Poželjna udavača

U Osijeku je 14. lipnja premijerno izvedena Prodana nevjesta, opera Bedřicha Smetane pisana na libreto Karela Sabine. Ovaj se češki nacionalni i glazbeni ponos praizveden 1866. na opernim pozornicama diljem svijeta često i rado uprizoruje. Slična je situacija i u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku; ovosezonska je premijera petnaesta po redu.

Postavljanje opere povjereno domaćim snagama obrazovanima na AUK u Osijeku / Snimio Kristijan Cimer

Osijek, Prodana nevjesta i HNK imaju dugu zajedničku povijest: na otvorenju nove (a to je i današnja) kazališne zgrade, 7. prosinca 1907. izveden je prvi čin, a sutradan i cijela opera. Zadnja, i to izvrsna, premijera dirigenta akademika Zorana Juranića bila je 1997. godine, a dugi „život“ Prodane nevjeste u Osijeku vezan je uz slavno dirigentsko ime Osijeka: Lava Mirskoga. Maestro Mirski, dirigent, intendant, pedagog i ravnatelj glazbene škole, premijerno je postavljao operu čak šest puta u vremenskom razdoblju od 1926. do 1964. godine. Slučajnost, a ja bih rekla da nije, gotovo stotinu godina nakon prve premijere maestra Mirskog ovom je dirigirao također Osječanin, maestro Krešimir Batinić. Bila mu je ovo prva operna premijera u karijeri bogatoj glazbeno-scenskim i glazbenim dirigentskim uspješnicama.

Upravo bih dirigenta i njegov rad i rezultat prvo i posebno istaknula. Ova je premijera počivala na odlično uvježbanom orkestru i općenito na izvrsno pripremljenoj ukupnoj izvedbi opere, za što je uvijek odgovoran i zaslužan dirigent. Kroz dirigentski štapić maestra Batinića dobili smo orkestar punog, jasnog i točnog zvuka, koji je spremno odgovorio na zahtjeve opsežne i komplicirane uvertire i cijele partiture i takvu je kvalitetu orkestar zadržao do samoga kraja. Posebno su se isticale solističke dionice predvođene puhačima, oboom i klarinetom, ali su i ostali instrumenti orkestra bili na istoj razini. Tempa, dinamičke kontraste kao i suodnose orkestra, solista i zbora uobličio je maestro u zaokruženu glazbenu cjelinu. Takav je orkestar ulijevao sigurnost i pjevačima koji su već od prvog zborskog broja, ujedno i najpoznatijeg dijela cijele opere, pa do solističkih uloga redom iznosili vrlo suvereno. Zborski je dio izvedbe izuzetno uspješno priredio Maro Rica, zborovođa. Olakotna mu je okolnost pri radu bio pomlađeni ansambl s kojim su zborski dijelovi zvučali svježe, poletno i uravnoteženo u muškim i ženskim glasovima. Solistički dio premijerne izvedbe iznijeli su Katarina Toplek Horvat (Marica), Igor Krišto (Janko), Berislav Puškarić (Kecal), Matic Zakonjšek (Vašek), Ilijana Korać Teklić (Esmeralda), Robert Adamček (Krušina), Blaž Galojlić (Miha), Sanja Toth (Ludmila), Gordana Kalmar (Kata), Predrag Stojić (ravnatelj cirkusa).

Protagonisti Marica i Janko već su početnim zapjevom zaintrigirali, a u prvom duetu čulo se i koliko su kompatibilni u bojama glasova. Janko se iz prve arije, u kojoj je iskazujući nesretnu sudbinu predstavio poprilično snažan i uvjerljiv tenor, već u sljedećoj uspješno transformirao u nježni, gotovo sotto voce pjev. S druge strane sopran Maričina lika zvučao je kako libreto i zahtijeva: djevojački mladenačko i čisto uz primjerena fraziranja. Lijepo uvježban glas, uz osmišljene interpretacije, dobitna je kombinacija. Ostatak solističkih uloga bio je također na visokoj pjevačkoj razini, a treba istaknuti Matica Zakonjšeka u ulozi Vašeka, koji je, osim što je izvrsno otpjevao svoju ulogu, i vrlo dobro odglumio.

Režijski (Petra Bernarda Blašković), scenografski (Marta Crnobrnja) i kostimografski (studentice Iva Romić i Iva Špiljak uz mentorstvo Zdenke Lacine Pitlik) gledali smo predstavu napravljenu na tradicionalnom obrascu, što je pun pogodak jer ova opera traži takav pristup. Zanimljiva su (iako smo ih već vidjeli u drugim predstavama ove sezone) bila vizualna rješenja na početku prvog i trećeg čina kada su prije otvaranja scene na platnu za digitalne projekcije prikazane ruke koje slikaju pijeskom što je dalo arhaičan štih veseloj sceni. Važan element ove predstave su i plesni dijelovi (koreograf Dejan Jakovljević) koje su izvodili članovi plesnog ansambla HNK i koji su dodatno pojačali dinamičnost radnje ove komične opere, posebice u scenama iz cirkusa.

Lijepo je vidjeti kako je postavljanje opere povjereno domaćim snagama obrazovanima na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku (redateljica, pjevači u premijernoj i repriznim podjelama i u ansamblu zbora, kostimografija), a maestro Batinić temelje glazbenog obrazovanja stekao je u Glazbenoj školi Franje Kuhača u Osijeku. Sve bi to trebalo biti na ponos Osijeku. Prodana nevjesta osječkog ansambla opera je koja zaslužuje važno mjesto na repertoaru i u sljedećoj sezoni, jer se radi o predstavi ugodnoj za slušanje i gledanje.