Režanje u pubertetu

U Maleziji, državi oko šest puta većoj od Hrvatske i s oko devet puta više stanovnika, zemlji slabo nam poznate kinematografije, godišnje se snimi šezdesetak cjelovečernjih igranih filmova. Drama o odrastanju s jakim primjesama fantastike i strave, cjelovečernji prvijenac redateljice i scenaristice Amande Nell Eu (1985) Tigrove pruge (Tiger Stripes, 95 min, 2023), ukupno je četvrti malezijski film uvršten u natjecateljski program Filmskog festivala u Cannesu, na kojem je 2023. nagrađen Velikom nagradom u programu Tjedan kritike (Semaine de la critique). Amanda Nell Eu rođena je u Kuala Lumpuru, a kao jedanaestogodišnjakinja preselila se u Ujedinjeno Kraljevstvo, gdje se i školovala te završila Londonsku filmsku školu. Vrativši se u domovinu, neko se vrijeme nije bavila filmom, da bi potom, nakon nekoliko zapaženih kratkih filmova, u cjelovečernjem debitirala ovim vrlo zanimljivim i osebujnim ostvarenjem o burnom ulasku provincijske djevojčice u pubertet.

Dobitnik Velike nagrade u programu Tjedan kritike u Cannesu

Tigrove pruge predstavljaju nam tri dražesne, simpatične učenice koje pohađaju žensku osnovnu školu u pitomu, neimenovanu malezijskom mjestašcu okruženom džunglom i izdašnom prirodom, oplahnutom obiljem krasnih, gustih boja i obasjanom žitkim sunčevim svjetlom. Bilje i raslinje nalazi se posvuda, gdje god se zatekao, naći ćeš se okružen cvijećem i cvjetnim uzorcima. Živi se skromno, ali, čini se, dovoljno dobro. Sve jest pomalo neuredno, nedotjerano i zastarjelo, ali ubavo i usklađeno s pomalo divljim okolišem iz kojega će se ovda-onda čuti rika kakve zvijeri, a jedan će tigar, valjda izgubljen, prošetati cestom među vozilima, što će, dakako, biti zabilježeno pametnim telefonima i podijeljeno putem društvenih mreža.    

U školskom društvu glavnih junakinja Zaffan (Zafreen Zairizal) je najživlja, najdrskija u smislu prkosne dječje zaigranosti, prirodni je kolovođa nestašluka. Farah (Deena Ezral) joj pomalo nastoji parirati, dok je im je Mariam (Piqa) mirna i draga pratilja. Kada, međutim, Zaffan prva među vršnjakinjama dobije mjesečnicu, o tomu dotad ne znajući gotovo ništa, kao ni ostale mališanke, doći će do neočekivanih promjena u odnosima. Kako s najbližima, tako i s okolinom. Iako okružena ženama, odraslima kojima proces nije nepoznat, i djevojčicama koje će uskoro i same doživjeti isto, nastupaju poniženja i pljušte uvrede, kao da je Zaffan nešto skrivila. „Sad si nečista“, grubo će joj reći majka koja svoju brižnost iskazuje zapovijedima i fizičkim utjerivanjem ispravnog ponašanja. 

Psihičke i tjelesne nevolje puberteta, kao i otpor prema zajednici koja djevojčicu neopravdano kinji bit će hiperbolizirani novinama na njezinu tijelu i u njezinu ponašanju. Kako naslov daje naslutiti, Zaffan će povremeno poprimiti neka obilježja tigra, odnosno tigrice – kretat će se četveronoške iskeženih zubi, izrast će joj oštre kandže i tanak dugačak rep, u jednom prizoru i tigrova njuška s brkovima, osjetit će poriv da se osladi kakvom divljom životinjicom. No nakon takve kraće epizode, opet će, do sljedeće, biti tek školarka Zaffan, katkad bijesna na sve oko sebe, katkad tek veselo dijete. 

Uvelike se oslanjajući na malezijske narodne priče, legende i praznovjerja, Amanda Nell Eu doseći će do jezovitosti, no iako zastrašuju i o rečenim traumatskim mijenama govore ozbiljno, sa znalačkim razumijevanjem, Tigrove pruge prožete su tihim humorom, uglavnom jetkim, ali uz koji cjelina ne ostavlja dojam filma strave. Protutežu neugodi daju i tri izvrsne male glumice izražajnih lica, curice koje zrače neponovljivim žarom vedre mladalačke radoznalosti i otvorenosti, čak i kada scenarij zahtijeva da budu zločeste, opasne i pakosne.