s tobom u tebi ostajali iliri kelti turci hrvati

oko tebe zavijali vuci psikali poskoci kvocale jarebice

kriještali jastrebovi rojile se pčele propinjale koze

navršio si devedesetu i nisi u dubokoj starosti

pjesmom se obraćaš bogu groma dažda i sunca

tvojom rukom pišu svi tvoji živi i mrtvi

cio život vadio si kamenje iz sebe

zidao svoju suhozidinu svoj suhozid

kroza nj grijalo sunce svijetlio mjesec

gmizale zmije i letjele ptice

bio tvoj pogled u svijet

GROMOVI

gromovi koji večeraju

za mojim davnim stolom

na beogradskoj zvezdari

gromovi iznad ade ciganlije

gromovi bez kiše i bez oblaka

gromovi iz čađavih pušaka

gromovi koji ubijaju pastuhe

gromovi koji ubijaju zvijeri

gromovi koji ubijaju ljude

gromovi koji ne misle

gromovi koji ne dangube

gromovi koji ne pišu pjesme

JARČEVA MJEŠINA

zaklati jarca u plamenu dana

oboriti ga pred kućnim pragom

lijevim koljenom pritisnuti prsa

na suncu užariti dugi nož

sunčevu vatru prenijeti u krv

suncem ogorjeti mješinu za vino

zatim iščupati nož iz jarčjeg srca

obrisati ga o kostrijet njegova stegna

i metnuti pod gredu potleušice

nakon toga zguliti kožu s jarca

te još u toplu kožu naliti mošt

da u jarčevoj mješini dozre

u pijanu zemaljsku krv

CRKVA SVETOG IVANA

tvoje groblje je kod crkve svetog nikole

a moje kod crkve svetog ivana krstitelja

uređeno nekoliko mjeseci prije mog rođenja

te mogu kazati da sam star kao groblje

između brižno uređenih grobova

i sve raskošnijih mramornih spomenika

u hladovini i milovanju čempresa

širi se moja loza i rodbina

ilovača životarenja

životarilo se u oskudici i neimaštini

od danas do sutra s malo nečiste savjesti

ili putra na glavi ali nikad očajnički

GUDELJEV TENK

lirski tenk

svileni tenk

vuneni tenk

tenk od magle i mjesečine

tenk s oklopom od đurđevka i snijega

tenk oklopljen toplim rukama

tenk oklopljen mozartovom muzikom

tenk imenom ljetni dašak

tenk s ljudskim licem

tenk dobre namjere

tenk blage smrti

anđeoski tenk

U SUSRET MI DOŠAO PJESNIK

na beogradskim terazijama

u susret mi došao pjesnik gudelj

obradovao me priznanjem

da je s velikim užitkom čitao moj rukopis

rekao mi da je zbirka izvrsna i mogu je

slobodno ponuditi izdavačkoj kući

zajedno smo produžili u klub inženjera i tehničara

gdje je naručio kavu i pozdravljao se sa znancima

prema svima jednako nasmiješen

u razgovoru sa mnom zanosno otvoren

više se napokon nisam osjećao početnikom

ne znam što je u ta dva sata bilo značajnije

njegovo zanosno pripovijedanje

ili moje gordo slušanje

KOST PO KOST

ti iz jadranskog krša

ja iz zagorske ilovače

čupamo kost po kost

s mukom sastavljamo

tijelo i tekst

pčele iz pradjedovskih

ulijeću u naša usta

iz krša naših tijela i tekstova

sikću klikću govore i zavijaju

ptičji zmijski i ljudski jezici

NAŠA ZEMLJA

tuklo je tvoje srce za hrvatsku

tuklo moje srce o tvoje srce

o zemlju ilirsku i zmijsku

riječi iz kojih je poteklo cvijeće zla

riječi iz dubrovačkih zidina

iz carigradskih arhiva

iz mletačkih tamnica

iz bečkog dvora

ratnici za nečasnu baštinu

za papinsko predziđe kršćanstva

za konjima zgaženu monarhiju

za ognjište na kojem plamsa

zemlja zmijska hrvatska

U ZAOSTROGU

svojom pjesmom zaostroškoj gospi

podsjećaš me na ljetovanje u zaostrogu

kad sam rano ujutro prigibao koljeno

ispred nadgrobne ploče fra andriji

nakon jutarnjeg obreda u crkvi uznesenja

i obilna doručka u samostanskom klaustoru

gvardijan fra ante otključava prostorije muzeja

s ostavštinom slika hrvatskih likovnih majstora

te zlatorezima srednjovjekovnih velemajstora

razgledavamo samostansku knjižnicu i arhiv

divimo se brižno sačuvanim inkunabulama

ovjenčan časnom hrvatskom starinom bio sam

za večerom pod svjetiljkama usplamtjelih baklji

ispunjen tjelesnom vedrinom i duhovnom puninom

kršnog hrvatskog čovjeka kakav je petar gudelj

* * *

