Orgulje sv. Marka ponovno zablistale

Prošlo je više od četiri godine otkad je Zagreb pogodio razorni potres uparen s pandemijom bolesti COVID-19. Dok se kulturni život s pandemijom nosio kako je znao i umio, potres je (kao i onaj koji je uslijedio u prosincu 2020) stavio ključ u bravu brojnim kulturnim institucijama. Neke su se oporavile relativno brzo, primjerice dvorana Lisinski, a za neke još uvijek čekamo da otvore svoja vrata, poput Hrvatskoga glazbenog zavoda. No od 2019. nismo imali prilike čuti sjaj zvuka velikih orgulja u crkvi sv. Marka, koja je također prolazila kroz poslijepotresnu obnovu, zajedno s orguljama.

Tomaž Sevšek Šramel uz orgulje u crkvi Sv. Marka / Snimio Mirko Cvjetko / MH

U siječnju ove godine orgulje su ponovno zasvirale, a s njima se, gotovo samozatajno, vratio i ciklus Orgulje sv. Marka u svojem sedmom izdanju. Proteklih šest izdanja predstavilo je doista sjajne domaće i inozemne orguljašice i orguljaše, glazbenice i glazbenike čije muziciranje obogaćuje prostore niza europskih crkava, katedrala i koncertnih dvorana.

Prilaz crkvi, međutim, više nije tako jednostavan kao prije. Trg sv. Marka sada je ograđen i pod budnim nadzorom policijskih službi pa se pri dolasku na koncert miješaju osjećaj ekskluzivnosti i onaj uljeza koji ometa neki važan prostor. Ulazak u prostor crkve tijekom ljetnoga dana podsjetio je na neka prošla, bezbrižna, pretpotresna i pretpandemijska vremena. Povratak u baš ta vremena osjetio se prvim zvucima orgulja za kojima je sjedio ugledni slovenski orguljaš (i čembalist) Tomaž Sevšek Šramel. Već se predstavio u okviru ciklusa Orgulje sv. Marka 2018. kada je, osim na orguljama, svirao i na harmoniju, prikazujući tako i mogućnosti specifičnog instrumenta s tipkama srodnog orguljama.

Program koncerta bio je vezan uz blagdan Duhova, a okosnicu je predstavljala veličanstvena Duhovska misa Oliviera Messiaena, koja je u Hrvatskoj u cijelosti do sada izvedena tek nekoliko puta (među izvođačima su imena Anđelka Klobučara i Ante Knešaureka).

Koncert je Tomaž Sevšek Šramel otvorio skladbom Komm heiliger Geist, Herre Gott  Matthiasa Weckmanna, koja u tri verseta obrađuje napjev latinske antifone prevedene na njemački, Veni Sancte Spiritus. Odrješiti orguljski plenum od prvih je taktova ispunio crkvu sv. Marka pokazujući sjaj majstorskoga instrumenta. Posebno je zadivljujući bio orguljašev pristup u izvedbi Pièce d’orgue u G-duru, BWV 572, Johanna Sebastiana Bacha. Muzikalan pristup i čembalistička intuicija došli su do izražaja u razigranom početku kada je s lakoćom iznosio razložene akorde. Podcrtao je i fantazijski karakter skladbe, naročito u završnome odsjeku, virtuozno svirajući zahtjevne pasaže.

Drukčiji zvukovni svijet ponudio je u Preludiju i fugi koje je 1951. skladao slovenski skladatelj Primož Ramovš. Neoklasicistički duh skladbe orguljaš je obogatio pažljivim izborom registara, a interpretacijom je slušatelja usmjeravao na potragu za slojevima koji su inspirirani baroknim djelima te vrste.

Iste godine kada je Ramovš skladao Preludij i fugu, Olivier Messiaen stvara Duhovsku misu. Riječ je o peterostavačnoj misi namijenjenoj takozvanim „tihim“ misama, što je orguljaš objasnio u opsežnome popratnom tekstu koncerta. Osebujna Messiaenova kompozicija u svakome je stavku isticala druge parametre, a osim na specifičnome ritmu koji skladatelj razvija iz indijskih tala te grčkih ritmova poetskog metra, glavni je naglasak na boji zvuka. Tomaž Sevšek Šramel iz orgulja crkve sv. Marka izvlačio je zadivljujuću paletu boja kojom je prenosio Messiaenov specifičan zvukovni svijet.

Nakon trećeg stavka Messiaenove mise, programski vrlo dobro promišljeno, uslijedio je predah koji su donijeli Veni creator spiritus Nicolasa de Grignyja te Drugi koral u h-molu Césara Francka. De Grigny je doista poslužio kao „čistač nepca“ obogaćen toplim zvukom reskih jezičnjaka. Franckov Drugi koral u h-molu odsviran je vrlo uredno, sa školski preciznom registracijom, no istovremeno je odavao dojam jednog djela previše na programu. Bez njega se moglo, ali u takvoj interpretaciji nije negativno utjecao na dojam sjajnoga koncerta. Nastup je zaključen dvama posljednjim stavcima Duhovske mise Oliviera Messiaena koji su zaokružili pomno osmišljen duhovski program.

Tomaž Sevšek Šramel ovim je koncertom još jednom ukazao na važnost konceptualnog promišljanja programa na kojemu se istovremeno mogu naći najrazličitiji stilovi ujedinjeni jednom crvenom niti. Takvi su programi najčešće i prisutni na ciklusu Orgulje sv. Marka, čijim se novim izdanjima, nakon pet godina odsustva možemo ponovno radovati.