Ponosim se svojim sobstvom

Knjižnica i čitaonica „Fran Galović“ u Koprivnici 12. lipnja bila je domaćin još jednog primjera višedesetljetne suradnje susjednih Ogranaka Matice hrvatske – čakovečkog i koprivničkog. Naime, navečer tog dana održano je predstavljanje antologijske zbirke pjesama Jučer je bilo sutra umirovljenoga sveučilišnog profesora Zvonka Kovača. Vrijedi podsjetiti kako je ovoj zbirci, objavljenoj 2023. godine u sunakladi OMH u Čakovcu i Grada Čakovca, na glavnoj skupštini Matice hrvatske dodijeljena Zlatna povelja, priznanje namijenjeno najuspješnijim izdanjima Matičinih ogranaka.

Slijeva nadesno: Ivan Pranjić, Zvonko Kovač i Mario Kolar

U predstavljanju knjige, uz autora, sudjelovali su potpredsjednik OMH u Čakovcu Ivan Pranjić uime nakladnika te književni kritičar Mario Kolar, dok je program kao domaćin moderirao predsjednik OMH u Koprivnici Dražen Ernečić. U uvodnoj riječi, nakon pozdrava okupljenima, on je istaknuo kako je ovo komprimirana knjiga poezije Zvonka Kovača, u kojoj su sabrana najbolja njegova ostvarenja od ranih studentskih do suvremenih dana. Stoga se na njenim stranicama može pratiti usporedan rast pjesnika i njegova pjesničkog opusa.

Ivan Pranjić također se dotaknuo prvih godina Kovačeva stvaralaštva, prisjetivši se sudbine njegove prve pjesničke zbirke Courbette, koja je po izlasku iz tiska zabranjena i u kontekstu reperkusija zbog gušenja hrvatskog proljeća sredinom 1970-ih godina uništena. No, naglasio je Pranjić, unatoč tome, mladom Zvonku Kovaču u potporu je priskočio niz istaknutih profesora zagrebačkoga Filozofskog fakulteta.

Nakon što je, na Pranjićevu molbu, pročitao svoje stihove posvećene Miroslavu Krleži, Zvonko Kovač u svome je govoru predložio da se u Koprivnici, gradu u kojem se svake godine održava poznati renesansni sajam, u sklopu tih događanja javno interpretiraju neke od njegovih petrarkističkih pjesama, pisanih kajkavštinom u tipičnoj renesansnoj formi, a koje se odnose na prohujala vremena. Prisjetio se i svojih profesorskih uzora iz studentskih dana – Zdenka Škreba, Milivoja Solara, Jure Kaštelana, Ante Stamaća – sve odreda hrvatskih književnih vertikala 20. stoljeća.

Naposljetku, Mario Kolar – nekadašnji Kovačev student – pružio je pregled ostatka Kovačeva opusa, sastavljenog od devet objavljenih knjiga, kao kajkavolog najviše se zadržavši na kajkavštini, koja je vrijedna konstanta u Kovačevu polustoljetnom stvaralaštvu.

Umjesto zaključka, o Kovačevoj poeziji i o književnoj večeri održanoj u Koprivnici najbolje će progovoriti stihovi pjesme čija je interpretacija u autorovoj izvedbi utjelovila i emotivni vrhunac događaja: „Kada kažem hrvatski jezik, ponosim se samo svojim sobstvom, onda mislim da sam ravnopravan sa svima, da imam domovinu, svijet“.