Povezivanje nespojivog

Piše Darija Žilić

Božidar Brezinščak Bagola ugledni je pjesnik i prevoditelj, autor brojnih knjiga, a u Vijencu je prije nekoliko godina predstavljen odličnom poezijom. U lirskom ciklusu Svetkovina u predvečerje Bagola donosi niz meditativnih pjesama u kojima se prisjeća umrloga prijatelja pjesnika, spominje pjesnika čija djela prevodi, pjesnika kojeg čita, znanstvenika koji ga je nadahnuo svojom imaginativnošću. Te narativne pjesme ujedno su povezivanje memorabilija i autorefleksija vlastitoga prevoditeljskog rada. 

Svetkovina u predvečerje naslov je i knjige izabranih pjesama koju je priredio Božidar Petrač, a 2023. objavila Matica hrvatska u Zagrebu. Izbor počinje zbirkom Bjegunac svete uspomene iz 1971, u kojoj je pjesnik izrazio egzistencijalistički nemir čovjeka ubačenog u neprijateljski svijet. Inače, Bagola je pjesnik koji piše na hrvatskom standardnom književnom jeziku, zatim na zavičajnom kajkavskom, humskom, gornjosutlanskom idiomu (npr. zbirka Humske popiefke), a budući da je studirao teologiju u Ljubljani, piše i prevodi sa slovenskog jezika. Zbirka pjesama Samoobsodba napisana je upravo na slovenskom, a također je okrenuta unutarnjim previranjima: pisana je slobodnim stihom, s opkoračenjima, izrazito metaforično. Autor pogovora knjige izabranih pjesama Božidar Petrač ističe povezanost Bagole s još jednim važnim slovenskim pjesnikom kršćanske provenijencije, Edvardom Kocbekom. Upravo je Kocbek bio čitatelj njegovih pjesama iz mladosti, te je ocijenio da su „zrele za tiskanje“.

Raskol u samom biću, između svećeničkog poziva i pjesničkog previranja, potiče pjesnika da u svojoj poeziji propituje unutarnje dvojbe, sumnje, da se odmiče od šablona i dogmi i da istražuje bitak, svijet, odnos čovjeka i Boga. To čini i u prozi, u autobiografskom romanu Traganje za samim sobom iz 1980, i autobiografskoj prozi Zapisi jednog bogoslova iz 1994. U kasnijim zbirkama teme su vezane i za eros, potom za zavičaj, obitelj, svagdan i prijatelje, a u zrelosti života u materinskom zavičajnom govoru Bagola ludički inventivno propituje iskušane motive, ističe Petrač. Kroz svoju poeziju pjesnik uvijek dolazi do bitnih metafizičkih tema, od početnih lutanja, profiliranja do poezije koja je, kako bilježi Davor Šalat, izraz njegove ljudske autentičnosti i svjedokom mukotrpnog puta do poetske zrelosti.

Novi ciklus pjesama Božidara Brezinščaka Bagole posvećen je velikom pjesniku Petru Gudelju, povodom njegova devedesetog rođendana. Kroz narativne pjesme Bagola na neki način upoznaje čitatelje s Gudeljevim pjesništvom i dnevničkim zapisima, prenoseći i emocije i ushit zbog istih, ocrtavajući pritom i književni život u kojem su zajedno participirali od mladosti, te opisuje areal Gudeljevih pjesama, krševitost surovog kraja i život u njemu, povijest, floru i faunu. No u tom obraćanju pjesniku Gudelju, Bagola supostavlja motive koji ih povezuju, premda dolaze iz različitih krajeva.

U ciklusu nalazimo i primordijalnost, reminiscencije na mladost i odrastanje, poetski opis žrtvenog rituala (Jarčeva mješina), snažne pjesme s anaforom (Gromovi), sa zanimljivim povezivanjem nespojivog u obliku metafore lirskog tenka (Gudeljev tenk), pjesmu o groblju i precima (Crkva Svetog Ivana), o tragičnoj povjesnici, domovini i zemlji (Naša zemlja), a nalazimo i društveno-kritičke tonove.

Bagola u toj ekstatičnoj lirici nije nimalo šablonski, već je iskreno zadivljen poezijom kolege, i sve to želi prenijeti čitateljima kao mogući nagovor na čitanje. Pjesme su ujedno i refleksije o životu, književnoj sceni, međusobnoj recepciji, prije svega o prirodi, povijesti, temi smrti i života, i samoj biti pjesničkog stvaranja u kojem se, kako ističe Bagola u jednom stihu, miješaju ptičji, zmijski i ljudski jezici (Kost po kost). Riječ je o odličnom ciklusu, intertekstualnom i lirskom istovremeno.