Uvid u biračko ponašanje

U svakom izbornom procesu svjedoci smo raznolikih analiza koje pokušavaju objasniti biračke izbore ili predvidjeti izborno ponašanje. Hrvatski politolozi u nekoliko su navrata pisali o pojedinačnim izbornim ciklusima, ali po prvi put je skupina autora napravila sveobuhvatnu studiju hrvatskih birača od 1990. do 2020. Poglavlja uključuju političku participaciju, biračko ponašanje, političko znanje, autoritarnost, socijalnu distancu, ideološku samoidentifikaciju, povjerenje, teorije zavjera, ekonomske stavove, stranačku identifikaciju te, naposljetku, samo biračko ponašanje.

Poglavlje o izbornoj participaciji Daniele Širinić i Danijele Dolenec  otkriva značajne nejednakosti, posebno među mladima i osobama s nižim obrazovanjem, naglašavajući važnost dobi i obrazovanja u izbornoj participaciji. Mobilizacijski faktori, poput medijskog informiranja, pokazuju promjenjiv utjecaj, dok religioznost može povećati izlaznost u određenim godinama. Berto Šalaj i Kosta Bovan ukazuju na značajan pad razine političkog znanja građana, s prosječnim točnim odgovorima koji su prepolovljeni s blizu 60 posto u 2012. na nešto iznad 25 posto u 2020. godini. Bovan analizira razine i prediktore socijalnog i institucionalnog povjerenja u Hrvatskoj u razdoblju od 1999. do 2003. godine i uočava da građani imaju malo povjerenja u nepoznate ljude, a povjerenje u predstavničke institucije iznimno je nisko, s konstantnim padom tijekom navedenog perioda.

Poglavlje Gorana Čulara i Berte Šalaja otkriva da otprilike 30 do 40 posto građana preferira jakog političkog vođu umjesto demokratskih postupaka kolektivnog odlučivanja te da demokratski mehanizmi nisu znatno utjecali na prihvaćanje demokracije među građanima. U tekstu Autoritarnost, Višeslav Raos i Nenad Zakošek pokazuju da je autoritarnost u Hrvatskoj povezana s negativnim stavovima o pobačaju, religioznošću te desnijom ideološkom orijentacijom. Vedrana Baričević i Vatroslav Jelovica analiziraju kako se socijalna distanca prema nacionalnim i etničkim manjinama kretala kroz vrijeme, s posebnim fokusom na albansku, bošnjačku, romsku, slovensku i srpsku manjinu te pokazuju općenito smanjenje socijalne distance prema tradicionalnim manjinama.

Nebojša Blanuša u poglavlju Teorije zavjera pokazuje da više od polovice građana vjeruje da su srpski intelektualci i političari u suradnji s JNA započeli ratove 1990-ih, kako je privatizacija rezultat sprege mafije i državnih struktura te da su Tuđman i Milošević na tajnom sastanku u Karađorđevu dogovorili podjelu Bosne i Hercegovine.

Tekst Odnos prema povijesnim ličnostima Bartula Vuksana-Ćuse i Steve Đuraškovića istražuje vrednovanje Radića, Starčevića, Tuđmana, Tita i Pavelića. Unatoč očuvanju najpozitivnijeg statusa, vrednovanje Radića i Starčevića pokazuje opadanje tijekom vremena, dok Tuđman zadržava konstantnu prosječnu ocjenu. Pavelić je najnegativnije vrednovana ličnost, s blagim porastom ocjene 2015. godine, a zatim ponovnim padom.

Marko Grdešić pokazuje da među građanima postoji dominantna intervencionistička orijentacija podrške državnim intervencijama i socijalnoj zaštiti. Unatoč očekivanjima o porastu autoritarizma s dobi, poglavlje ne potvrđuje značajan utjecaj dobi na autoritarne stavove. Uočene su nekoherentnosti u stavovima, poput podrške socijalnim pravima uz nespremnost za povećanje poreza.

U poglavlju Ideološka samoidentifikacija Raos pokazuje da je ideološka samoidentifikacija na ljestvici lijevo – desno relativno stabilna kroz vrijeme, ali i bez značajnih razlika među dobnim skupinama i naraštajima socijaliziranim u različitim političkim kontekstima, dok su rezultati analize identifikacije sa svjetonazorima, demokršćanstvom, socijaldemokracijom ili liberalizmom, pokazali da postoji značajan utjecaj starenja i međugeneracijskih razlika.

Čular, Bovan i Širinić u poglavlju Stranačka identifikacija pokazuju kako u Hrvatskoj nakon 1995. godine stranačka identifikacija s 56 posto pada i stabilizira se na 30-ak posto. Birači se u razdoblju od 1995. do 2018. godine u najvećoj mjeri identificiraju s HDZ-om, uz ipak nekoliko zanimljivih varijacija koje autori povezuju uz promjene u stranačkom i političkom životu. Zaključno, urednici zbornika Širinić, Raos i Bovan ukazuju na zadovoljavajuću razinu objašnjenja odabranih modela, s naglaskom na sociopsihološkom i sociološkom pristupu.